CADTM

Osmomartovski manifest „Za feministički otpis dugova“

S engleskog preveo Martin Beroš

Izvorno objavljeno 7. ožujka 2022. godine na stranici CADTM-a.

"Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene* (kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr."

„Bez ovog besplatnog ili potplaćenog rada koji obavljaju žene*, sistem kolabira“, kadar iz videa koji prati Manifest.
Mi smo feminističke, internacionalističke i antikapitalističke aktivistkinje i aktivisti CADTM-a (Odbora za otpis nelegitimnih dugova) iz različitih dijelova svijeta. Povodom 8. marta, Međunarodnog dana borbe za prava žena, želimo istaknuti feminističke zahtjeve i borbu protiv duga koji je sredstvo dominacije i FINANCIJSKE KOLONIZACIJE naših domova, naših tijela i naših teritorija. Stoga objavljujemo ovaj manifest, koji je otvoren za sve koji ga žele podržati i širiti.

 

Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene*[1](kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr.

 

Trenutna zdravstvena i ekonomska kriza samo je pogoršala životne uvjete u svijetu, produbljujući prekarnost, nejednakost, siromaštvo i razine zaduženosti radničkih klasa, ali i otežavajući nam zamisliti drukčije horizonte. Pod izlikom hitnosti suočavanja sa zdravstvenom krizom, globalni kontekst karakteriziraju dosad neviđene razine javnog duga, koje će se u nadolazećim godinama koristiti kao sredstvo ucjene kako bi se ljudima nametnule dodatne mjere štednje i privatizacije, s još katastrofalnijim posljedicama za žene*.

 

Tko snosi „troškove“ socijalne reprodukcije i rada brige u ovom kontekstu? Žene*

 

Kako bi se prioritizirala otplata NELEGITIMNIH JAVNIH DUGOVA, rezovi javne potrošnje po cijelom svijetu:

 

  • uskraćuju nam pravo na zdravlje, obrazovanje, stanovanje itd.

    •  

  • primoravaju nas da pribjegavamo privatnom zaduživanju, kao što su mikrokrediti za žene po malignim stopama kako bismo zadovoljili osnovne potrebe naših obitelji (hrana, lijekovi, stanarina itd.);

    •  

  • okivaju nas uz nasilna kućanstva, nasilje muškaraca te izravno napadaju našu emancipaciju.

    •  

  • perpetuiraju nevidljivost i devaluaciju rada brige i socijalne reprodukcije (koji se u velikoj mjeri nadaju kao odgovornost žena).

    •  

  • prisiljavaju nas da prihvaćamo sve prekarnije i sve mizernije plaćene poslove.

    •  

  • produbljuju dosadašnji model ekstraktivističke proizvodnje i razvoja, utemeljen na reprimarizaciji ekonomije radi zadobivanja strane valute, što dovodi do gubitka teritorijâ, veće nejednakosti i marginalizacije te sve veće prisutnosti transnacionalnih korporacija (TNC) zaštićenih sporazumima o slobodnoj trgovini. Borbu protiv ovih tvrtki, u obranu naših teritorija, kultura i načina života, uglavnom predvode žene.

    •  

  • itd.

    •  

    Ovako funkcionira „sustav duga“ i ovako se financijska kolonizacija nameće našim kućanstvima. Na ovaj su način javni i privatni dug povezani i služe održavanju kapitalizma i patrijarhata.

     

    MEĐUTIM, bez ovog besplatnog ili nedovoljno plaćenog rada koji obavljaju žene*, sistem se urušava! Ovaj kapitalistički, patrijarhalni sistem ima dugogodišnji neplaćeni društveni dug prema ženama. Tko o kome ovisi? Sistemu je potrebno da nastavimo raditi. Ako žene stanu, svijet staje… Obrćući ovu logiku, postavljamo pitanje: TKO KOME DUGUJE?

     

    >>> ZAHTJEVI

     

  • PONIŠTAVANJE JAVNIH DUGOVA zemalja Juga svim vjerovnicima: bilateralnim, multilateralnim i privatnim.

    •  

  • BORBA PROTIV PRIVATNOG DUGA i predlaganje ALTERNATIVA MIKROKREDITIRANJU kao što su ekonomije solidarnosti s kojima se već eksperimentira u određenim regijama svijeta i koje mogu hraniti naše imaginarije. Kratkoročno nam je potrebno poboljšanje uvjeta zaduživanja kod MIFI-ja (mikrokreditnih institucija), poput nulte kamatne stope, i njegovo ograničavanje donošenjem nacionalnih zakona.

    •  

  • Borba protiv trenutnog financijskog sustava kojim dominira manjina špekulanata koji žele povećati svoj profit, uspostavljanjem sustava zaduživanja za opće dobro.

    •  

  • Uspostavljanje FEMINISTIČKE REVIZIJE DUGA (koja bi trebala uključiti feminističku dimenziju, tj. uzeti u obzir neprepoznati doprinos žena ekonomiji i predložiti rješenja poput podruštvljenja brige, tj. uključivanja svih društvenih i ekonomskih aktera u te aktivnosti o kojima svi_e ovisimo), i u okviru te dimenzije, uključivanje revizije te istrage različitih oblika zlouporaba koje su počinile mikrofinancijske organizacije, gdje žene predstavljaju više od 80 posto osoba koje uzimaju zajmove.

    •  

  • Uspostavljanje NESEKSISTIČKOG/RODNOG OBRAZOVANJA i podizanje svijesti o diskriminaciji i nasilju nad ženama*, kao i o seksualnim i reproduktivnim pravima (kao što je pravo na pobačaj) te pravima žena općenito u svim sferama života.

    •  

  • DOKIDANJE RODNO UVJETOVANE DISTRIBUCIJE REPRODUKTIVNOG RADA.

    •  

    Naš je trenutni feministički izazov radikalizirati procese borbe koje već gradimo iz perspektive pluraliteta subjekata i otpora trenutnom modelu. Moramo dokinuti ovakav način života temeljen na nepravdi i eksploataciji i krenuti prema novim načinima međusobnog povezivanja, fokusirajući se na održivost ljudskog života na Zemlji.

    Bilješke:

    [1] Kada u tekstu referiramo na žene, mislimo na sve osobe koje se tako identificiraju.

    Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

    31. ožujka 2022.
    Tagovi:

    Vezani članci

    • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
    • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
    • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
    • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
    • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
    • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
    • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
    • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
    • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
    Arhiva članaka