Halucinatorni bunker bijele desnice

"Negativne reakcije na pokret Black Lives Matter u Južnoj Africi naglašavaju sve izraženiju konvergenciju između krajnje desnice i konzervativaca."

Wagon laager wall, dio afrikanerskog nacionalističkog spomenika Voortrekker, Pretoria, Južna Afrika, lipanj 2015. godine (izvor: Kandukuru Nagarjun @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Negativne reakcije na pokret Black Lives Matter u Južnoj Africi naglašavaju sve izraženiju konvergenciju između krajnje desnice i konzervativaca.



Tragično ubojstvo Brendina Hornera, bijelog upravitelja farme kojega su ubili kradljivci stoke u južnoafričkoj provinciji Free State, postalo je bojni poklič južnoafričke krajnje desnice. Nakon što su uhićena dvojica osumnjičenika, na prekršajnom sudu u Senekalu izbilo je nasilje kad su prosvjednici pokušali oteti optuženike iz njihovih ćelija, zapalili policijski kombi i zastrašivali novinare.
 
Afrikanerska nacionalistička organizacija AfriForum obratila se okupljenima, dok su neki prosvjednici držali transparente s natpisom „Boer Lives Matter”. Prosvjednicima u Senekalu pridružio se i Demokratski savez (DA), službena oporbena stranka Južne Afrike, koja se predstavlja kao organizacija „bez rasnih motiva”. Iako se u službenoj izjavi stranke o navedenom događaju tvrdi da su farmeri podvrgnuti „ratu niskog intenziteta”, stranka je pokušala zanijekati rasističke prizvuke i nije propustila napomenuti da se pred sudom pojavila „raznolika skupina” članova.
 
Ova vijest naglašava pojačanu konvergenciju između afrikanerskih nacionalista i anglofonih srednjestrujaških konzervativaca u suvremenoj Južnoj Africi. Činjenica je to koja se očitovala početkom ove godine u negativnom kulturnom odgovoru na prosvjede povodom smrti Georgea Floyda i pokret Black Lives Matter u Sjedinjenim Državama.
 
Nakon što je izrazio javnu potporu pokretu Black Lives Matter i pozvao Cricket South Africa da mu se pridruži, igrača kriketa Lungija Ngidija putem interneta su šikanirali bijeli reakcionari poput bivših kriketaša Pata Symcoxa i Boeta Dippenaara. Dippenaar je izjavio da je BLM „opasan ljevičarski pokret”, da bi Ngidi trebao čitati Miltona Friedmana (konzervativnoga američkog ekonomista kojemu se dive bijeli liberali) te da su „svi životi važni” (slogan koji su popularizirale pristaše Donalda Trumpa i policije u Sjedinjenim Državama). Dippenaar je dodao: „Ako želiš da stanem rame uz rame s tobom, Lungi, stani rame uz rame sa mnom u vezi s napadima na farme.”
 
Takvo arogantno automatsko odbacivanje tuđeg življenog iskustva učestalo je u konzervativnim odgovorima na antirasističke pokrete. No, itekako je indikativno to što Dippenaar povezuje slobodnotržišnog libertarijanca Miltona Friedmana (koji je Južnu Afriku posjetio pri povratku iz Pinochetovog Čilea nekoliko mjeseci prije pobune u Sowetu 1976. godine) s „ubojstvima na farmama”.
 
Zavjereničko uvjerenje da su bijeli komercijalni poljoprivrednici na listi za odstrel često je povezano s desničarskim afrikanerskim nacionalističkim skupinama poput AfriForuma. Međutim, takav kodirani bjelački nacionalizam i politička paranoja sve su očitije teme u političkim prostorima koji se tobože zalažu za „nerasizam” i „liberalizam”.
 
Primjerice, niz skupova posvećenih „zaustavljanju ubojstava na farmama” u srpnju privukao je očekivani postav nostalgičara apartheida. No, jedan od govornika ispred parlamenta u Cape Townu bio je i Sihle „Big Daddy Liberty” Ngobese, Crna internetska medijska ličnost kojemu su uzor Crni američki politički operativci poput Candace Owens. Osnažio je uvjerenje bijelih konzervativaca da strukturni rasizam ne postoji jer tako kaže Crna osoba, te da su pod opsadom nadolazećeg socijalizma.
 
Ngobese također radi za Južnoafrički institut za rasne odnose (IRR), trust mozgova sa sjedištem u Johannesburgu koji u osnovi funkcionira kao domaća verzija organizacija srodnih američkoj Republikanskoj stranci poput Heritage Foundationa. Na svojoj internetskoj stranici IRR tvrdi da predstavlja „tihu većinu” i donosi opsežne priloge i izvještaje u kojima osuđuje pojave poput zemljišne reforme, antifašističkog aktivizma, pokreta za klimatsku pravdu i pokreta Black Lives Matter. U bliskim je odnosima s Demokratskim savezom, uključujući činjenicu da je bivša čelnica saveza Helen Zille za njih radila kao istraživačica. Gorljiva preobraćenica na paranoju o „kulturnom marksizmu” u stilu kanadskog desničarskog akademika Jordana Petersona, Zille je poznata po svojim podjarivačkim izjavama na internetu.
 
Zille aktivno podržava rastuća internetska komora jeke sačinjena od podcastova, YouTube kanala i korisničkih računa na društvenim medijima usmjerenih na „slobodu govora” i „klasični liberalizam”. Međutim, u praksi su ti prostori mješavina alt-right propagande u stilu Breitbarta i Infowarsa, polovičnog makartizma i bjelačkih identitetskih politika. U ovom procesu, koji je vidljiv na međunarodnoj razini, paranoični tropi o ubojstvima na farmama i „cancel kulturi” sve više služe kao način da se desne libertarijance i konzervativce izloži hardcore bjelačkom nacionalizmu i neofašizmu.
 
Otkako je 2019. doživjela pad broja glasova i krajnje sramotnu ostavku bivšeg čelnika stranke Mmusija Maimanea uslijed eksponiranja institucionalnog rasizma unutar samog Demokratskog saveza, stranka je svjesno napravila zaokret prema reakcionarnijoj politici.
 
Trenutni čelnik John Steenhuisen izjavio je da su „ubojstva na farmama nacionalna kriza” i pozvao da se nasilje nad bijelim farmerima proglasi političkim zločinom iz mržnje. Kao očiti pokušaj iskorištavanja reakcije „bijeli životi su važni” u jeku ustanka u SAD-u, njegov su poziv s entuzijazmom dočekali aktivisti krajnje desnice.
 
Taj je isti John Steenhuisen gostovao u podcastu Jerm Warfare, koji je u prošlosti pružio platformu ljudima poput Katie Hopkins i osnivača bande Proud Boys, Gavina McInnesa. Uključio je i lokalne desničare kao što su Ernst Roets iz AfriForuma, Steve Hofmeyr, Dan Roodt i vođa survivalističke grupe Suidlanders, Simon Roche, koji je također bio dio skupa „Unite the Right” u Charlottesvilleu 2017. godine. Ideološki potaknut pozadinskom bukom organizacija poput IRR-a, Steenhuisen izgleda vjeruje da budućnost njegove stranke leži u dog-whistle bjelačkom nacionalizmu na tragu Tuckera Carlsona.
 
Kolonijalizam i apartheid stvorili su uplašenu, autoritarnu kulturu bijelih doseljenika koja nije bila samo duboko rasistička, već i agresivna naspram demokratskih i egalitarističkih ideja. Christian National Education i vojna obaveza ulili su strah od bilo kakve politike ljevije od Ronalda Regana, a u osobnom su nekonformizmu vidjeli put prema komunizmu. Psihički laager apartheida naučio je bijelce da vjeruju kako im prijeti i swart gevaar (crna opasnost) i rooi gevaar (crvena opasnost).
 
Ti su strahovi sublimirani u paranoju oko ubojstava na farmama. Bijelci desničari vjeruju ne samo da su pod napadom Crnih osoba, već da je i dotični motiviran marksističkom zavjerom da im se ukrade i kolektivizira zemlja. Duboko je ukorijenjeno uvjerenje da samo bijeli farmeri mogu biti istinski produktivni, pa je stoga nasilje nad njima organizirana urota kako bi se uništilo „bijelu, kršćansku civilizaciju”. Naravno, ova bojazan zbog ruralnog nasilja ne proteže se na osiromašene i eksploatirane Crne osobe koje rade na farmama i suočavaju se s najvećim rizikom od kriminalnog nasilja u ruralnoj Južnoj Africi.
 
Za razliku od imaginarnog „bijelog genocida”, južnoafrički problemi masovne rasne nejednakosti i političke korupcije, posebice tijekom katastrofalnog predsjedništva Jacoba Zume, vrlo su stvarni (većina žrtava zločina su siromašni Crni Južnoafrikanci). Kao rezultat toga, mnogi se bijeli konzervativci plaše gubitka statusa, bogatstva i imovine. Ove socijalno-ekonomske strahove iskoristile su skupine poput AfriForuma i internetski prostor koji je pružio novu, trumpovsku nadopunu sirovom rasizmu i idejama bjelačke supremacije.
 
Istovremeno apelirajući na rasne i imovinske bojazni bijelih glasača, Demokratski savez u svoj srednjestrujaški konzervativizam pokušava ubrizgati koncepte izvedene od krajnje desnice. To nije bez presedana, jer je stranka neslavno iskoristila kampanju „Fight Back” kako bi privukla bivše pristaše Nacionalne stranke krajem 1990-ih. Međutim, Steenhuisen i njegova stranka mogli bi uvidjeti da prebacivanje krivnje na „obrnuti rasizam” i „komunizam” prikrivaju stvarne slabosti stranke.
 
Politički problemi Demokratskog saveza nisu uzrokovani njegovim manjkavim izazivanjem rasne paranoje bijelaca, već kombinacijom čimbenika. Ustrajne borbe unutar stranačkih redova, neučinkovito upravljanje gradovima poput Cape Towna te autoritarno i okrutno postupanje sa Crnom sirotinjom neki su od ključnih razloga zašto stranka nije uspjela prikupiti potporu diljem šire društvene baze.
 
U godini u kojoj je pandemija COVID-19 razotkrila krizu kapitalizma i suvremenih političkih sustava, bijela desnica u Južnoj Africi odlučila se povući u halucinatorni imaginarni bunker izgrađen na kolonijalnom rasizmu 19. stoljeća i antikomunističkoj retorici 20. stoljeća.
 
Činjenica da se takve ideje mobiliziraju oko pitanja rasizma u kriketu i ragbiju pokazuje kako se popularna kultura koristi za pojačavanje kako bjelačke identitetske politike, tako i reakcionarnog zastrašivanja. Riječ je o najnovijoj mutaciji bjelačke supremacističke ideologije u Južnoj Africi, a starim rasnim paranojama novi su izričaj dali desničarski kulturni ratovi.




Christopher McMichael piše za New Frame u Johannesburgu. Doktorirao je politiku i trenutno radi na knjizi o povijesti kriminala u Južnoj Africi.




Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve