Halucinatorni bunker bijele desnice

"Negativne reakcije na pokret Black Lives Matter u Južnoj Africi naglašavaju sve izraženiju konvergenciju između krajnje desnice i konzervativaca."

Wagon laager wall, dio afrikanerskog nacionalističkog spomenika Voortrekker, Pretoria, Južna Afrika, lipanj 2015. godine (izvor: Kandukuru Nagarjun @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Negativne reakcije na pokret Black Lives Matter u Južnoj Africi naglašavaju sve izraženiju konvergenciju između krajnje desnice i konzervativaca.



Tragično ubojstvo Brendina Hornera, bijelog upravitelja farme kojega su ubili kradljivci stoke u južnoafričkoj provinciji Free State, postalo je bojni poklič južnoafričke krajnje desnice. Nakon što su uhićena dvojica osumnjičenika, na prekršajnom sudu u Senekalu izbilo je nasilje kad su prosvjednici pokušali oteti optuženike iz njihovih ćelija, zapalili policijski kombi i zastrašivali novinare.
 
Afrikanerska nacionalistička organizacija AfriForum obratila se okupljenima, dok su neki prosvjednici držali transparente s natpisom „Boer Lives Matter”. Prosvjednicima u Senekalu pridružio se i Demokratski savez (DA), službena oporbena stranka Južne Afrike, koja se predstavlja kao organizacija „bez rasnih motiva”. Iako se u službenoj izjavi stranke o navedenom događaju tvrdi da su farmeri podvrgnuti „ratu niskog intenziteta”, stranka je pokušala zanijekati rasističke prizvuke i nije propustila napomenuti da se pred sudom pojavila „raznolika skupina” članova.
 
Ova vijest naglašava pojačanu konvergenciju između afrikanerskih nacionalista i anglofonih srednjestrujaških konzervativaca u suvremenoj Južnoj Africi. Činjenica je to koja se očitovala početkom ove godine u negativnom kulturnom odgovoru na prosvjede povodom smrti Georgea Floyda i pokret Black Lives Matter u Sjedinjenim Državama.
 
Nakon što je izrazio javnu potporu pokretu Black Lives Matter i pozvao Cricket South Africa da mu se pridruži, igrača kriketa Lungija Ngidija putem interneta su šikanirali bijeli reakcionari poput bivših kriketaša Pata Symcoxa i Boeta Dippenaara. Dippenaar je izjavio da je BLM „opasan ljevičarski pokret”, da bi Ngidi trebao čitati Miltona Friedmana (konzervativnoga američkog ekonomista kojemu se dive bijeli liberali) te da su „svi životi važni” (slogan koji su popularizirale pristaše Donalda Trumpa i policije u Sjedinjenim Državama). Dippenaar je dodao: „Ako želiš da stanem rame uz rame s tobom, Lungi, stani rame uz rame sa mnom u vezi s napadima na farme.”
 
Takvo arogantno automatsko odbacivanje tuđeg življenog iskustva učestalo je u konzervativnim odgovorima na antirasističke pokrete. No, itekako je indikativno to što Dippenaar povezuje slobodnotržišnog libertarijanca Miltona Friedmana (koji je Južnu Afriku posjetio pri povratku iz Pinochetovog Čilea nekoliko mjeseci prije pobune u Sowetu 1976. godine) s „ubojstvima na farmama”.
 
Zavjereničko uvjerenje da su bijeli komercijalni poljoprivrednici na listi za odstrel često je povezano s desničarskim afrikanerskim nacionalističkim skupinama poput AfriForuma. Međutim, takav kodirani bjelački nacionalizam i politička paranoja sve su očitije teme u političkim prostorima koji se tobože zalažu za „nerasizam” i „liberalizam”.
 
Primjerice, niz skupova posvećenih „zaustavljanju ubojstava na farmama” u srpnju privukao je očekivani postav nostalgičara apartheida. No, jedan od govornika ispred parlamenta u Cape Townu bio je i Sihle „Big Daddy Liberty” Ngobese, Crna internetska medijska ličnost kojemu su uzor Crni američki politički operativci poput Candace Owens. Osnažio je uvjerenje bijelih konzervativaca da strukturni rasizam ne postoji jer tako kaže Crna osoba, te da su pod opsadom nadolazećeg socijalizma.
 
Ngobese također radi za Južnoafrički institut za rasne odnose (IRR), trust mozgova sa sjedištem u Johannesburgu koji u osnovi funkcionira kao domaća verzija organizacija srodnih američkoj Republikanskoj stranci poput Heritage Foundationa. Na svojoj internetskoj stranici IRR tvrdi da predstavlja „tihu većinu” i donosi opsežne priloge i izvještaje u kojima osuđuje pojave poput zemljišne reforme, antifašističkog aktivizma, pokreta za klimatsku pravdu i pokreta Black Lives Matter. U bliskim je odnosima s Demokratskim savezom, uključujući činjenicu da je bivša čelnica saveza Helen Zille za njih radila kao istraživačica. Gorljiva preobraćenica na paranoju o „kulturnom marksizmu” u stilu kanadskog desničarskog akademika Jordana Petersona, Zille je poznata po svojim podjarivačkim izjavama na internetu.
 
Zille aktivno podržava rastuća internetska komora jeke sačinjena od podcastova, YouTube kanala i korisničkih računa na društvenim medijima usmjerenih na „slobodu govora” i „klasični liberalizam”. Međutim, u praksi su ti prostori mješavina alt-right propagande u stilu Breitbarta i Infowarsa, polovičnog makartizma i bjelačkih identitetskih politika. U ovom procesu, koji je vidljiv na međunarodnoj razini, paranoični tropi o ubojstvima na farmama i „cancel kulturi” sve više služe kao način da se desne libertarijance i konzervativce izloži hardcore bjelačkom nacionalizmu i neofašizmu.
 
Otkako je 2019. doživjela pad broja glasova i krajnje sramotnu ostavku bivšeg čelnika stranke Mmusija Maimanea uslijed eksponiranja institucionalnog rasizma unutar samog Demokratskog saveza, stranka je svjesno napravila zaokret prema reakcionarnijoj politici.
 
Trenutni čelnik John Steenhuisen izjavio je da su „ubojstva na farmama nacionalna kriza” i pozvao da se nasilje nad bijelim farmerima proglasi političkim zločinom iz mržnje. Kao očiti pokušaj iskorištavanja reakcije „bijeli životi su važni” u jeku ustanka u SAD-u, njegov su poziv s entuzijazmom dočekali aktivisti krajnje desnice.
 
Taj je isti John Steenhuisen gostovao u podcastu Jerm Warfare, koji je u prošlosti pružio platformu ljudima poput Katie Hopkins i osnivača bande Proud Boys, Gavina McInnesa. Uključio je i lokalne desničare kao što su Ernst Roets iz AfriForuma, Steve Hofmeyr, Dan Roodt i vođa survivalističke grupe Suidlanders, Simon Roche, koji je također bio dio skupa „Unite the Right” u Charlottesvilleu 2017. godine. Ideološki potaknut pozadinskom bukom organizacija poput IRR-a, Steenhuisen izgleda vjeruje da budućnost njegove stranke leži u dog-whistle bjelačkom nacionalizmu na tragu Tuckera Carlsona.
 
Kolonijalizam i apartheid stvorili su uplašenu, autoritarnu kulturu bijelih doseljenika koja nije bila samo duboko rasistička, već i agresivna naspram demokratskih i egalitarističkih ideja. Christian National Education i vojna obaveza ulili su strah od bilo kakve politike ljevije od Ronalda Regana, a u osobnom su nekonformizmu vidjeli put prema komunizmu. Psihički laager apartheida naučio je bijelce da vjeruju kako im prijeti i swart gevaar (crna opasnost) i rooi gevaar (crvena opasnost).
 
Ti su strahovi sublimirani u paranoju oko ubojstava na farmama. Bijelci desničari vjeruju ne samo da su pod napadom Crnih osoba, već da je i dotični motiviran marksističkom zavjerom da im se ukrade i kolektivizira zemlja. Duboko je ukorijenjeno uvjerenje da samo bijeli farmeri mogu biti istinski produktivni, pa je stoga nasilje nad njima organizirana urota kako bi se uništilo „bijelu, kršćansku civilizaciju”. Naravno, ova bojazan zbog ruralnog nasilja ne proteže se na osiromašene i eksploatirane Crne osobe koje rade na farmama i suočavaju se s najvećim rizikom od kriminalnog nasilja u ruralnoj Južnoj Africi.
 
Za razliku od imaginarnog „bijelog genocida”, južnoafrički problemi masovne rasne nejednakosti i političke korupcije, posebice tijekom katastrofalnog predsjedništva Jacoba Zume, vrlo su stvarni (većina žrtava zločina su siromašni Crni Južnoafrikanci). Kao rezultat toga, mnogi se bijeli konzervativci plaše gubitka statusa, bogatstva i imovine. Ove socijalno-ekonomske strahove iskoristile su skupine poput AfriForuma i internetski prostor koji je pružio novu, trumpovsku nadopunu sirovom rasizmu i idejama bjelačke supremacije.
 
Istovremeno apelirajući na rasne i imovinske bojazni bijelih glasača, Demokratski savez u svoj srednjestrujaški konzervativizam pokušava ubrizgati koncepte izvedene od krajnje desnice. To nije bez presedana, jer je stranka neslavno iskoristila kampanju „Fight Back” kako bi privukla bivše pristaše Nacionalne stranke krajem 1990-ih. Međutim, Steenhuisen i njegova stranka mogli bi uvidjeti da prebacivanje krivnje na „obrnuti rasizam” i „komunizam” prikrivaju stvarne slabosti stranke.
 
Politički problemi Demokratskog saveza nisu uzrokovani njegovim manjkavim izazivanjem rasne paranoje bijelaca, već kombinacijom čimbenika. Ustrajne borbe unutar stranačkih redova, neučinkovito upravljanje gradovima poput Cape Towna te autoritarno i okrutno postupanje sa Crnom sirotinjom neki su od ključnih razloga zašto stranka nije uspjela prikupiti potporu diljem šire društvene baze.
 
U godini u kojoj je pandemija COVID-19 razotkrila krizu kapitalizma i suvremenih političkih sustava, bijela desnica u Južnoj Africi odlučila se povući u halucinatorni imaginarni bunker izgrađen na kolonijalnom rasizmu 19. stoljeća i antikomunističkoj retorici 20. stoljeća.
 
Činjenica da se takve ideje mobiliziraju oko pitanja rasizma u kriketu i ragbiju pokazuje kako se popularna kultura koristi za pojačavanje kako bjelačke identitetske politike, tako i reakcionarnog zastrašivanja. Riječ je o najnovijoj mutaciji bjelačke supremacističke ideologije u Južnoj Africi, a starim rasnim paranojama novi su izričaj dali desničarski kulturni ratovi.




Christopher McMichael piše za New Frame u Johannesburgu. Doktorirao je politiku i trenutno radi na knjizi o povijesti kriminala u Južnoj Africi.




Vezani članci

  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."
  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 7. veljače 2021. Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
  • 7. veljače 2021. Sikhi strahuju od nasilnih napada zbog seljačkih prosvjeda u Indiji Ekstremno desna vlada Narendre Modija nastoji nasilno ugušiti prosvjede desetaka tisuća seljakinja i seljaka u Indiji: preko stotinu ih je nestalo, ograđeni su žicom, uskraćena im je voda, hrana i internet, dok su aktivisti i aktivistkinje te kritički orijentirani novinari i novinarke ocrnjeni kao politički pobunjenici. Međutim, ne radi se samo o otporu reformama koje dereguliraju agrarni sektor, već i o vjerskom sukobu koji ima svoje duboke povijesne korijene. Veliki postotak prosvjednika_ca čine Sikhi, demonizirana vjerska zajednica koja je kontinuirano izložena pogromaškim napadima. Ako se rastući autoritarijanizam ne zaustavi, strategije vlade će nastavljati podupirati preobražaj Indije u hinduističku teokraciju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. siječnja 2021. O porastu sindikalne gustoće u SAD-u tijekom pandemije "Sindikalna gustoća – udio zaposlenih radnika i radnica koji pripadaju sindikalnom članstvu – porastao je 2020. godine po prvi put od 2007. i 2008. godine. Za porast sindikalne gustoće prije toga, morali biste se vratiti do 1979. godine. (...) Međutim, ovaj porast nažalost nije bio rezultat kakvog pobjedonosnog organiziranja. Sindikalno članstvo prošle se godine smanjilo za 2,2 posto – no pandemija je još više smanjila zaposlenost, za 6,7 posto. Posljedično se sindikalna gustoća povećala s 10,3 na 10,8 posto, i vratila tamo gdje je bila 2016. godine."
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 22. siječnja 2021. Prema taksonomiji trolova "„Sreli smo još jednog Amerikanca u pubu. Mislim da je bio neki profesor, razvezao se o tome kako je Amerika ukradena od Indijanaca, i da je to strašno, i kako bi im je trebali vratiti. Na kraju je Brett rekao, ‘U redu, onda saznaj koje je indijansko pleme nekada živjelo tamo gdje ti sada živiš i predaj im vlasnički list od kuće.’ Siroti čovjek nije znao što reći.“ Kao što je jasno iz odlomka, Michelle ovo smatra nepobitnim argumentom. Čuo sam verzije ovog odgovora i prije – ako ste za imigraciju, otvorite svoj dom imigrantima, itd. – pri čemu se politička pozicija odnosno argument u vezi društva pretvara u individualni odgovor. Naravno, siroti čovjek trebao je uzvratiti da neki odgovori imaju smisla jedino ako su kolektivni. Ne postoji individualni odgovor na povijest genocida, ili na imigracijske politike, jednako kao što ne postoji individualni odgovor na klimatske promjene."
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve