„Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma

"Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."

Prosvjed za istospolne brakove ispred Vrhovnog suda SAD-a, Washington D.C., 28. travnja 2015. (izvor: Ted Eytan @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Kako Vrhovni sud razmatra ukidanje zaštita protiv LGBTQ+ diskriminacije, radni ljudi moraju nsataviti zahtijevati i braniti ta prava na ulicama i radnima mjestima.



Na početku pobune u Stonewallu, Marsha P. Johnson – Crna trans žena kojoj mnogi priznaju zaslugu pokretanja pobune – navodno se proderala “Imam građanska prava!” Ideja u pozadini ovog borbenog pokliča jest da građanska prava nisu isključivo rezultat odluka političara da zajednici osiguraju temeljne zaštite, već zajednice koja se pobunila u solidarnosti i zahtijeva poštivanje ovih prava. U tome se sastoji ključna razlika strategije i perspektive između radikalnog i liberalnog krila Pokreta za kvir oslobođenje (Queer Liberation Movement). Liberalno krilo zagovara politiku respektabilnosti, čiji je cilj učiniti kvir građanska prava prijemčivija onima na pozicijama moći, i kroz takvu se strategiju oslanjaju na državu da jamči njihova prava. Radikalno krilo, nasuprot tome, favorizira zahtijevanje tih prava kroz aktivizam i klasnu solidarnost. Tumačiti reforme kao nešto što je u potpunosti u rukama izabranih čelnika (ili neizabranih, u slučaju Vrhovnog suda), inherentno ih ograničava na ono što vladajuća klasa želi od njih da budu, i na taj ih je način jednostavnije ukinuti. Primjerice, tijekom Obamine su administracije provedene određene značajne reforme, ponajprije pravo na istospolni brak i određene zaštite na radnim mjestima. Međutim, kao što nedavni događaji pokazuju, polagati vjeru u sud ili skupinu političara da štite reforme kao propozicija je osuđeno na neuspjeh. Otkad je Donald Trump preuzeo vlast, reforme iz Obamine ere postojano se ukidaju; trend se nastavio i ovaj tjedan, kada se Vrhovni sud krenuo baviti pitanjem diskriminacije LGBTQ+ zajednice na radnim mjestima.
 

Radi se o opresiji

Jučer su na Vrhovnom sudu izneseni inicijalni argumenti u tri važna slučaja koja se tiču LBGTQ+ prava: Altitude Express Inc. protiv Zarde, Bostock protiv Općine Clayton, i R.G & G.R. Harris Funeral Homes Inc. protiv EEOC. U prva dva slučaja, tužitelji (Don Zarda i Gerald Bostock) su otpušteni s poslova nakon što su njihovi zapošljavatelji doznali da su gej, a u trećem je tužiteljica (Aimee Stephens) otpuštena nakon coming-outa na poslu kao trans žena.
 
Ne postoje federalni zakoni koji štite LGBTQ osobe od diskriminacije na radnome mjestu. Svega dvadeset i dvije države imaju zakone koji štite LGB osobe, a tek 21 država obuhvaća ovim zaštitama i trans osobe. Prijašnji sudski slučajevi koji su se doticali diskriminacije na radnome mjestu oslanjali su se na sudsku praksu – to jest, na dosadašnje sudske odluke koje su interpretirale postojeće zakone kao da isti vrijede i za LGBTQ osobe (poput članka VII Zakona o građanskim pravima, koji štiti osobe od diskriminacije na radnome mjestu “na temelju spola”). Odluke Vrhovnog suda SAD-a u prilog zapošljavateljima u ova tri slučaja poništile bi desetljeća pravnih presedana i osigurala pravno uporište otvorenom šovinizmu na radnome mjestu. Naravno, to ne znači da se opresija nad LGBTQ+ zaposlenicima trenutno ne odvija; već da je trenutno puno prikrivenija. Vrhovni sud mogao bi ovim slučajem izložiti LGBTQ+ radnice_ke još većem maltretiranju i opasnostima.
 

Ozbiljna prijetnja svim radnicama i radnicima

Ulozi u sva tri slučaja nisu posve onakvi kakvima se doimaju. Presudi li Vrhovni sud u korist tužitelja, to neće u tolikoj mjeri biti “pobjeda” za LGBTQ osobe, koliko naprosto “neće biti gubitak”. Takva presuda afirmirala bi prijašnje pravne presedane i održala status quo, umjesto da nadoda nove pravne zaštite ili promijeni svakodnevne radne uvjete LGBTQ osoba. Međutim, presudi li Vrhovni sud u korist prava zapošljavatelja da otpuštaju radnice i radnike o kojima je riječ, LGBTQ osobe širom zemlje imat će još manje pravnih pribježišta protiv zlostavljanja, a zapošljavateljima će biti omogućeno da se ponašaju okoliko homofobno i transfobno koliko im se prohtije, bez straha od (federalnih) pravnih reperkusija. Jednako kao što je mnogo ljudi doživjelo izbor Trumpa za predsjednika kao validaciju njihova vlastita rasizma, što je dovelo do porasta otvorenog govora mržnje (i zločina iz mržnje), antiradnička, antiLGBTQ odluka Vrhovnog suda mogla bi imati sličan učinak ako je ljudi protumače kao federalno odobravanje njihova šovinizma.
 
Povrh toga, iako bi ovakva presuda prije svega bila korištena protiv LGBTQ osoba, bilo bi posljedica i za cis te heteroseksualne osobe. Argumenti kojima se služi obrana koriste jezik ravnopravnog tretmana kako bi održali seksualne stereotipe, a sve u ime “prava zapošljavatelja”. Oni tvrde kako bi zapošljavateljima trebalo biti dopušteno diskriminirati s obzirom na rodnu ili seksualnu prezentaciju osobe, sve dok primjenjuju korespondirajuću diskriminaciju i na osobu drugog spola ili seksualne orijentacije (dakle, traže da im bude dopušteno zahtijevati da se žene konformiraju normama femininosti, i da to bude uvjetovano njihovim zahtijevanjem da se i muškarci konformiraju maskulinim normama). To znači da bi i heteroseksualne cis osobe koje ne prezentiraju svoj rod onako kako njihov zapošljavatelj smatra da bi trebale, također mogle biti podložne otkazu ili drugim reperkusijama.
 
Čak i ako Vrhovni sud SAD-a odluči u prilog radnika i radnica, životi i blagostanje LGBTQ osoba – kao ni bilo koga – ne bi trebalo biti u rukama devetero neizabranih sudaca s doživotnim mandatom. Zakonodavstvo, kao i sudske interpretacije, oblikuju se u skladu s društvenim normama svojega mjesta i vremena, te se o njima stoga odlučuje u interesu vladajuće klase; nadalje, njima se određuje samo što je zakonito – ne i što je u interesu masa. Uzmite u obzir slučaj Plessy protiv Fergusona (1896), u kojem je Vrhovni sud odlučio da je rasna segregacija ustavna. Do presude u slučaju Brown protiv Odbora za obrazovanje, koji je poništio slučaj Plessy, nije došlo sve do 1954. godine, preko pedeset godina kasnije.
 

Ne moramo sjediti prekriženih ruku

Obeshrabrujuće je i suviše polagano iščekivati s nestrpljenjem dok se naše budućnosti nalaze u tuđim rukama; jedan od tužitelja, Don Zarda, preminuo je 2014. godine. Pet godina kasnije, njegov slučaj još nije razriješen. Ne moramo čekati; možemo smjesta promijeniti stvari tako što ćemo zahtijevati pravičan tretman za naše radne kolegice i kolege, kao što su učinili muškarci u MadyGraf tvornici kada je njihovoj trans kolegici zabranjeno korištenje ženskog toaleta na njihovom radnom mjestu.
 
Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu.
 
Ne suočavamo se po prvi puta s ovakvom situacijom. Od ranjivih i marginaliziranih osoba ponovo se traži da sjede skrštenih ruku – puni zabrinutosti, anksioznosti i straha – dok vladajuća klasa na nacionalnoj pozornici raspravlja o tome zaslužuju li temeljno ljudsko dostojanstvo. Potom će, presudi li sud protiv radnika, Demokrati reći LGBTQ+ zajednici da ih podržavaju i da ova presuda pokazuje zašto je važno glasovati na idućim izborima; te da će možda, ako ne pretjeramo i ne uvrijedimo nikoga, razmotriti da nam vrate neka od naših prava.
 
Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."
  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 7. veljače 2021. Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
  • 7. veljače 2021. Sikhi strahuju od nasilnih napada zbog seljačkih prosvjeda u Indiji Ekstremno desna vlada Narendre Modija nastoji nasilno ugušiti prosvjede desetaka tisuća seljakinja i seljaka u Indiji: preko stotinu ih je nestalo, ograđeni su žicom, uskraćena im je voda, hrana i internet, dok su aktivisti i aktivistkinje te kritički orijentirani novinari i novinarke ocrnjeni kao politički pobunjenici. Međutim, ne radi se samo o otporu reformama koje dereguliraju agrarni sektor, već i o vjerskom sukobu koji ima svoje duboke povijesne korijene. Veliki postotak prosvjednika_ca čine Sikhi, demonizirana vjerska zajednica koja je kontinuirano izložena pogromaškim napadima. Ako se rastući autoritarijanizam ne zaustavi, strategije vlade će nastavljati podupirati preobražaj Indije u hinduističku teokraciju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. siječnja 2021. O porastu sindikalne gustoće u SAD-u tijekom pandemije "Sindikalna gustoća – udio zaposlenih radnika i radnica koji pripadaju sindikalnom članstvu – porastao je 2020. godine po prvi put od 2007. i 2008. godine. Za porast sindikalne gustoće prije toga, morali biste se vratiti do 1979. godine. (...) Međutim, ovaj porast nažalost nije bio rezultat kakvog pobjedonosnog organiziranja. Sindikalno članstvo prošle se godine smanjilo za 2,2 posto – no pandemija je još više smanjila zaposlenost, za 6,7 posto. Posljedično se sindikalna gustoća povećala s 10,3 na 10,8 posto, i vratila tamo gdje je bila 2016. godine."
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 22. siječnja 2021. Prema taksonomiji trolova "„Sreli smo još jednog Amerikanca u pubu. Mislim da je bio neki profesor, razvezao se o tome kako je Amerika ukradena od Indijanaca, i da je to strašno, i kako bi im je trebali vratiti. Na kraju je Brett rekao, ‘U redu, onda saznaj koje je indijansko pleme nekada živjelo tamo gdje ti sada živiš i predaj im vlasnički list od kuće.’ Siroti čovjek nije znao što reći.“ Kao što je jasno iz odlomka, Michelle ovo smatra nepobitnim argumentom. Čuo sam verzije ovog odgovora i prije – ako ste za imigraciju, otvorite svoj dom imigrantima, itd. – pri čemu se politička pozicija odnosno argument u vezi društva pretvara u individualni odgovor. Naravno, siroti čovjek trebao je uzvratiti da neki odgovori imaju smisla jedino ako su kolektivni. Ne postoji individualni odgovor na povijest genocida, ili na imigracijske politike, jednako kao što ne postoji individualni odgovor na klimatske promjene."
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve