„Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma

"Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."

Prosvjed za istospolne brakove ispred Vrhovnog suda SAD-a, Washington D.C., 28. travnja 2015. (izvor: Ted Eytan @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Kako Vrhovni sud razmatra ukidanje zaštita protiv LGBTQ+ diskriminacije, radni ljudi moraju nsataviti zahtijevati i braniti ta prava na ulicama i radnima mjestima.



Na početku pobune u Stonewallu, Marsha P. Johnson – Crna trans žena kojoj mnogi priznaju zaslugu pokretanja pobune – navodno se proderala “Imam građanska prava!” Ideja u pozadini ovog borbenog pokliča jest da građanska prava nisu isključivo rezultat odluka političara da zajednici osiguraju temeljne zaštite, već zajednice koja se pobunila u solidarnosti i zahtijeva poštivanje ovih prava. U tome se sastoji ključna razlika strategije i perspektive između radikalnog i liberalnog krila Pokreta za kvir oslobođenje (Queer Liberation Movement). Liberalno krilo zagovara politiku respektabilnosti, čiji je cilj učiniti kvir građanska prava prijemčivija onima na pozicijama moći, i kroz takvu se strategiju oslanjaju na državu da jamči njihova prava. Radikalno krilo, nasuprot tome, favorizira zahtijevanje tih prava kroz aktivizam i klasnu solidarnost. Tumačiti reforme kao nešto što je u potpunosti u rukama izabranih čelnika (ili neizabranih, u slučaju Vrhovnog suda), inherentno ih ograničava na ono što vladajuća klasa želi od njih da budu, i na taj ih je način jednostavnije ukinuti. Primjerice, tijekom Obamine su administracije provedene određene značajne reforme, ponajprije pravo na istospolni brak i određene zaštite na radnim mjestima. Međutim, kao što nedavni događaji pokazuju, polagati vjeru u sud ili skupinu političara da štite reforme kao propozicija je osuđeno na neuspjeh. Otkad je Donald Trump preuzeo vlast, reforme iz Obamine ere postojano se ukidaju; trend se nastavio i ovaj tjedan, kada se Vrhovni sud krenuo baviti pitanjem diskriminacije LGBTQ+ zajednice na radnim mjestima.
 

Radi se o opresiji

Jučer su na Vrhovnom sudu izneseni inicijalni argumenti u tri važna slučaja koja se tiču LBGTQ+ prava: Altitude Express Inc. protiv Zarde, Bostock protiv Općine Clayton, i R.G & G.R. Harris Funeral Homes Inc. protiv EEOC. U prva dva slučaja, tužitelji (Don Zarda i Gerald Bostock) su otpušteni s poslova nakon što su njihovi zapošljavatelji doznali da su gej, a u trećem je tužiteljica (Aimee Stephens) otpuštena nakon coming-outa na poslu kao trans žena.
 
Ne postoje federalni zakoni koji štite LGBTQ osobe od diskriminacije na radnome mjestu. Svega dvadeset i dvije države imaju zakone koji štite LGB osobe, a tek 21 država obuhvaća ovim zaštitama i trans osobe. Prijašnji sudski slučajevi koji su se doticali diskriminacije na radnome mjestu oslanjali su se na sudsku praksu – to jest, na dosadašnje sudske odluke koje su interpretirale postojeće zakone kao da isti vrijede i za LGBTQ osobe (poput članka VII Zakona o građanskim pravima, koji štiti osobe od diskriminacije na radnome mjestu “na temelju spola”). Odluke Vrhovnog suda SAD-a u prilog zapošljavateljima u ova tri slučaja poništile bi desetljeća pravnih presedana i osigurala pravno uporište otvorenom šovinizmu na radnome mjestu. Naravno, to ne znači da se opresija nad LGBTQ+ zaposlenicima trenutno ne odvija; već da je trenutno puno prikrivenija. Vrhovni sud mogao bi ovim slučajem izložiti LGBTQ+ radnice_ke još većem maltretiranju i opasnostima.
 

Ozbiljna prijetnja svim radnicama i radnicima

Ulozi u sva tri slučaja nisu posve onakvi kakvima se doimaju. Presudi li Vrhovni sud u korist tužitelja, to neće u tolikoj mjeri biti “pobjeda” za LGBTQ osobe, koliko naprosto “neće biti gubitak”. Takva presuda afirmirala bi prijašnje pravne presedane i održala status quo, umjesto da nadoda nove pravne zaštite ili promijeni svakodnevne radne uvjete LGBTQ osoba. Međutim, presudi li Vrhovni sud u korist prava zapošljavatelja da otpuštaju radnice i radnike o kojima je riječ, LGBTQ osobe širom zemlje imat će još manje pravnih pribježišta protiv zlostavljanja, a zapošljavateljima će biti omogućeno da se ponašaju okoliko homofobno i transfobno koliko im se prohtije, bez straha od (federalnih) pravnih reperkusija. Jednako kao što je mnogo ljudi doživjelo izbor Trumpa za predsjednika kao validaciju njihova vlastita rasizma, što je dovelo do porasta otvorenog govora mržnje (i zločina iz mržnje), antiradnička, antiLGBTQ odluka Vrhovnog suda mogla bi imati sličan učinak ako je ljudi protumače kao federalno odobravanje njihova šovinizma.
 
Povrh toga, iako bi ovakva presuda prije svega bila korištena protiv LGBTQ osoba, bilo bi posljedica i za cis te heteroseksualne osobe. Argumenti kojima se služi obrana koriste jezik ravnopravnog tretmana kako bi održali seksualne stereotipe, a sve u ime “prava zapošljavatelja”. Oni tvrde kako bi zapošljavateljima trebalo biti dopušteno diskriminirati s obzirom na rodnu ili seksualnu prezentaciju osobe, sve dok primjenjuju korespondirajuću diskriminaciju i na osobu drugog spola ili seksualne orijentacije (dakle, traže da im bude dopušteno zahtijevati da se žene konformiraju normama femininosti, i da to bude uvjetovano njihovim zahtijevanjem da se i muškarci konformiraju maskulinim normama). To znači da bi i heteroseksualne cis osobe koje ne prezentiraju svoj rod onako kako njihov zapošljavatelj smatra da bi trebale, također mogle biti podložne otkazu ili drugim reperkusijama.
 
Čak i ako Vrhovni sud SAD-a odluči u prilog radnika i radnica, životi i blagostanje LGBTQ osoba – kao ni bilo koga – ne bi trebalo biti u rukama devetero neizabranih sudaca s doživotnim mandatom. Zakonodavstvo, kao i sudske interpretacije, oblikuju se u skladu s društvenim normama svojega mjesta i vremena, te se o njima stoga odlučuje u interesu vladajuće klase; nadalje, njima se određuje samo što je zakonito – ne i što je u interesu masa. Uzmite u obzir slučaj Plessy protiv Fergusona (1896), u kojem je Vrhovni sud odlučio da je rasna segregacija ustavna. Do presude u slučaju Brown protiv Odbora za obrazovanje, koji je poništio slučaj Plessy, nije došlo sve do 1954. godine, preko pedeset godina kasnije.
 

Ne moramo sjediti prekriženih ruku

Obeshrabrujuće je i suviše polagano iščekivati s nestrpljenjem dok se naše budućnosti nalaze u tuđim rukama; jedan od tužitelja, Don Zarda, preminuo je 2014. godine. Pet godina kasnije, njegov slučaj još nije razriješen. Ne moramo čekati; možemo smjesta promijeniti stvari tako što ćemo zahtijevati pravičan tretman za naše radne kolegice i kolege, kao što su učinili muškarci u MadyGraf tvornici kada je njihovoj trans kolegici zabranjeno korištenje ženskog toaleta na njihovom radnom mjestu.
 
Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu.
 
Ne suočavamo se po prvi puta s ovakvom situacijom. Od ranjivih i marginaliziranih osoba ponovo se traži da sjede skrštenih ruku – puni zabrinutosti, anksioznosti i straha – dok vladajuća klasa na nacionalnoj pozornici raspravlja o tome zaslužuju li temeljno ljudsko dostojanstvo. Potom će, presudi li sud protiv radnika, Demokrati reći LGBTQ+ zajednici da ih podržavaju i da ova presuda pokazuje zašto je važno glasovati na idućim izborima; te da će možda, ako ne pretjeramo i ne uvrijedimo nikoga, razmotriti da nam vrate neka od naših prava.
 
Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve