Radikalne teoretičarke u obrani statusa quo

"U usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti."

Judith Butler
Judith Butler donira novac Kamali Harris? Martha Nussbaum podržava Johna Hickenloopera? O radikalnim idejama iz akademske sfere možete naučiti ne samo čitajući knjige, nego i prateći donacije predizbornim kampanjama.

Novac ne teoretizira, no svakako ima štošta za reći. Ovog je tjedna twitter-sfera lijevih intelektualaca i intelektualki bila uzavrela – konkretnije, jednima je bilo zabavno, dok su drugi bili ogorčeni – zbog informacije da je poznata feministička teoretičarka Judith Butler donirala novac (trenutno ugašenoj) predsjedničkoj kampanji Kamale Harris. Naravno, radi se o malom luckastom traču – tko je među nama iznad takvih pakosnih užitaka? Također, u usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti.

 

Tijekom 1990-ih, Butler je bila tolika ikona da joj je posvećen čak i fanzin (Judy!). U to su vrijeme mnogi marksistički intelektualci bili sumnjičavi prema postmodernoj kritičkoj teoriji kao bijegu u čistu “kulturnu” sferu i udaljavanje od materijalnog. Međutim, drugi su držali – a ova se kolumnistica s njima slaže – da su Butlerini uvidi o rodu kao performativnosti bili vrijedni, i da bi bilo pogrešno ustvrditi kako nisu kompatibilni s marksističkom ili gramšijanskom analizom. I dalje to smatram, a Butler svakako treba odati priznanje kao zagovornici akademskih sloboda i palestinskih prava. Međutim, donacija Kamali Harris sugerira da su čangrizavi marksisti staroga kova čitavo vrijeme vjerojatno bili u pravu kada su ukazivali na izostanak materijalizma u temeljima njezine politike. Žalosno!

 

Donna Haraway, još jedna postmoderna feministička teoretičarka – koja je, kao i Butler, bila najpoznatija u 1990-ima, ali je i danas naširoko čitana – ove je godine također donirala novac Harris. Haraway je pisala o tome kako će nas kiborzi približiti svijetu mira koji će u većoj mjeri biti prožet socijalizmom, te abolicijom roda i rase – no, budući da kiborzi još nisu stigli, izgleda da će rasistički, neoliberalni zatvorski feministički režim dostajati. Kao da se postmoderne teoretičarke trude dokazati kako su antiintelektualci i staromodni marksistički muškarci bili u pravu.

 

Međutim, postmodernisti nisu jedini teorijski pobunjenici koji se pretvaraju u ordinarne liberale jednom kada se maknu od svojih pisaćih stolova. Camille Paglia, anatema feministkinja iz 1990-ih, koju je svojedobno Weeky Standard prozvao “jednom od najpametnijih i najneustrašivijih spisateljica Amerike”, donirala je tisuće dolara, i to ne kako bi 2016. “Ameriku ponovno učinila sjajnom”, već Baracku Obami u jesen 2008. godine. (Paglia je izjavila kako je 2016. glasala za Bernieja Sandersa, a potom za Jill Stein, te se nada kako će u ovom izbornom ciklusu dobiti priliku zaokružiti Harris. Tko će to više razumjeti.)

 

Političke donacije pojedinih intelektualaca i intelektualki još su neobičnije. Martha Nussbaum diva je u polju etičke filozofije koja piše kako bi srednjostrujaške feministkinje trebale razmišljati u globalnijim terminima te biti usredotočenije na probleme s kojima se suočavaju žene u siromašnim zemljama. Ona je liberalka koja je ponekad kritična prema marksističkoj tradiciji.

 

Dakle, sigurno podupire Liz Warren? Pogrešno. Nussbaum je donirala tisuće dolara Johnu Hickenlooperu – njegove obje trke za guvernera, te pokušaj kandidature na predsjedničkim izborima 2020. godine, koji je bio kratkoga vijeka. Suočeni s takvom viješću, nameću nam se nebrojena pitanja. Glavno je pitanje po svoj prilici “Tko je ono John Hickenlooper?” Hickenlooper je nekadašnji guverner Colorada koji se zalaže za hidrauličko frakturiranje (fracking) i sam sebe opisuje kao “fiskalnog konzervativca”.

 

Međutim, jednako je upadljivo da su političke donacije pojedinih intelektualaca potpuno konzistentne s idejama o kojima pišu. Noam Chomsky ispisao je čekove tek nekolicini političkih kandidata, od kojih su najpoznatiji Bernie Sanders i Ralph Nader. Marksistička feministkinja Nancy Fraser također donira Bernie Sandersu. Adolph Reed, Jr. toliko često donira Bernieju da mu praktički isplaćuje desetinu. Reed je donirao i drugim lijevim kandidatima kao što su Jesus “Chuy” Garcia, progresivcima poput Paula Wellstonea te liberalnim demokratima kao što su Jan Schakowsky i Alan Grayson – sve je to u potpunosti konzistentno s njegovim dugogodišnjim spisateljskim opusom u kojem zagovara da bi ljevica trebala podupirati snažno socijaldemokratsko organiziranje, ali i djelovati u okviru Demokratske stranke kada je to nužno.

 

Vulgarno je to izreći na ovakav način, no možda ima ponešto istine u tome da ćemo manje naučiti o materijalističkim politikama akademske literature čitajući je – a dobar dio te literature poznat je po opskurnom diskursu; Butler je dobitnica nagrade za loše pisanje iz 1998. godine – nego li tražeći njihovo ime i prezime u arhivi Federalne izborne komisije.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.