Marxist Student
2. srpnja 2022.
Sveučilišno pomoćno osoblje uzvraća udarac
"Sveučilištima je 2010. godine smanjeno financiranje i rečeno im je da zarade novac na druge načine. Nakon toga su se otvorila privatnim investitorima koji su željeli ostvariti profit u polju visokog obrazovanja. Školarine su porasle na nevjerojatnih 9250 funti godišnje. U međuvremenu, u istom se razdoblju sveučilišno osoblje suočilo sa smanjenjem plaća od 20 posto, kada to uskladimo s inflacijom. Komercijalizacija obrazovanja izravna je posljedica kapitalizma. Umjesto da ulažu u osoblje i pristojne usluge za studente, sveučilišne uprave više brinu o ostvarivanju profita. Borbu na kampusu za bolje plaće i protiv outsourcinga trebalo bi pretvoriti u borbu protiv neizabranih birokrata koji ne odgovaraju nikome, te za sveučilišta oslobođena profita."
Nakon 12 godina primanja plaća ispod razine inflacije, visokoškolsko osoblje organizirano u Unisonu došlo je do točke pucanja. Pomoćno osoblje na Sveučilištu Leeds, organizirano u sindikatu Unison, štrajka ovaj tjedan u borbi za pristojnu plaću. Ovo je jedna od mnogih borbi koje se odvijaju na britanskim kampusima kroz mobilizaciju radnika i studenata protiv komercijalizacije obrazovanja. Šefovi u suradnji sa sveučilišnim birokratima ne prezaju pred ničim kako bi zaštitili svoje profite i spustili plaće.
Kao što je jedan radnik organiziran u Unisonu na Sveučilištu u Leedsu izjavio za Socialist Appeal: „Ako imate posao s punim radnim vremenom, ne bi smjelo biti moguće da sjedite kod kuće bez uključenog grijanja, dok vaš prorektor ima šesteroznamenkastu plaću.“
Novac da se zaposlenicima_ama isplati pristojna plaća očito postoji – naprosto je u krivim rukama. Primjerice, Sveučilište u Leedsu ima 700 milijuna funti u rezervnom fondu. No, taj se novac ili gomila ili se troši na nove blještave zgrade.
„Članovi i članice nam govore da im plaće ne pokrivaju životne troškove“, izjavila je Angela Blackburn, tajnica ogranka Unisona na Sveučilištu Leeds. „Prisiljeni su pronaći dodatni posao, smanjiti potrošnju osnovnih potrepština i koristiti pučke kuhinje… Ovo je bez presedana.“
Priprema za akciju
No, sveučilišni radnici i radnice ne odustaju. Umjesto toga, uzvraćaju udarac.
Od 20. do 24. lipnja, članovi i članice Unisona sa Sveučilišta Leeds štrajkat će kako bi se borili za povećanje plaća iznad razine inflacije. Ako se šefovi ne vrate s poboljšanom ponudom, vjerojatno mogu očekivati još sindikalnih akcija, jer se podružnica priprema za još jedno glasanje u srpnju.
Ogranak Sveučilišta u Leedsu bio je jedan od osam ogranaka u polju visokog obrazovanja koji su prednjačili u ovoj militantnoj akciji, boreći se protiv prošlogodišnje mizerne ponude povećanja plaća za 1,5 posto.
Rezultati nedavnog nacionalnog konzultativnog glasanja o ovogodišnjoj ponudi povećanja plaće za 3 posto otkrivaju da 83 posto članova i članica diljem Ujedinjenog Kraljevstva želi odbiti ovu ponudu i prijeći na glasanje o industrijskoj akciji.
To bi potencijalno moglo zatvoriti sveučilišne kampuse početkom sljedeće akademske godine, budući da je sindikat naznačio da će sve akcije biti pokretane od 19. rujna.
Sindikati na kampusima: ujedinite se!
Na raznim mjestima, drugi sindikati koji predstavljaju neakademsko sveučilišno osoblje također uzvraćaju udarac.
Na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu (London School for Hygiene and Tropical Medicine, LSHTM), radnice_i organizirane_i u sindikat Nezavisnih radnika Velike Britanije (Independent Workers of Great Britain, IWGB) vode borbu protiv niskih plaća.
Ove su se radnice_i suočile_i s viktimizacijom kao odgovorom na svoje napore u borbi; više njihovih članica_ova efektivno je stavljeno na crnu listu, izgubivši mogućnost da se ikada ponovno zaposle preko internih ugovora.
U tijeku je još jedna kampanja protiv outsourcinga na obližnjem University College London, koju također vodi IWGB. U međuvremenu, nastavljaju se dvije kampanje članova Unitea na Sveučilištu Cambridge – protiv outsourcinga i za bolje plaće.
Ovi se radnici_e suočavaju s istim problemima: smanjenjem realnih plaća; nejednakim plaćama ovisno o rodu i etničkoj pripadnosti; i brutalnim uvjetima rada, zato što su poslovi i usluge outsourceani velikim multinacionalnim tvrtkama.
Borba kao takva mora biti ujedinjena, uz nacionalnu koordinaciju sindikata na kampusima kako bi se uhvatili ukoštac sa šefovima sveučilišta. U tome bi trebao prednjačiti Unison, kao najveći sindikat koji organizira neakademsko osoblje i kao sindikat s najviše resursa.
Važno je da bi ovi sindikati mogli dati prijeko potrebnu injekciju energije i militantnosti nacionalnom sporu akademskog osoblja organiziranog u University and College Unionu, koji je – zbog lošeg vodstva – trenutno u procesu neorganiziranog, iako privremenog, povlačenja sindikata i njegovih članova.
Uspjeh i zamah iza ovih drugih kampanja mogao bi dovesti do preokreta u korist militantnijih slojeva iz baze UCU-a, koji vape za obnovom borbe protiv sveučilišnih šefova.
Za upravu osoblja i studenata
Sveučilištima je 2010. godine smanjeno financiranje i rečeno im je da zarade novac na druge načine. Nakon toga su se otvorila privatnim investitorima koji su željeli ostvariti profit u polju visokog obrazovanja.
Školarine su porasle na nevjerojatnih 9250 funti godišnje. U međuvremenu, u istom se razdoblju sveučilišno osoblje suočilo sa smanjenjem plaća od 20 posto, kada to uskladimo s inflacijom.
Komercijalizacija obrazovanja izravna je posljedica kapitalizma. Umjesto da ulažu u osoblje i pristojne usluge za studente, sveučilišne uprave više brinu o ostvarivanju profita.
Borbu na kampusu za bolje plaće i protiv outsourcinga trebalo bi pretvoriti u borbu protiv neizabranih birokrata koji ne odgovaraju nikome, te za sveučilišta oslobođena profita.
Umjesto njih, obrazovnim ustanovama trebalo bi upravljati osoblje i studenti, koji ih zaista čine onime što jesu.
To bi trebalo podrazumijevati i upravljanje ogromnim rezervama i bogatstvom sveučilištâ, koje bi trebalo biti pod kontrolom osoblja i studenata te se koristiti za osiguravanje vitalnih usluga kao što je podrška mentalnom zdravlju; proširivanje odjela; i prebacivanje privremenog, prekarnog osoblja – poput onih koji rade kao podrška u ocjenjivanju – na stalne, dobro plaćene ugovore.
Kako bi se to pomoglo financirati, outsourcing tvrtke koje se u obrazovnom sustavu ponašaju kao paraziti također bi trebale biti stavljene pod javno vlasništvo i radničku kontrolu, i to bez naknade.
Ovo je program za koji bi se trebali boriti sindikati u polju visokog obrazovanja, u koordinaciji sa studentskim pokretom, kako bi se radnicima i mladim ljudima otvorio horizont potrebe za socijalističkim obrazovnim sustavom.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
