Čija sloboda govora?

"Opis prijetnji slobodi govora fokusiran na one koje dolaze od države nije pogrešan, ali je nepotpun. Umjesto takvog pristupa, lijeve kritike politike slobode govora usredotočuju se na zapažanje kako mogućnost „slobodnog“ govora u današnjim Sjedinjenim Državama ovisi o moći – a moć da se ograniči govor u ovoj je zemlji premoćno u privatnim rukama."

Faces, Kelvingrove Art Gallery and Museum, Glasgow, Škotska, 25. ožujka 2013. godine (izvor: April Killingsworth @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Sloboda govora, kao i svaka emancipacijska borba, svodi se na odnose moći.



Usplamsale rasprave o slobodi govora na ljevici doprinijele su liberalnoj panici oko „kulture otkazivanja“. U ovoj je raspravi ključno prepoznati da odbacivanje stajališta nekih branitelja slobode govora nije isto što i odbacivanje vrijednosti slobode govora. Današnji mladi aktivisti_kinje ne preziru slobodu govora, već imaju drukčije stavove o tome što predstavlja stvarnu prijetnju slobodi govora, kao i koliko je bitno razumjeti slobodu govora u kontekstu odnosa moći.
 
Mnogi od onih koji doživljavaju sami sebe kao čuvare slobode govora tvrde da je najvažnija, a možda i jedina važna dimenzija problema, prijetnja slobodi govora ona koja dolazi od vlasti: državnom cenzurom, bilo da se ona manifestira kroz zakone kojima se ljude kažnjava zbog zagovaranja određenih političkih ili religijskih stavova, odbijanja izdavanja dopuštenja za održavanje prosvjeda određenim društvenim skupinama, ili maskirana u nekom drugom obliku. Budući da moć neizbježno kvari, prema jednoj verziji argumentacije, vlada ne smije imati moć davanja prednosti određenim stavovima u odnosu na neke druge. Nikada nisam osporavao ovu opasnost ili korisnost Prvog amandmana, niti vjerujem da ima mnogo onih koji bi to učinili.
 
Opis prijetnji slobodi govora fokusiran na one koje dolaze od države nije pogrešan, ali je nepotpun. Umjesto takvog pristupa, lijeve kritike politike slobode govora usredotočuju se na zapažanje kako mogućnost „slobodnog“ govora u današnjim Sjedinjenim Državama ovisi o moći – a moć da se ograniči govor u ovoj je zemlji premoćno u privatnim rukama. Moć privatnih kompanija da kontroliraju moć govora čak i same vlade nedavno je ogoljena kada su Twitter, Facebook, Instagram, Snapchat, Twitch i YouTube, zajedno s različitim drugim platformama koje podržavaju onlajn plaćanje, poput Applea, Googlea i Amazona, odlučile suspendirati ili na druge načine opstruirati prisutnost predsjednika Trumpa na društvenim mrežama.
 
Ušutkavanje Trumpa poziva na razmatranje širokog raspona privatnih odabira i prisila koje utječu na domenu govora. Duboka i raširena nejednakost oduvijek je uvjetovala mogućnost slobode govora, kako onlajn, tako i oflajn. Umnogome kao i druga tržišta u ovoj zemlji, tržište ideja formalno je otvoreno – i spektakularno neregulirano – no povijesno je privilegiralo i štitilo bogate bijele muškarce. Omogućavalo je manifestaciju svakojakih rasnih i rodnih predrasuda, i bilo oblikovano širokim rasponom legalnih i ilegalnih privatnih prisila.
 
Naime, nema slobode govora ako se probudite usred noći i shvatite da vam je na tratini ispred kuće zapaljen križ; ako će susjeda možda poslati policiju na vas pod optužbom za napad ako je zamolite da priveže psa na uzicu; ako će vas policija ili prerevni volonter susjedske straže možda upucati zbog jedne pogrešne riječi ili neovisno o tome što kažete, isključivo zato što se ne uklapate u bjelački pogled. Nema slobode govora ako znate da ćete možda izgubiti obitelj ili posao ako inzistirate na tome da vaš rođak ili šef ne smije dirati vaše tijelo bez pristanka. Ovi primjeri nisu arhaični; svi su iz 2020. godine. Svaki od njih izlaže riziku ljudske živote, sigurnost i zaposlenje, pri čemu je sloboda govora možda tek od drugorazredne važnosti za opstanak. Oni koji smatraju da bi pravo na slobodu govora trebalo biti univerzalno, moraju shvatiti i da ove vrste nasilja također prijete mogućnosti pojedinaca i pojedinki da govore slobodno.
 
Danas su sporovi oko slobode govora usko povezani sa širom borbom za pravdu u Americi. Konkretno, do rapidnih promjena u nacionalnom razgovoru o rasnoj pravdi uvelike je došlo zato što su zajednice koje se dugo šikaniralo i utišavalo iskoristile nove prilike da pomoću govora izgrade moć. Pojava društvenih medija omogućila je većem broju ljudi da progovori i dosegne publiku nego ikada prije (iako je to obećanje zasjenjeno konsolidacijom ogromne nove privatne infrastrukture nadgledanja).
 
Ovaj je pomak također proizveo nesporazume i sukobe u pogledu toga kako ljudi vrednuju slobodu govora. Mnogi su sve sumnjičaviji prema idejama o slobodi govora koje ne uključuju analizu moći, a pogotovo prema rasno-daltonističkom zagovaranju Prvog amandmana. Znaju kako je jednako moguće da će valoriziranje svakog govora na isti način izgraditi univerzum laži, kao i istine. Kada tradicionalisti sugeriraju da Prvi amandman, onako kako se trenutno interpretira, adekvatno štiti slobodu govora, to zvuči ignorantno prema mnogim preprekama s kojima se i dalje suočavaju manjinske skupine kada žele govoriti slobodno.
 
Današnji lijevi pokreti duboko promišljaju složene faktore koji oblikuju odnos između govora i društvene pravde. Daleko od toga da ih ne brine sloboda govora – odlučni su u tome da ostvare ovu slobodu kako bi unaprijedili vlastite borbe. Imenujući odnose moći u koje je govor ugrađen, oslobađaju još govora. Usto postavljaju važna pitanja o tome kako bolje zaštititi ljude koje su tradicionalni zakoni ostavili na cjedilu. Znaju da je prva prepreka afirmiranju prava na slobodu govora protiv države ta da je netko u stanju podići skup, iscrpljujuć sudski proces, o čemu je teško razmišljati ako ste suočeni s gubitkom stambenog smještaja, zdravstvene skrbi, ili voljenih osoba. Također su svjesni da Prvi amandman ne pokriva čitav niz državnih poteza koji guše slobodu govora, poput disparatnog policijskog postupanja u slučajevima rasne pravde i bjelačkih supremacističkih prosvjeda.
 
Postaviti pitanje o dodatnim zakonskim mogućnostima zaštite slobode govora ne umanjuje Prvi amandman. Kao što istaživačica Genevieve Lakier ukazuje u novom radu, Prvi amandman nikada nije bio jedina zakonska zaštita govora; primjerice, dodatni zakoni štite govor na radnom mjestu, i kriminaliziraju zastrašivanje ljudi kako bi glasovali na određen način, ili ne uopće. Trebali bismo razmišljati kako da uposlimo te modele ne bismo li još bolje zaštitili slobodu govora, kao i težili tome da bude senzibilniji prema različitim uvjetima koji je ograničavaju.
 
Sloboda govora, kao i svaka emancipacijska borba, svodi se na odnose moći. Prošlo je vrijeme kada smo mogli uživati bivajući stručnjaci za slobodu govora, ne uzimajući u obzir učinke moći i privilegija, uključujući onih vlastitih. Nadalje, naivno je od liberala što ignoriraju na koji je način desnica pretvorila narativ o „woke“ ljevici koja se protivi slobodi govora u oružje, taktiku usmjerenu prema utišavanju sve glasnijih društvenih pokreta. Svakome tko istinski vjeruje da je sloboda govora važna za demokratsko društvo, trebalo bi biti energizirajuće i ohrabrujuće vidjeti da se razgovor o slobodi govora otvara. Pluralnost različitih glasova koji donose nove ideje doprinosi izgradnji svijeta koji se približava idealu slobodnog izražavanja za sve.





K-Sue Park je izvanredna profesorica prava na Pravnom centru sveučilišta Georgetown, gdje predaje vlasniško pravo i seminar o zemljoposjedništvu, izvlaštenju i izmještenju. Radi na knjizi o povijesti deložacija.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve