Čak i niske koncentracije pesticida mogu povećati transmisiju i oslabiti napore da se obuzda druga najčešća parazitska bolest
Istraživanje objavljeno u ovomjesečnom izdanju časopisa Lancet Planetary Health došlo je do zaključka da raširena upotreba pesticida i drugih agrokemikalija može ubrzati transmisiju iscrpljujuće bolesti shistosomoze, istovremeno remeteći ekološku ravnotežu vodenih okoliša koja sprečava infekcije.
Shistosomoza, poznata i kao puževa groznica ili bilharcioza, uzrokovana je parazitskim crvima koji se razvijaju i množe unutar slatkovodnih puževa i prenosi se kroz kontakt s zaraženom vodom. Ova zaraza, koja može prouzročiti cjeloživotno oštećenje jetre i bubrega, pogađa preko 200 milijuna ljudi godišnje. Među parazitskim bolestima samo je malarija štetnija u pogledu globalnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Ne postoji cjepivo za shistosomozu, a liječenje je često neučinkovito.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, shistosomoza prevladava u tropskim i suptropskim područjima, osobito u siromašnim zajednicama bez pristupa vodi sigurnoj za piće i adekvatnim sanitarnim uvjetima. Oko 90 posto onih kojima je potrebno liječenje žive u supsaharskoj Africi. Osobito je rasprostranjena među djecom koja plivaju ili se igraju u zaraženoj vodi.
Kod žena koje obavljaju kućanske poslove poput pranja odjeće u zaraženoj vodi može doći do razvitka ženske genitalne shistosomoze, rizičnog faktora za zarazu virusom HIV-a.
Novo istraživanje, predvođeno istraživačima i istraživačicama s Berkeleyja na Kalifornijskom sveučilištu, otkrilo je da agrokemikalije mogu povećati transmisiju shistosomskih crva na mnogo načina: izravnim utjecajem na opstanak samog parazita koji se prenosi vodom, istrijebljenjem vodenih predatora koji se hrane puževima koji nose parazite, kao i promjenom kompozicije alga u vodi, glavnog izvora hrane tih puževa.
Christopher Hoover s UC Berkeleyja, vodeći autor istraživanja, kaže:
„Poznato nam je da izgradnja brani i proširenje irigacijskih sustava povećava transmisiju shistosomoze na mjestima gdje žive ljudi s niskim primanjima jer remeti slatkovodne ekosisteme. Šokirani smo jačinom dokaza koje smo otkrili, a koji povezuju jačanje transmisije shistosomoze i s agrokemijskim zagađenjem.“
Ova saznanja pojavljuju se u trenutku kada su poveznice između okoliša i zaraznih bolesti razotkrivene pandemijom COVID-19, koja je uzrokovana novonastalim patogenim za kojeg se vjeruje da je povezan s divljim životinjama.
Justin Remais iz Škole javnog zdravlja UC Berkeleyja kaže:
„Onečišćivaći okoliša mogu povećati našu izloženost i podložnost zaraznim bolestima. Od dioksina koji smanjuju otpor na virus gripe, do onečišćivaća zraka koji povećavaju smrtnost od virusa COVID-19 i arsena koji utječe na donji respiratorni sustav i crijevne infekcije – istraživanje je pokazalo da je smanjenje onečišćenja okoliša bitan način zaštite ljudi od zaraznih bolesti.“
Istraživači su ustanovili da čak i niske koncentracije često korištenih pesticida – uključujući atrazin, glifosat i klorpirifos – mogu povećati stope transmisije i otežavati napore da se kontrolira shistosomoza. Agrokemijsko pojačavanje transmisije parazita nije bilo beznačajno. U zajednicama u području senegalskog riječnog sliva, koje su bile predmetom istraživanja, prekomjerno opterećenje bolešću koje se može pripisati agrokemijskom onečišćenju odgovara bolestima uzrokovanima izloženosti olovu, dijetama bogatima natrijevim bikarbonatom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću.
Christopher Hoover poentira:
„Moramo razvijati politike koje će zaštititi javno zdravlje ograničavanjem pojačavanja transmisije shistosomoze agrokemijskim onečišćenjem. Više od 90 posto slučajeva shistosomoze pojavljuje se u područjima supsaharske Afrike, gdje je upotreba agrokemikalija u porastu. Uspijemo li osmisliti načine da zadržimo agrikulturne beneficije ovih kemikalija, istovremeno ogrnaičavajući njihovu pretjeranu upotrebu u područjima gdje je shistosomoza endemska, mogli bismo spriječiti dodatnu povredu javnog zdravlja u zajednicama koje su već pod visokim i neprihvatljivim teretom ove bolesti.“
Ovaj članak uključuje materijale Berkeleyja s Kalifornijskog sveučilišta.
8. svibnja 2026.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
20. travnja 2026.Breme prihvaćeno
Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
10. travnja 2026.Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize
U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
