Neoliberalna smrt na sveučilištu

"Izvješće PwC-a s jedne je strane čista fantazija, naprosto poručivanje financijskim direktorima ono što žele čuti. Ipak, vjerojatno će utjecati na ton kojim će viši upravitelji pristupiti svojim institucijama, uključujući i inkorporaciju edukacijskih tehnologija. Premda su možda nekoć podrazumijevale obećanje demokratizacije visokog obrazovanja, onlajln platforme danas su nedvosmisleni akteri komercijalizacije i intenzifikacije rada na sveučilištima."

Universal war - Olga Rozanova (1916), ulje na platnu (izvor: WikiArt)
Ranije ove godine, student povijesti umjetnosti sa Sveučilišta Concordia u Montrealu objavio je tweet koji je viralno zatrendao unutar akademske zajednice. Nakon što je odgledao unaprijed snimljeno predavanje svojeg profesora François-Marc Gagnona, ovaj je student guglao povjesničara da bi doznao kako ga kontaktirati. Pritom je otkrio da je profesor Gagnon umro još 2019. godine:
   
Za mnoge akademske radnike i radnice, ovaj je incident poslužio kao morbidna metafora mračnih pritajenih tendencija koje haraju današnjim visokim obrazovanjem. Imamo li u vidu koliko se predavačkog materijala danas izvodi onlajn, tko posjeduje intelektualno vlasništvo i može li ga se koristiti vječno? Nadalje, iako znamo da je akademska profesija jedna od profesija koje su najpreopterećenije radom u današnjem modernom društvu, nije li ovo ipak malo previše? Sada vas čak ni smrt neće lišiti radnih obaveza.
 
Sveučilišni upravitelji očigledno nisu ni trepnuli prije negoli su posthumno iscijedili još jedan semestar rada iz François-Marc Gagnona. U ovome se ogleda prljavo naličje trenda edukacijskih tehnologija koji transformira visoko obrazovanje, sakriven iza novog vala korporativnih poštapalica kao što su miješano učenje; hibridno podučavanje; digitalna skela; sinkrono i asinkrono učenje; mikro-akreditacije itd.
 
Viši administratori i sveučilišni upravitelji prigrlili su „learnification“, pomak pedagogije od obrazovanja prema učenju, kao i njegove digitalne platforme, zbog značajnih ušteda na troškovima i radne intenzifikacije koje to omogućuje. Međutim, oni nisu primarni pokretači ove ideologije. Tijekom promocije moje nove knjige Dark Academia: How Universities Die (preko Zoom-a, naravno), panelist Will Davies ukazao je tko jest: konzultanti uprave. Dok su financijska sredstva koja se dodjeljuju akademskom osoblju u vrtoglavom padu, situacija je nešto drugačija za vojsku konzultanata koja već dulje vrijeme iz prikrajka potiho diseminira poslovnu logiku, gradeći zastrašujuću viziju tercijarnog obrazovanja.
 
Dok je Aaron Ansuini u siječnju 2021. godine tvitao o svom preminulom profesoru, konzultantski gigant PwC (PricewaterhouseCoopers LLP) objavio je izvješće o budućnosti sveučilišta pod naslovom „Covid-19: Recovery and Improvement“ („COVID-19: oporavak i napredak“). Njegovo je objavljivanje uglavnom prošlo nezamijećeno, ali je zasigurno bilo pomno čitano štivo za sveučilišne upravitelje. Prikupivši i analiziravši stavove 34 financijskih direktora (CFO, Chief Financiral Officer) tercijarnih institucija u Ujedinjenom Kraljevstvu, istraživanje postavlja upečatljivo pitanje: „kakve su pozitivne promjene provedene u sklopu reakcije na pandemiju te kakvi planovi postoje da se ove promjene integrira u budućnosti?“ Bez sentimentalnosti u pogledu razorne ljudske cijene koronavirusa! Umjesto toga, riječima PwC-a, sveučilišni upravitelji trebali bi „prigrliti pozitivne aspekte“ koji proizlaze iz krize. No koji bi to oni točno mogli biti?
 
Nije iznenađujuće da su financijski direktori označili rapidni pomak na onlajn učenje kao ključnu prednost pandemije COVID-19. Dok je tako monumentalna promjena bila nezamisliva prije pandemije (za to bi bile potrebne beskrajne konzultacije i gotovo bi sigurno potakla protivljenje sindikata), sada se dogodila preko noći. Još bolje, sve je prošlo uz dobru volju i suradnju akademskog osoblja. Izvještaj urgira da ovo „digitalno ubrzanje“ i „miješano podučavanje“ treba smjesta ugraditi u sveučilišta i pomoću toga smanjiti troškove, te povećati učinkovitost i tržišnu agilnost. Sada je jasnije kako se tužna epizoda s profesorom François-Marc Gagnonom uopće mogla dogoditi.
 
Međutim, ovo pomjeranje sveučilišnog fokusa na učenje tek je vrh sante leda, sugerira PwC. Brzina i lakoća kojom je to postignuto razotkriva dublje lekcije koje sveučilišni upravitelji moraju nazrijeti iz pandemije, a sve je to dio mračne perspektive onoga na što bi akademski prostor uskoro mogao početi sličiti.
 
Prva lekcija tiče se radne produktivnosti. Prema izvješću PwC-a, pandemija je proizvela „misaoni pomak unutar radne snage, i to podalje od modela prezentizma, a prema obnovljenom fokusu na upotrebljivija mjerenja produktivnosti.“ U bojazni od gubitka posla, neprestano onlajn i već besprijekorni autoregulatori, akademske radnice i radnici našli su se u ulogama iz kojih su u potpunosti uklonjene „rastrošne“ aktivnosti. Naravno, PwC rastrošnim smatra ono što bismo mi mogli nazvati ljudskim. Kako god, nema više besposlenog brbljanja oko aparata za kavu za nas!
 
Kao drugo, utjecaj pandemije COVID-19 pomogao je otrijezniti akademske radnike po pitanju hladne financijske realnosti tercijarnog obrazovanja, što su neoliberali pokušavali (i uglavnom ne uspijevali) postići godinama. Budući da više nije percipiran kao strana i maligna sila, nametnuta iz sveučilišnog direktorskog kolegija, ono što bismo mogli nazvati „mentalitet financijskog direktora“ danas dijele i prihvaćaju svi zaposlenici, od preopterećenih asistenata do nekadašnjih sindikalnih militanata. Ukratko, izvješće sa zadovoljstvom konstatira kako je akademska svijest financijalizirana. Kao što je jedan financijski direktor napomenuo:
Svi timovi pojačano su fokusirani na financijske rezultate. Počinjemo uviđati potrebu da uzmemo u obzir financijsku računicu iza svakog kolegija, ugradimo pozitivne aspekte naših transformacija i preuzmemo odgovornost za upravljanje troškovima, osobito unutar naših akademskih odsjeka.
Treće, i možda najzabrinjavajuće, jest da je pandemija pokazala višim direktorima da će akademski radnici s odobravanjem pristupiti unilateralnim odlukama koje se nameću odozgo prema dolje uz minimalne konzultacije. Kao što je jedan financijski direktor komentirao, „visoko obrazovanje prije je bilo kao naftni tanker, promjena je bila polagana… brzina kojom smo odgovorili i adaptirali se na COVID-19, dala nam je samopouzdanje da nastavimo transformirati naše operacije.“ PwC ovo interpretira kao ogromnu pobjedu za sveučilišne upravitelje, nagovijestivši novu paradigmu upravljanja. Ovo bi se moglo ogledati u, primjerice, „uspostavljanju strukturiranih sastanaka ‘zlatnih zapovjednika’ u svrhu požurivanja procesa donošenja odluka, uz potrebu za manje konzultacija.“
 
Izvješće PwC-a s jedne je strane čista fantazija, naprosto poručivanje financijskim direktorima ono što žele čuti. Ipak, vjerojatno će utjecati na ton kojim će viši upravitelji pristupiti svojim institucijama, uključujući i inkorporaciju edukacijskih tehnologija. Premda su možda nekoć podrazumijevale obećanje demokratizacije visokog obrazovanja, onlajln platforme danas su nedvosmisleni akteri komercijalizacije i intenzifikacije rada na sveučilištima. François-Marc Gagnon iz istog razloga radi i iz groba. Ova mračna usmjerenost na učenje, sa svojim suviškom korporativnog žargona, simptomatična je za šire promjene odnosa između zapošljavatelja i zaposlenika. Trenutno dosežemo ključnu točku preokreta. Najgore možda tek slijedi.





Peter Fleming je autor knjige Dark Academia: How Universities Die (Pluto, 2021). Predavač je na organizacijskim studijima na Sveučilištu tehnologije u Sidneju. Također je autor knjige The Mythology of Work i The Death of Homo Economicus (Pluto, 2015, 2017).





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve