Ne, nećete se obogatiti trgujući dioničkim opcijama

Od kolovoza ove godine obični ulagači, odnosno maloprodajno tržište, kako ih nazivaju mediji, izgubili su sve s čime su došli na tržište tijekom pandemije. Nevjerojatno je da su ovi gubici nastupili unatoč dvije uzastopne godine rekordnih povrata na ulaganja, te usred perioda neviđene euforije na burzi dionica.

Kao što sam pisao u Jacobinu na početku sage o GameStopu, burza dionica nije mjesto na kojem prosječni Amerikanac može zaraditi pasivni prihod; to nije mjesto na kojem mudrim, dobro odmjerenim potezima možemo nadoknaditi stagnaciju nadnica u posljednjih pola stoljeća. Kao i samo radno mjesto, za većinu nas je burza naprosto još jedna arena ekstrakcije kapitala.

Današnji mali ulagači nalaze se u položaju koji je analogan situaciji u kojoj su se našli vlasnici nekretnina tijekom razdoblja krize ovrhe: prosječni ljudi uvučeni na tržište na kojem je postojani uspjeh bio strukturno onemogućen. Ako su drugorazredne hipoteke s podesivom kamatnom stopom bile opresivni proizvod Velike recesije, trgovanje opcijama moglo bi preuzeti njihovu ulogu u aktualnoj krizi.

Iz relativne opskurnosti, trgovanje opcijama od strane malih ulagača poraslo je za više od 220 posto samo u posljednje dvije godine. Vratimo li se nekoliko koraka unatrag, porast će biti još upečatljiviji: 2000. godine je dnevni opseg trgovanja opcijskim ugovorima rijetko premašivao milijun ugovora, dok je prošle godine često prelazio pedeset milijuna ugovora.

Stopa gubitaka za javnost u trgovanju opcijama je alarmantna.

Istraživačice Svetlana Bryzgalova, Anna Pavlova i Taisiya Sikorskaya otkrile su da su mali ulagači u opcije izgubili više od milijardu dolara tijekom bikovog tržišta od studenog 2019. do lipnja 2021. godine. Njihovi izračuni ne uključuju procijenjenih 4,13 milijardi dolara potrošenih na troškove trgovanja, tj. na široke raspone ponude i potražnje koji uzrokuju trenutne gubitke za trgovce opcijama. Naposljetku, ne možemo zaboraviti ni 800 milijuna dolara koliko je u tom periodu planulo na provizijama.

Da budemo jasni: jedna je stvar izgubiti na tržištu dionica, ali to da vas sustavno perušaju u vrijeme kada plima podiže sve čamce trebalo bi signalizirati nešto posve drugo, naime, da burza dionica sve više postaje mehanizam transfera kapitala od širokih masa prema vrhu. Unutar tog stroja, poticanje ili dopuštanje trgovanja opcijama s polugom na kratke ugovore među malim ulagačima trebalo bi se smatrati ništa manje nego kriminalnim.

Opcije su oblik trgovanja derivativima. To je velika riječ koja naprosto označava da ne posjedujete dionice tvrtke ako kupite njihov opcijski ugovor – umjesto toga, posjedujete okladu na potencijalno kretanje cijene u oba smjera. Primjerice, ako je sve što posjedujete opcijski ugovor za Apple ($AAPL), kladite se da možete predvidjeti njegovu buduću cijenu – niste uložili u samu tvrtku. Opcijski ugovori mogu se kupiti s različitim datumima isteka, od tjedan dana do više mjeseci; što kraći to rizičniji, a podaci pokazuju da su se nadolazeći mali ulagači pomamili za najkraćim, jednotjednim ugovorima.

Također, istraživanja pokazuju da maloprodajni ulagači koordinirano kupuju iste opcije tjedan dana prije izvješća o zaradi. U biti, oni preplave tržište u isto vrijeme, nadmećući se za iste nestabilne dionice o kojima drve mediji – kao što su Tesla i FAANG (Facebook, Apple, Amazon, Netflix i Google). Postupajući na taj način, u suštini otkupljuju zarade jedni drugima, stvarajući toliko velike raspone između ponude i potražnje da bi ih čak i mogućnost točne prognoze ostavila na gubitku.

Ironija je da su opcije uvedene na burze dionica 1970-ih kao način smanjenja rizika. Omogućile su fondovima za omeđivanje rizika (hedge funds) – otuda i njihov naziv – da zauzmu pozicije obje strane tvrtke u strategijama kao što su „združena opcija ponude“ („married put“) i „pokriveni pozivi“ („covered calls“). Primjerice, u prvom slučaju, u trenutku kupnje dionice, u kojem slučaju je moguće profitirati od svih potencijalnih povećanja, upravitelji fondova bi istovremeno kupili jednak broj put opcija po unaprijed dogovorenoj cijeni (strike price) koja bi ih zaštitila od iznenadnog pogoršanja. Podrazumijeva se da je to nesavršena polica osiguranja, pomoću koje se profiti mogu ostvariti u oba smjera, smanjujući gubitke.

Nije dovoljno ni samo svaliti ovaj fenomen na kompaniju Robinhood i izribati je zbog nonšalantnog pristupa otvaranju opcija kao sredstva za „demokratizaciju financijskog sektora“. Zvona na uzbunu u pogledu trgovanja opcijama zvone barem ovo posljednje desetljeće. Nakon Velike recesije, usporavanje maloprodaje potaknulo je online brokere kao što su E*Trade, TD Ameritrade i Charles Schwab da privuku više aktivnosti promicanjem opcija.

Schwab je reklamirao trgovanje opcijama usred recesije pod sloganom „Tražimo nove, ozbiljne igrače“. E*Trade je pisao: „Svaki bi investitor trebao naučiti od kakve mu koristi može biti trgovanje opcijama.“ Naravno, nisu napomenuli da brokeri prilikom trgovanja opcijama ostvaruju provizije koje su otprilike dvostruko veće od onih koje primaju u slučaju klasične kupovine dionica. Iako nema previše studija o stvarnim rezultatima svakodnevnih trgovaca opcijama, bila je provedena jedna longitudinalna studija s gotovo sedamdeset tisuća nizozemskih malih ulagača. Nalazi podupiru priču o pustošenju trgovaca na malo u posljednje dvije godine. Tijekom šest godina, istraživači su otkrili da su mali ulagači koji su participirali u trgovanju opcijama u prosjeku bili na 4,5-postotnom mjesečnom gubitku, te da su im se ulagački računi u godinu dana više nego prepolovili.

„Čini se da su kockanje i zabava najvažnija motivacija za trgovanje opcijama“, pišu autori [2009. godine], a isto se čini izrazito primjenjivim i danas, „dok motivi omeđivanja rizika igraju samo sporednu ulogu.“

Da bude jasno, moj stav nije pokroviteljski – ne želim reći da ljudi ne smiju činiti što ih je volja s vlastitim novcem, već da igra ruskog ruleta ne bi bila toliko uzbudljiva kada biste doznali da je spremnik pištolja napunjen. Vrijeme je pokazalo da je trgovanje opcijama daleko sličnije potonjem nego bacanju novčića za kojega je jednako vjerojatno da će pasti na pismo koliko i na glavu. No čak i ako će trgovanje opcijama ostati u modi među američkom javnošću, njegova stvarnost ne bi se trebala lažno reklamirati kao ono čime se bave „ozbiljni“ investitori, ili kao odskočna daska za buduće profite; trebalo bi doći u ambalaži sličnoj onoj europskih cigareta, s napomenama o bankrotu i upozorenjima o prekoračenju na prednjoj strani, slično paru crnih pluća na kutiji cigareta u Berlinu.