Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative

"Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"

„Tri rudara“, autor: Colin Telfer, blizu mjesta na kojem se nekada nalazio ugljenokop Risehow, u selu Flimby blizu Maryporta, zapadna Cumbrija, UK, 1. rujna 2014. godine (izvor: Airman Magazine @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19



Vladina odluka iz siječnja ove godine da nekritički propusti izgradnju novog rudnika ugljena u Whitehavenu u Cumbriji dočekana je s uzvicima neodobravanja. Klimatski znanstvenici nazvali su je „nevjerovatnim i iznimno nepromišljenim“ potezom, osamdeset grupa za zaštitu okoliša pozvalo je premijera da se ponovno razmotre situaciju, a vođa liberalnih demokrata pozvao je Aloka Sharma, bivšeg ministra trgovine, da podnese ostavku na mjesto predsjednika COP26, konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama koja se održava u studenom.
 
Aktualni ministar ministar trgovine Kwasi Kwarteng priznao je da postoji „lagana napetost“ između cilja ostvarivanja nulte neto stope emisija i otvaranja prvog novog ugljenokopa u 30 godina – otužno je koliko je to razblažena izjava, uzmemo li u obzir i da je sam vladin odbor za klimatske promjene poručio da novi rudnik nije kompatibilan s već preskromnim klimatskim ciljevima Ujedinjenog Kraljevstva.
 
Gradsko vijeće Cumbrije objavilo je 10. veljače da će ponovno razmotriti svoju suglasnost s izgradnjom ugljenokopa. Neovisno o tome hoće li to rezultirati konačnim odbijanjem izgradnje rudnika, potez vijeća ne adresira temeljno pitanje zbog kojeg se otvaranje rudnika uopće učinilo kao poželjna opcija. Bez nacionalne i lokalne industrijske strategije koja osigurava pristojne, sigurne poslove u niskougljičnim sektorima, zagađivački projekti i dalje će se percipirati kao izvor prijeko potrebnih radnih mjesta.
 
U Whitehavenu, u okrugu Copeland, 480 kilometara sjeverno od Westminstera, 165 milijuna funti težak projekt ugljenokopa Woodhouse uz koji se obećava otvaranje 500 radnih mjesta, očekivano je privlačan. Zajednica je obilježena deindustrijalizacijom još od 1980-ih, a danas se oporavlja od ekonomskih posljedica pandemije COVID-19.
 
Načelnik Copelanda kaže kako „dosad nije doživio da jedan projekt uživa toliku javnu podršku“, navodeći mogućnost otvaranja radnih mjesta i jačanja prosperiteta u jednom od najdepriviranijih područja Ujedinjenog Kraljevstva. Državni ministar za stanovanje, lokalne zajednice i lokalnu upravu Robert Jenrick odbio je intervenirati oko odluke o ugljenokopu, za kojeg se predviđa da bi tijekom svojega operiranja dodao 420 milijuna tona CO2 emisijama UK-a, opisujući to kao „lokalno pitanje“.
 
Toliko o vladinim nastojanjima da se pozicionira kao globalna predvodnica u borbi protiv klimatskih promjena. Premijer Boris Johnson izjavio je kako je opsjednut time što je moguće ostvariti na COP26, a Ujedinjeno Kraljevstvo je na globalnoj razini zagovaralo protiv ugljena kao supredsjedatelj Powering Past Coal Alliancea.
 
Ove kontradikcije tipične su za vladinu klimatsku politiku, no u ovom slučaju vrlo je izgledno da pritisak dolazi i unutar Konzervativne stranke. Trudy Harrison, parlamentarna predstavnica iz Copelanda, koja je između ostalog i osobna pomoćnica premijera Johnsona, gorljiva je zagovornica izgradnje rudnika.
 
Zajedno s nekoliko drugih parlamentarnih zastupnika i zastupnica koji su 2017. i 2019. godine osvojili mandate u nekadašnjim uporištima Laburista, Harrison je članica Konzervativaca plavih ovratnika (Blue Collar Conservatives), koji su zainteresirani da ispune svoje obećanje razvijanja regija u kojima su izabrani putem ulaganja i otvaranja radnih mjesta. Ponuda otvaranja nekoliko stotina radnih mjesta i prilika da se povrati ponosni povijesni identitet koji je povezan s ugljenom čini se kao predobrom prilikom da bi se propustila.
 
Na ovo bi posebice trebali pripaziti oni koji se protive otvaranju rudnika, kao i progresivne snage koje se nadaju mobilizaciji u regijama koje će potencijalno najviše izgubiti zbog nastojanja da dekarboniziramo našu ekonomiju. U industrijskoj unutrašnjosti UK-a, poslovi u visokougljičnim sektorima poput energetike relativno su dobro plaćeni, sigurni i sindikalizirani. Ne iznenađuje da za njima postoji visoka potražnja, ako su alternativa uglavnom nisko plaćeni poslovi u uslužnom sektoru – koji su u velikom broju desetkovani pandemijom.
 
Međutim, licemjerno je dovoditi klimu u opoziciju s radnim mjestima. Rudnik planira osigurati koksni ugljen za industriju čelika, unatoč stajalištu odbora za klimatske promjene, prema kojem je nužno postupno ukloniti ugljen iz proizvodnje čelika do 2035. godine. Ako Ujedinjeno Kraljevstvo bude pratilo odbor na putu prema nultoj stopi emisija, novi rudnik bit će ostavljen na cjedilu, a radna mjesta će nestati. Također, očekuje se gubitak tisuća radnih mjesta tijekom narednog desetljeća, jer će nuklearno postrojenje Sellafield – jedan od najvećih zapošljavatelja u tom dijelu zemlje – biti stavljeno van pogona.
 
Unatoč tome, vlada nije predstavila alternativnu viziju dobrih, zelenih radnih mjesta koja bi radnicama i radnicima i njihovim zajednicama mogla pružiti sve potrebne prilike, a istovremeno se boriti protiv klimatske krize. Institut za istraživanje javnih politika (The Institute of Public Policy Research) procjenjuje da bi se tijekom narednog desetljeća u sklopu zelenog paketa oporavka od pandemije COVID-19 moglo stvoriti 1,6 milijun dobrih, kvalitetnih, zelenih radnih mjesta.
 
Prema jednoj konzervativnoj procjeni, u Zapadnoj Cumbriji bi moglo biti stvoreno 2600 tranzicijskih i 1350 dugotrajnih poslova u zelenim industrijama poput onih koje se bave naknadnim ugradnjama, obnovljivim izvorima energije i javnim prijevozom, uz dodatnih više tisuća radnih mjesta u inherentno niskougljičnim i društveno korisnim zaposlenjima poput skrbi i obrazovanja.
 
Postoji želja za autentičnom zelenom industrijskom revolucijom, ali stanovnici tog kraja s pravom su skeptični. Kao što mi je rekao jedan radnik, doživjeli su „samo propala obećanja… a sada se vlada odlučila izmaknuti od donošenja velike odluke koja bi bila potrebna za razvoj ovog područja i umjesto toga omogućuje zagađivačima da pokrenu biznis. Pet stotina poslova za idućih trideset godina ili tisuće čistih i dobro plaćenih poslova na puno dulji rok? Tu nema dileme.“
 
Pred vladom je zadatak da uvjeri ljude kako je ozbiljna u pogledu stvaranja takvih radnih mjesta. U pravednoj tranziciji bi radnice i radnici zaposleni u visokougljičnim industrijama imali pravo glasa oko toga kako dekarbonizirati njihove industrije odnosno bili bi podržani kroz rekvalifikaciju za ekvivalentne, održive poslove u drugim sektorima. Takva bi tranzicija stvorila dobre, zelene poslove i opremila radnice i radnike vještinama koje su im potrebne da ih preuzmu.
 
Do tog procesa neće doći ako se tranziciju prepusti tržišnim silama. Za to će biti potrebna nacionalna ulaganja, koherentna politika i – najvažnije – uključenost samih radnica i radnika te njihovih zajednica. Ključno je izgraditi povjerenje u područjima koja su bila izdana i zanemarena tijekom prijašnjih industrijskih tranzicija – ali ako organizatori žele zadobiti lokalnu podršku nadolazećim promjenama, odupiranje projektima temeljenima na fosilnim gorivima također znači i da se mora zagovarati ozbiljni plan za zelene poslove.
 




Vezani članci

  • 30. lipnja 2021. Interseks osobe i njihovi problemi Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve