„Obiteljske vrijednosti“ bez klase su slijepa ulica za laburiste

"Obitelj se često s pravom doživljava kao temelj konzervativizma. Međutim, imajući u vidu rapidan porast dječjeg siromaštva i primoravanje obitelji na sve katastrofalnije životne uvjete, Keir Starmer je s pravom pokušao reaproprirati obitelj u svojem govoru na jučerašnjoj konferenciji. Ipak, ako vođa laburista zaista cijeni „obiteljske vrijednosti“, mora preći s otrcanih fraza na klasnu politiku."

Joyce Worley i A. Gunn tijekom predizborne kampanje Laburističke partije temeljene na socijalnim politikama, London, 1. siječnja 1950. (izvor: ITU Pictures @ Flickr)
Obitelj se često s pravom doživljava kao temelj konzervativizma. Međutim, imajući u vidu rapidan porast dječjeg siromaštva i primoravanje obitelji na sve katastrofalnije životne uvjete, Keir Starmer je s pravom pokušao reaproprirati obitelj u svojem govoru na jučerašnjoj konferenciji. Ipak, ako vođa laburista zaista cijeni „obiteljske vrijednosti“, mora preći s otrcanih fraza na klasnu politiku.



Prošlog tjedna započeo je LabourConnect, „online izložba“ zamišljena kao zamjena za godišnju konferenciju stranke. Naravno, bilo je nužno premjestiti događaj u online prostor, iako je to pomalo neobično uzmemo li u obzir inzistiranje vodstva stranke na ponovnom otvaranju škola u rujnu, „pod svaku cijenu“.
 
Tehnologija je nerijetko bila nestabilna. Zastupnici koji su prije manje od godinu dana kritizirali politiku stranke o besplatnom širokopojasnom internetu velike brzine, bili su toliko pikselizirani da su više naličili likovima iz video igre Mario Kart nego političarima i političarkama koji iznose detalje javnih politika.
 
No dok su kamere i veze bile nepredvidive, jučerašnji govor vođe – vrhunac događaja – bio je upravo suštinski različit od njih. Higijensku apatiju Starmerove okoline – bez svjetine, bez pljeska, bez neslaganja – zrcalila je njegova sterilna proza. Jednako su očekivane bile i mnoge izjave koje su u istoj mjeri razbjesnile ljevicu i zavele skeptike po pitanju Corbyna.
 
Međutim, ono što je bilo upadljivo jest izostanak ikakvog kajanja sa Starmerove strane u vezi s njegovom vlastitom ulogom u prosinačkom dramatičnom porazu. „Kada u demokraciji izgubite izbore, to ste i zaslužili“, intonirao je. „Ne gledate biračko tijelo i ne pitate ih: o čemu ste vi to razmišljali? Pogledate sebe i upitate se: što smo mi to radili?“ Iako je to donekle točno – iako je teško povjerovati da Starmer iskreno misli da Johnson zaslužuje biti premijer – neobično je to što se čini da vođa laburista ne misli da se ova mantra odnosi na njega.
 
Na kraju krajeva, osobno je prije dvije godine, i to izravno prkoseći svome prethodniku, na konferenciji orkestrirao laburističku promjenu stajališta po pitanju Brexita. Prije dvanaest mjeseci Starmer je laburiste proglasio „strankom ostanka“, ali sada je zastupnik Holborn & St Pancras – potpuno svjestan uloge koju je Brexit odigrao u pretvaranju konzistentnog vodstva u predizbornim anketama u izbornu katastrofu – u svom virtualnom govoru na konferenciji nonšalantno je zaključio da je „rasprava između zastupatelja opcije Leave ili Remain zavšena“.
 
No, još zanimljivija od Starmerovog potpunog zaokreta po pitanju Brexita – gotovo svi političari sudjeluju u takvim eskapologijama – bila je važnost stavljena na takozvane obiteljske vrijednosti: “Obiteljske vrijednosti su mi sve na svijetu”, rekao je. “Imam tu sreću da sam odrastao u skladnoj obitelji i sada imam tu radost u obliku svoje vlastite obitelji. Misija Laburističke stranke koju vodim jest svima pružiti tu istu priliku.”
 
Što te riječi uopće znače? Na kakav to način laburisti zamišljaju učiniti “skladnu obitelj” dostupnu svima? I zašto to ne mogu učiniti torijevci?
 
Baš kao što se običava reći da zelena politika bez klase nije ništa doli vrtlarenje, tako su i “obiteljske vrijednosti” bez klase u biti besmislene. Ako ste umjereno imućni, možda ćete moći posjedovati dom, čak i skrbiti za starije članove svoje obitelji i njegovati svoju djecu, ako vam se posreći. Ali što ako vam se ne posreći?
 
Bilo koji političar ili političarka koji tvrdi da mu je stalo do obiteljskih vrijednosti mora objasniti što planira učiniti u vezi s dječjim siromaštvom koje nagriza Britaniju. Više od 35% djece u mjestima kao što su Blackburn, Luton i Manchester odrastaju u siromaštvu – u Newhamu i Tower Hamletsu je to 50%. Širenje ove pošasti tijekom posljednjeg desetljeća gotovo savršeno korelira sa siromaštvom zaposlenih, što je fenomen za koji jedva da se čulo generaciju ranije. Danas su kućanstva u siromaštvu češće zaposlena nego nezaposlena, što se kosi s desničarskim aksiomom da je najbolje rješenje za siromaštvo rad. To danas svakako nije istinito, ako je ikada i bilo.
 
No, iako se riječ “sigurnost” sedam puta pojavila u Starmerovom govoru, “siromaštvo” se nije pojavilo niti jednom. Nekim zastupnicima nije bilo neugodno usporediti Starmerovo govorništvo s Attleejevim – ali teško je zamisliti da bi najveći laburistički premijer napravio takav propust.
 
Ako kani imati smisla, Starmerovo apeliranje na obiteljske vrijednosti mora objasniti kako je moguće da dvoje ili troje djece, često i više njih, mora živjeti s roditeljima u skučenom smještaju, dok u isto vrijeme građevinski poduzetnici pretvaraju obiteljske domove u garsonijere i konačišta. Nadalje, Starmer mora opisati način na koji ovi građevinski poduzetnici profitiraju na eroziji našeg društvenog tkiva, ne samo uz blagoslov vijeća, već i uz jeftine bankarske kredite. Isti ti političari koji neumoljivo bleje o “zajednici” otvoreno govore kako otpisuju dugove najmodavaca, s kojima se savjetuju u vezi s njihovim politikama deložacija, umjesto da to čine sa stanarima. Je li “pošteno” ili “pristojno” – dvije ključne riječi iz Starmerova govora – da si mlade obitelji ne mogu priuštiti niti kupnju doma, niti iznajmljivanje dovoljno velikog prostora u kojem će odgajati svoju djecu? S obzirom na to da se stranka u svome zadnjem manifestu obvezala na izgradnju pola milijuna domova, istovremeno omogućivši privatnom sektoru da izgradi dodatnih pola milijuna, teško je razumjeti na što točno Starmer cilja kada kaže da podržava obitelji onako kako to nisu činili njegovi prethodnici.
 
Potom imamo dječju skrb – trošak koji za mnoge svojim iznosom tek što ne doseže zelenaške stanarine. Postoji razlog zašto parovi odlučuju imati djecu kasnije nego ikad prije, zašto često čujem od prijatelja i poznanika da si mogu priuštiti skrb o samo jednom djetetu, čak i ako bi ih željeli imati više. Je li ispravno da je dječja skrb u ovoj zemlji organizirano reketarenje, u kojem je 84% vrtića u privatnim rukama (u Njemačkoj i Francuskoj ta je brojka bliža 4%)? Predstavlja li obijesno profiterstvo vrtićkih lanaca “obiteljske vrijednosti”? Prethodno vodstvo nudilo je značajnu reformu dječje skrbi, u obliku 30 sati besplatne skrbi za svako dijete starije od dvije godine. Pa ipak, baš poput riječi “siromaštvo”, sintagma “dječja skrb” nije se pojavila u jučerašnjem Starmerovom govoru.
 
Čini se da je koncept “obiteljskih vrijednosti” vođe laburista oblik desničarske identitetske politike u okviru kojeg, umjesto da obitelj bude primarno mjesto društvene reprodukcije, postaje enklava otočne vrline za ekonomskog čovjeka. “Društvo ne postoji”, pamtljivo je rekla Thatcher. “Postoje pojedini muškarci i žene, i postoje obitelji.” Starmerov govor – lišen klasne politike – bio je zaokret u tom smjeru.
 
Politika obitelji smatra se prirodnom provincijom desnice. Ne bi to trebala biti. Obitelji diljem zemlje žive u užasnim uvjetima koji se stalno pogoršavaju, zbog načina na koji je projektirana naša ekonomija. Bogate obitelji uživaju u plodovima navedenoga, siromašne se obitelji time kažnjava. Pitanje je jednostavno: uz koga stoje laburisti?




Aaron Bastani je suosnivač portala Novara Media i njegov suurednik.




Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve