Mladi u stambenoj krizi

"Problemi s kojima se susreću mladi, a koji su se u posljednjih godinu dana samo povećali, daleko su od rješenja. Prvenstveno, privatni iznajmljivači nastavljaju isisavati sve veće količine novca od svojih mladih stanara. Mnogi su iznajmljivači prošle godine natjerali studente da plaćaju najam soba koje su napustili zbog pandemije koja im je skratila ljetni rok."

Bojkot stanarina UCU-a u Manchesteru, 22. studenog 2020. godine (izvor: Tke Media)
Pandemija je razotkrila duboke nejednakosti i kontradikcije koje stoje u temeljima kapitalističkog društva. Konkretno – prijestupe zemljoposjedništva i komercijaliziranog visokog obrazovanja, koji su doveli do duboko ukorijenjene ljutnje prema stanodavcima među mladima (među kojima je puno privatnih podstanara).



Prošle smo godine svjedočili nemilosrdnom financijskom utjecaju pandemije na mnoga kućanstva mladih i ljudi iz radničke klase. Broj privatnih najmoprimaca koji primaju univerzalnu olakšicu udvostručio se na njih polovicu od početka pandemije (studeni 2020.), a ova naknada jedva može pokriti osnovnu najamninu u mnogim mjestima i gradovima diljem Britanije.
 
U ranim stadijima krize, Torijevci su intervenirali uvođenjem privremene zabrane deložacija, ali te su garancije već odavno istekle.
 
Prema vladinom izvješću iz prosinca 2020. godine, svaki peti privatni najmoprimac (preko 700 000 kućanstava) već je kasnio s plaćanjem stanarine ili je bilo vjerojatno da će u idućih tri mjeseca kasniti s plaćanjem stanarine.
 
Dakle, svjedočili smo značajnom rastu broja deložacija: prema časopisu The Big Issue, tijekom prve četvrtine 2021. godine, svaka tri i pol sata članovi i članice novog kućanstva ostale su bez krova nad glavom. Ove brojke samo će se povećati tijekom narednih mjeseci.
 
U međuvremenu su studenti najmoprimci tijekom protekle godine tretirani skandalozno od strane sveučilišta i privatnih najmodavaca. Uobičajeni dugovi koje studenti gomilaju već su dovoljno problematični, no ova je godina za njih financijski bila osobito loša: platili su preko 9000 funti za online predavanja i pregršt virtualnih grupnih sesija, i pljunuli još na tisuće funti za stanarine u sobama koje kao stanari nisu mogli napustiti tijekom velikog dijela godine. Podrška za studente u izolaciji, tamo gdje je postojala, često je bila duboko neadekvatna.
 
Mnogi bi studenti, da je takva opcija ponuđena, odabrali ostati u gradovima iz kojih dolaze. Međutim, uz to što im je obećana kombinirana nastava, što se nije ostvarilo, studenti su bili prisiljeni na ponovno unajmljivanje stanova u sveučilišnim gradovima.
 
Tijekom prošle akademske godine, većina sveučilišta poticala je studente da se vrate na kampus gdje je to god bilo moguće. Međutim, mnoga od njih nisu imala potrebne uvjete kako bi pružala podršku kućanstvima u izolaciji tijekom neizbježnih izbijanja COVID-19. Umjesto da pomažu studentima, ona su na njih svaljivali krivnju, što je ubrzo dovelo do sve radikalnije opozicije širom zemlje, koja je kulminirala u bojkotima plaćanja najamnine.
 
Studenti i studentice sa Sveučilišta u Manchesteru poveli su svojim bojkotom najamnina, izborivši privremeno smanjenje stanarine u iznosu od više milijuna funti, zahvaljujući svojoj militantnoj kampanji. Nije slučajnost da se radi o istom sveučilištu koje je doslovno podiglo ogradu oko stanova svojih studenata_ica prvog dana nacionalne karantene u studenom 2020. godine.
 
Veliki privatni iznajmljivači i viši sveučilišni menadžment slažu se oko ključnih točaka. To je zato što su obje strane zainteresirane samo zaraditi što više novca, a na štetu zdravlja i sigurnosti studenata.
 

Pravi uzrok krize

Tijekom poslijeratnog razdoblja laburistička vlada spremno je odobravala masovno socijalno stanovanje te besplatno školovanje i potpore za studente – to doba progresivnih reformi u kapitalizmu davno je završilo u Britaniji.
 
Sedamdesete su to grubo prekinule. Ekonomsku krizu izazvale su inflacija i cijene nafte (ali temeljna kontradikcija bila je hiperprodukcija). To je imalo široke posljedice, između ostalog i na to da je Thatcherina vlada ubrzala privatizaciju.
 
Blairova vlada uvela je 1998. godine školarine, demonstrirajući jasan smjer prema komercijalizaciji visokog obrazovanja. Zadiranje kapitala u ta ključna područja – stanovanje i obrazovanje – bilo je pogubno za studente i radnike.
 
Od tada je jaz između sveučilišne uprave i osoblja postajao sve veći. Prorektori britanskih sveučilišta općenito su plaćeni stotine tisuća funti, što je često podebljano i drugim oblicima prihoda. Istovremeno je najizloženije osoblje često zaposleno preko ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati (zero-hour contract) i suočava se s valovima otpuštanja diljem zemlje.
 
Ovi regresivni trendovi početkom prošle godine za posljedicu su imali štrajkove UCU-a, koji su nažalost bili osujećeni pandemijom, kao i masovne štrajkove protiv studentskih stanarina naredne akademske godine.
 
Također smo svjedoci rastućeg radikalizma među privatnim stanarima, što se odražava u rapidnoj pojavi stambenih sindikata kao što je Acorn. Sve to podrazumijeva i značajni razvoj militantnosti – a time i rastuću krizu među mladima. Pandemija je intenzivirala ove trendove i nastavit će to činiti u narednim mjesecima.
 

Kriza se nastavlja

Problemi s kojima se susreću mladi, a koji su se u posljednjih godinu dana samo povećali, daleko su od rješenja. Prvenstveno, privatni iznajmljivači nastavljaju isisavati sve veće količine novca od svojih mladih stanara. Mnogi su iznajmljivači prošle godine natjerali studente da plaćaju najam soba koje su napustili zbog pandemije koja im je skratila ljetni rok.
 
Ovog ljeta oni naplaćuju ogromne stanarine onima koji su prekoračili svoj ugovor o najmu zbog izolacije od pandemije COVID-19 – što u suštini prisiljava mnoge da se vrate kući i riskiraju zaraziti svoje prijatelje i obitelj. Primjerice, student u izolaciji u Leedsu prijavio je da mu se naplaćuju tisuće funti kako bi ostao u stanu nekoliko dodatnih dana.
 
U međuvremenu, sveučilišta i dalje predstavljaju prijetnju mogućeg otpuštanja osoblja i nastavka studiranja putem interneta. Kako će studenti_ce biti primorani_e plaćati sve enormnije cifre za ograničeno iskustvo, postavljat će se sve više pitanja: kamo ide sav taj novac?
 
Situacija sa studentskom populacijom odraz je šire krize u društvu. Stotine tisuća privatnih stanara i dalje će svake godine biti cjenovno izguravani iz većih gradova i patiti u lošim stambenim uvjetima koje mnogi iznajmljivači odbijaju poboljšati.
 
Stambena kriza među mladima stoga je još daleko od kraja. Čak i kada se virus povuče iz mlade populacije, gdje je trenutno na vrhuncu, situacija će biti nepovratno promijenjena. I dok šefovi pokušavaju natjerati radnike i studente da plaćaju posljedice pandemije, postaje sve jasnije da je u korijenu ove krize kapitalizam. Radnici i studenti moraju ujediniti svoje kampanje i boriti se za rušenje ovog trulog sustava!





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 26. rujna 2022. Djelomično automatizirani platformski kapitalizam Dok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.
  • 19. rujna 2022. Što je društveno potrebno radno vrijeme? "Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo."
  • 10. rujna 2022. Populisti ne integriraju mase u političke procese Čitav je spektar značenja ideje populizma: od pozitivno konstruiranog političkog stila do negativno nabijenog termina kojim (uglavnom) liberalni mediji podjednako demoniziraju sve što se stigmatizira kao „ekstremno lijevo“ i „ekstremno desno“. I dok populistička retorička strategija upotrebljava kategorije poput „narod“ (spram „elita“) ili „99%“ (spram „1%“) te nastoji uvjeriti da je na strani „većine“, važno je istaći da je populistički stil nešto sasvim drugo od ozbiljnog političkog organiziranja masa. Masovna politika, koja se gradi kroz dugoročnije i ukorjenjenije masovne partije, pokrete i društvenost radničke klase, ne oslanja se na medijsku prezentnost stranaka i glasačku podršku pasivnog naroda, već na demokratičnu i institucionalniju (samo)organizaciju masa. O različitim ciljevima lijevih i desnih populizama, ograničenjima postmarksističke verzije populizma, usponu populističke desnice, neoliberaliziranju lijevog centra i nestanku radničke ljevice u Italiji, razgovarali smo s Davidom Broderom tijekom njegova gostovanja na 15. Subversive festivalu.
  • 8. rujna 2022. Kapitalistička laž o recikliranju "Do danas je samo 10 posto plastike u svijetu reciklirano. Plastika koja završi u kantama za recikliranje već se trideset godina naprosto premješta po cijelom svijetu, prodaje u zemlje poput Kine ili Indonezije, koje jednako tako ne uspijevaju reciklirati ovaj materijal, koji se zato prodaje dalje. Plastika se na kraju baca na odlagališta otpada ili u ocean, gdje postoje prave planine plastike koje sežu sve do najvećih dubina, a pronađena je i u uzorcima ljudske krvi te plućnog tkiva."
  • 19. kolovoza 2022. Globalni porast broja gladnih; nesigurna opskrba hranom za 2,3 milijarde ljudi "U trenutku objave ovog izvješća aktualni rat u Ukrajini u koji su uključena dva najveća svjetska proizvođača osnovnih žitarica, uljarica i gnojiva, remeti međunarodne opskrbne lance i podiže cijene žitarica, gnojiva, energije, kao i gotove terapeutske hrane za djecu s teškom pothranjenošću. Ova situacija nastupa u trenutku kada su opskrbni lanci već pod nepovoljnim utjecajem sve češćih ekstremnih klimatskih događaja, posebno u zemljama s niskim dohotkom, i ima potencijalno otrežnjujuće implikacije na globalnu sigurnost opskrbe hranom i prehranu."
  • 24. srpnja 2022. Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda "Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."
  • 19. srpnja 2022. Kako kapitalizam ubija romantiku Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.
  • 11. srpnja 2022. Privatizacija distribucije Po razdvajanju južnoafričke elektroprivredne kompanije u javnom vlasništvu Eskom na tri dijela – proizvodni, transmisijski i distribucijski – proces privatizacije usmjerava se u dio prodaje. Ovakvo koncentriranje privatnog kapitala u distribuciju događa se i u javnim željeznicama, gdje se slijeva u sektor prodaje karata, dok se u samu željezničku infrastrukturu ne ulaže. I dok su vodovodne cijevi, sustav kanalizacije, sistemi za pročišćavanje, lokalne ceste i ostala infrastruktura u većini mjesta u raspadu, jedini odgovor vlade Južne Afrike jest da ulaže tamo gdje je unosno za krupni kapital i klasu bogatih, primjerice, u „pametne gradove“.
  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve