Radikalne teoretičarke u obrani statusa quo

"U usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti."

Judith Butler
Judith Butler donira novac Kamali Harris? Martha Nussbaum podržava Johna Hickenloopera? O radikalnim idejama iz akademske sfere možete naučiti ne samo čitajući knjige, nego i prateći donacije predizbornim kampanjama.



Novac ne teoretizira, no svakako ima štošta za reći. Ovog je tjedna twitter-sfera lijevih intelektualaca i intelektualki bila uzavrela – konkretnije, jednima je bilo zabavno, dok su drugi bili ogorčeni – zbog informacije da je poznata feministička teoretičarka Judith Butler donirala novac (trenutno ugašenoj) predsjedničkoj kampanji Kamale Harris. Naravno, radi se o malom luckastom traču – tko je među nama iznad takvih pakosnih užitaka? Također, u usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti.
 
Tijekom 1990-ih, Butler je bila tolika ikona da joj je posvećen čak i fanzin (Judy!). U to su vrijeme mnogi marksistički intelektualci bili sumnjičavi prema postmodernoj kritičkoj teoriji kao bijegu u čistu “kulturnu” sferu i udaljavanje od materijalnog. Međutim, drugi su držali – a ova se kolumnistica s njima slaže – da su Butlerini uvidi o rodu kao performativnosti bili vrijedni, i da bi bilo pogrešno ustvrditi kako nisu kompatibilni s marksističkom ili gramšijanskom analizom. I dalje to smatram, a Butler svakako treba odati priznanje kao zagovornici akademskih sloboda i palestinskih prava. Međutim, donacija Kamali Harris sugerira da su čangrizavi marksisti staroga kova čitavo vrijeme vjerojatno bili u pravu kada su ukazivali na izostanak materijalizma u temeljima njezine politike. Žalosno!
 
Donna Haraway, još jedna postmoderna feministička teoretičarka – koja je, kao i Butler, bila najpoznatija u 1990-ima, ali je i danas naširoko čitana – ove je godine također donirala novac Harris. Haraway je pisala o tome kako će nas kiborzi približiti svijetu mira koji će u većoj mjeri biti prožet socijalizmom, te abolicijom roda i rase – no, budući da kiborzi još nisu stigli, izgleda da će rasistički, neoliberalni zatvorski feministički režim dostajati. Kao da se postmoderne teoretičarke trude dokazati kako su antiintelektualci i staromodni marksistički muškarci bili u pravu.
 
Međutim, postmodernisti nisu jedini teorijski pobunjenici koji se pretvaraju u ordinarne liberale jednom kada se maknu od svojih pisaćih stolova. Camille Paglia, anatema feministkinja iz 1990-ih, koju je svojedobno Weeky Standard prozvao “jednom od najpametnijih i najneustrašivijih spisateljica Amerike”, donirala je tisuće dolara, i to ne kako bi 2016. “Ameriku ponovno učinila sjajnom”, već Baracku Obami u jesen 2008. godine. (Paglia je izjavila kako je 2016. glasala za Bernieja Sandersa, a potom za Jill Stein, te se nada kako će u ovom izbornom ciklusu dobiti priliku zaokružiti Harris. Tko će to više razumjeti.)
 
Političke donacije pojedinih intelektualaca i intelektualki još su neobičnije. Martha Nussbaum diva je u polju etičke filozofije koja piše kako bi srednjostrujaške feministkinje trebale razmišljati u globalnijim terminima te biti usredotočenije na probleme s kojima se suočavaju žene u siromašnim zemljama. Ona je liberalka koja je ponekad kritična prema marksističkoj tradiciji.
 
Dakle, sigurno podupire Liz Warren? Pogrešno. Nussbaum je donirala tisuće dolara Johnu Hickenlooperu – njegove obje trke za guvernera, te pokušaj kandidature na predsjedničkim izborima 2020. godine, koji je bio kratkoga vijeka. Suočeni s takvom viješću, nameću nam se nebrojena pitanja. Glavno je pitanje po svoj prilici “Tko je ono John Hickenlooper?” Hickenlooper je nekadašnji guverner Colorada koji se zalaže za hidrauličko frakturiranje (fracking) i sam sebe opisuje kao “fiskalnog konzervativca”.
 
Međutim, jednako je upadljivo da su političke donacije pojedinih intelektualaca potpuno konzistentne s idejama o kojima pišu. Noam Chomsky ispisao je čekove tek nekolicini političkih kandidata, od kojih su najpoznatiji Bernie Sanders i Ralph Nader. Marksistička feministkinja Nancy Fraser također donira Bernie Sandersu. Adolph Reed, Jr. toliko često donira Bernieju da mu praktički isplaćuje desetinu. Reed je donirao i drugim lijevim kandidatima kao što su Jesus “Chuy” Garcia, progresivcima poput Paula Wellstonea te liberalnim demokratima kao što su Jan Schakowsky i Alan Grayson – sve je to u potpunosti konzistentno s njegovim dugogodišnjim spisateljskim opusom u kojem zagovara da bi ljevica trebala podupirati snažno socijaldemokratsko organiziranje, ali i djelovati u okviru Demokratske stranke kada je to nužno.
 
Vulgarno je to izreći na ovakav način, no možda ima ponešto istine u tome da ćemo manje naučiti o materijalističkim politikama akademske literature čitajući je – a dobar dio te literature poznat je po opskurnom diskursu; Butler je dobitnica nagrade za loše pisanje iz 1998. godine – nego li tražeći njihovo ime i prezime u arhivi Federalne izborne komisije.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve