Opasne obmane „dokumentarca“ Što je žena?

"Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život."

Kadar iz foršpana za film What is a Woman?, r: Matt Walsh, 2022, 95’ (izvor)
Pogledali smo antitrans propagandni uradak Matta Walsha kako vi ne biste morali. Spojler: prepun je transfobnih laži.

Desničarski internet bruji o nedavno objavljenom antitrans dokumentarcu kolumnista Daily Wirea Matta Walsha, pod naslovom What is a Woman? (Što je žena?). Čini se kako svi ostali to ignoriraju. Premda ne krivim mnoge filmske kritičare koji su navodno odbili recenzirati film, odlučio sam potrčati prema ovom užasu. Neznanje može biti zaista zastrašujuće, ali s njim se treba suočiti.

 

Otpor ovom propagandnom projektu započeo je još prije 1. lipnja i izlaska filma, kada je trans aktivist Eli Erlick optužio Walsha da je tražio intervjue pod lažnim namjerama. Erlick, osnivač Trans Student Educational Projecta (Obrazovni projekt trans studenata_ica), oglasio se na Twitteru u veljači kako bi upozorio članove_ice zajednice da Gender Unity Project (Projekt rodnog jedinstva) nije ono što se čini.

 

Znakovito je da je Twitter račun tog projekta u međuvremenu suspendiran i da njegova web stranica više ne postoji. Erlickove tvrdnje potvrdili su i drugi članovi_ice transrodne zajednice koje su kontaktirali ljudi angažirani na izradi filma.

 

Dokumentarac koji je nastao predstavljen je kao ozbiljno propitivanje ženstva, no Walshova anti-trans agenda jasna je od samog početka. Koliko god puta ponovio središnje pitanje, Walsh zapravo pita: „Jesu li trans ljudi ludi ili što se tu događa?“ i poziva gledatelje da mu se pridruže u zaključku da je rodna tranzicija prijetnja i pojedincima i društvu.

 

Film počinje scenom rođendanske zabave koja je toliko rodno obilježena da nas podsjeća na film But I’m a Cheerleader (Ali ja sam navijačica). Dječaci su odjeveni u plavo, a djevojčice u ružičasto. Dječak dobiva nogometnu loptu, dok djevojčica dobiva tijaru. Walsh se u offu prisjeća razlika između odgajanja dječaka i djevojčica.

 

„Svom sinu sam nabavio zračnicu, i to je otprilike sva emocionalna podrška koja mu je potrebna“, kaže Walsh, dok dječak na videu drži pušku. „Neki ljudi kažu da nema razlike među spolovima. Ti ljudi su idioti.“

 

Film je kompetentno produciran i uključuje intervjue s nekim renomiranim sugovornicima_ama. Međutim, Walsh je više zainteresiran za to da „razotkrije“ ove stručnjake_inje negoli da od njih nešto nauči. Također, pušta svojim antitransrodnim sugovornicima_ama da neprovjereno šire opasne dezinformacije.

 

Ipak, čini se kako Walsh smatra da je „izdominirao liberale“, tvrdeći da pristalice transrodnih osoba ne mogu osporiti njegov film.

 

Veća je vjerojatnost da se ljudi nadaju izbjeći pridavati išta više pažnje ovom podmuklom i štetnom filmu. Ili su ga pogledali i uvidjeli koliko bi bilo zamorno diskreditirati svaku lažnu tvrdnju. (Spojler: ima ih u izobilju.)

 

Iako oni koji se već protive transrodnim pravima proglašavaju Walshov film pionirskim djelom, zapravo se radi o montažnom mozaiku dezinformacija i sprdnji o transrodnim osobama. Što je žena? iznosi mnogo lažnih tvrdnji, ali nijedna od njih nije nova i većinu ih je lako opovrgnuti brzom pretragom preko Googlea.

 

Evo nekih od najzloćudnijih mitova u filmu.

 

Mit: Trans osobe koje prođu medicinsku tranziciju imaju povećani rizik od samoubojstva

 

U nastojanju da se rodna tranzicija prikaže kao opasna, film uključuje tvrdnju da tranzicija čini ljude suicidalnima. Ova tvrdnja je po svoj prilici ukorijenjena u pogrešnom tumačenju istraživanja koje je promicao antitransrodni psihijatar dr. Paul McHugh u kolumni u Wall Street Journalu iz 2014. godine. Međutim, švedska studija iz 2011. na koju se poziva nije bila osmišljena u svrhu procjenjivanja učinkovitosti operacija afirmacije roda – a njezini autori_ce upozoravaju protiv takvog tumačenja.

 

Trans novinar Cristan Williams intervjuirao je glavnu autoricu dr. Ceciliu Dhejne, koja je izrazila frustraciju zbog načina na koji je njezino istraživanje pogrešno predstavljeno.

 

„Doživjela sam i da profesori koriste moj rad u prilog ridikuloznim tvrdnjama. Često sam morala sama reagirati, komentirajući članke, razgovarajući s novinarima i govoreći o ovom problemu na konferencijama“, kaže Dhenje. „Ljudi koji zlorabe ovo istraživanje uvijek izostavljaju činjenicu da u njemu jasno stoji da to nije evaluacija liječenja rodne disforije. Ako pogledamo literaturu, otkrit ćemo da je nekoliko nedavnih studija zaključilo da liječenje usklađeno sa standardima skrbi Svjetskog profesionalnog udruženja za zdravlje transrodnih osoba (World Professional Association for Transgender Health, WPATH) smanjuje rodnu disforiju i poboljšava mentalno zdravlje.“

 

Mit: Operacije afirmacije roda su eksperimentalne i opasne

 

U potpirivanju straha daleko prednjači transrodni muškarac Scott Newgent, koji je u križarskom pohodu protiv medicinske tranzicije za mlade.

 

U filmu Newgent kaže da je rizik od komplikacija prilikom operacija afirmacije roda 67 posto i pokazuje ožiljak od presađivanja kože povezanog sa svojom faloplastikom kako bi postigao dramatični učinak. Faloplastika, kao složeni zahvat, nije bez rizika od komplikacija. Međutim, stope su puno niže od Newgentovih 67 posto i variraju ovisno o pristupu kirurga. Studija iz 2017. godine pokazala je da su stope uretralnih komplikacija bile između 31,5 i 32,8 posto, ovisno o pristupu.

 

Povrh toga, to nije najčešće tražena operacija povezana s tranzicijom. Mnogo je vjerojatnije da će transmaskulini pojedinci tražiti dvostruku mastektomiju (poznatu i kao „gornja operacija“), kod koje su stope komplikacija oko 12 posto. Mnoge trans osobe pak ne traže nikakve kirurške intervencije, što baca sumnju na njegovu tvrdnju da velike farmaceutske kompanije zarade 1,3 milijuna dolara od svakog djeteta koje biva „uvjereno“ da provede tranziciju.

 

Iako je žalosno što je Newgent imao negativno iskustvo medicinske tranzicije, njegovi pogrešni usmjereni napori da zaštiti druge od vlastite sudbine vjerojatno će učiniti više štete nego koristi.

 

Mit: „Prave“ transrodne osobe iznimno su rijetke

 

Antitrans psihologinja dr. Miriam Grossman u filmu izjavljuje kako vjeruje da ljudi zapravo nisu transrodni ako nemaju iskustvo rodne disforije – prema njoj, riječ je o skupini koju sačinjava jedna na svakih 110 000 ili jedna na svakih 30 000 osoba. Međutim, čak i ova velikodušnija procjena uvelike umanjuje broj transrodnih osoba. Prema Institutu Williams na UCLA-u, najmanje 0,6 posto populacije vjerojatno je transrodno, što je 200 puta više od Grossmaničinih 0,003 posto.

 

Brojke među mlađim generacijama brojke još su i veće. Nedavno istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da je oko 5 posto ljudi mlađih od 30 godina transrodno ili nebinarno.

 

Mit: Ako dijete vjeruje u Djeda Mraza, ne može znati da je transrodno

 

Walsh je toliko uvjeren da su rodni identiteti (trans) djece plod njihove mašte da je o tome napisao knjigu za djecu. Njegova knjiga, Johnny the Walrus (Morž Johnny), govori o djetetu koje vjeruje da je morž i naporima njegove majke da potvrdi njegov identitet. Amazon je inicijalno pogrešno kategorizirao njegovo ismijavanje trans osoba, što je Walsha navelo da tvrdi za sebe kako je autor bestseler knjiga za LGBTQ djecu.

 

Međutim, među pedijatarskom strukom je općeprihvaćeno da djeca razvijaju svijest o svom rodu još dok su mala. Ova svijest se ne propituje kada je usklađena s očekivanjima roditelja (tj. u slučajevima cisrodne djece), ali se tretira kao fantazija ili mentalna bolest kada nije. Iako sva rodno nekonformirana djeca ne postaju odrastanjem transrodne osobe, trans identiteti među adolescentima uglavnom opstaju.

 

Mit: Transrodni identiteti su moderna, zapadna izmišljotina

 

Jasno je da Walsh ili nije obavio domaću zadaću ili to ne želi učiniti.

 

„Tijekom čitavog ljudskog postojanja, razumijevalo se da su žene jedna određena stvar“, tvrdi on. „Što se promijenilo?“

 

Walsh putuje sve do Kenije u nastojanju da prikaže transrodne osobe kao smiješan zapadnjački trend, dok bi jednostavno pretraživanje otkrilo da su različiti, nebinarni rodni identiteti globalna i povijesna stvarnost. Od Hijra u Indiji do identiteta dva duha u autohtonim američkim kulturama, identiteti s trans-spektra nisu nova stvar.

 

Njegovo uokvirivanje ženstva kao jednostavne, nepromjenjive ideje također nije točno. Iako postoje neke uobičajene asocijacije na to što znači biti žena – kao što je rađanje djece – svaka kultura i vrijeme ima drugačiji pogled na ženstvo. Usto, nema previše ljudi koji bi tvrdili da neimanje djece isključuje osobu iz toga da bude žena.

 

Mit: Walsh samo želi razumjeti što znači biti žena

 

Ako Walshova agenda nije bila očita na početku filma, do kraja postane kristalno jasna. Pred kraj filma, Walsh pokazuje snimku egzibicije koju je izveo u okrugu Loudoun u Virginiji, gdje su naširoko kružile lažne glasine o transrodnoj silovateljici. Daleko od toga da je bio neutralni promatrač – Walsh je unajmio podrumski stan u tom području samo kako bi mogao iznijeti komentar na sastanku školskog odbora i optužiti njegove članove da su zlostavljači djece i otrovni predatori.

 

Kao da to nije dovoljno, Walsh je na Twitteru jasno dao do znanja da je njegov cilj eliminirati transrodne osobe „rušenjem rodne ideologije“ i uništavanjem „rodnog kulta“.

 

Za one koji uzimaju ovaj film zdravo za gotovo, Walsh prikazuje zastrašujuću sliku osakaćene djece i zbunjenih profesionalaca – nemoralne ideologije koja prijeti zapadnokršćanskom načinu života – a sve pod krinkom ozbiljnog dokumentarca. Posljedično, film pruža streljivo onima koji žele lišiti transrodne osobe pristupa afirmirajućoj zdravstvenoj skrbi koja spašava život.

 

Ma koliko trans osobe i njihovi podržavatelji i podržavateljice željele da ovaj film nestane u zaboravu, desničarski aktivisti i političari ne mogu ga se zasititi. Među onima koji promoviraju film je predstavnik države Texas Matt Schaefer iz redova republikanaca.

 

Čak mu i „rodno kritične feministkinje“ (tzv. TERF-inje) pojačavaju signal, unatoč određenoj frustraciji zbog toga što muškarac preuzima zasluge za laži koje one govore godinama. U konačnici, i on i one vide transrodne osobe kao „zajedničkog neprijatelja“.

 

Jedna od najvećih laži koju film promovira vjerojatno je to da „ljevica“ nije u stanju odgovoriti na „jednostavno“ pitanje: Što je žena? Ustvari, sve intervjuirane osobe koje podržavaju trans osobe ponudile su odgovor; Walshu se oni naprosto nisu svidjeli. Barem dok nije priupitao svoju suprugu na kraju filma. Odgovorila je: „Odrasla osoba ženskog spola – kojoj treba pomoć da otvori ovo“, dodajući mu staklenku kiselih krastavaca.

 

Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2022. godini.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve