Ryan Zickgraf
25. listopada 2022.
Thomas Paine, najgorljiviji kritičar britanske krune u povijesti
"Ideja da postoji inherentna plemenitost kraljevske obitelji, napisao je Paine, potpuna je besmislica. „Kada bismo mogli skinuti tamni pokrov antiknosti i trasirati ih do njihovog prvog uspona, više je nego vjerojatno da bismo uvidjeli kako prvi od njih nije ništa bolji od glavnog lupeža neke nemirne družine, čiji su mu divlji maniri ili nadmoć u suptilnosti pribavili titulu glavnog među razbojnicima; i koji je, povećavajući svoju moć i šireći svoje pustošenje, izazvao strahopoštovanje kod tihih i bespomoćnih, koji bi kupovali vlastitu sigurnost čestim prilozima.“"
Američka revolucija bila je inspirirana nemilosrdnom kritikom britanske monarhije. Zašto sada prestati?
Otkako je objavljena vijest o smrti Elizabete II u dobi od devedeset i šest godina, američki društveni mediji preplavljeni su odavanjem počasti, memovima i nemilosrdnim sprdnjama na račun preminule kraljice – od kojih su potonja nekima zasmetala.
Jeff Bezos, glavni izvršni direktor Amazona, koji je pomogao modernizirati carstvo za korporativno doba, doživio je uvredljivim to da je profesor lingvistike Uju Anya opisao pokojnu kraljicu kao monarhinju „lopovskog, silovateljskog, genocidnog carstva“.
„Ovo je čovjek koji navodno radi na tome da učini svijet boljim mjestom? Ne bih rekao. Zapanjujuće.“, reagirao je Bezos na Twitteru. Čini se da se Twitter slaže; njegovi su moderatori izbrisali Anyinu objavu.
Bezosu i drugim američkim rojalističkim ulizicama dobro bi došao podsjetnik da Anya ima srodnu dušu među ocima utemeljiteljima – osobito jednom od njih. Nitko se nije toliko divljački obrušio na englesko prijestolje kao Thomas Paine, pisac i urednik iz osamnaestog stoljeća, čiji je pamflet od četrdeset sedam stranica Zdravi razum (Common Sense) postao viralan u američkim kolonijama kada je objavljen u siječnju 1776. godine.
Dio popularnosti Paineove proze bila je kritička oštrica njegovih stavova o matičnoj zemlji, koji danas zvuče poput zajedljivih tweetova.
U Zdravom razumu naziva engleskog kralja Georgea III „kraljevskim siledžijom Velike Britanije“, koji je „zlokobno prekršio svaku moralnu i ljudsku obvezu, pogazio prirodu i savjest pod svojim nogama, te postojanim i konstitutivnim duhom drskosti i okrutnosti priskrbio sebi sveopću mržnju.“
Paine nije prezirao samo jednog konkretnog britanskog vladara, već monarhe općenito.
„Ima nešto krajnje smiješno u sastavu monarhije“, napisao je. „Ona najprije isključuje čovjeka iz sredstava informiranja, da bi ga potom osnažila da djeluje u slučajevima kada je potrebna najviša prosudba. Pozicija u kojoj se nalazi kralj odvaja ga od svijeta, dok posao kralja zahtijeva od njega da ga temeljito poznaje; stoga različiti dijelovi, neprirodnim suprotstavljanjem i uništavanjem jedan drugoga, dokazuju da je čitava ličnost apsurdna i beskorisna.“
Apsurdna, beskorisna – čak i zla. Monarhija je „najuspješnija izmišljotina za promicanje idolopoklonstva koju je Đavo ikada ustanovio“.
Ideja da postoji inherentna plemenitost kraljevske obitelji, napisao je Paine, potpuna je besmislica. „Kada bismo mogli skinuti tamni pokrov antiknosti i trasirati ih do njihovog prvog uspona, više je nego vjerojatno da bismo uvidjeli kako prvi od njih nije ništa bolji od glavnog lupeža neke nemirne družine, čiji su mu divlji maniri ili nadmoć u suptilnosti pribavili titulu glavnog među razbojnicima; i koji je, povećavajući svoju moć i šireći svoje pustošenje, izazvao strahopoštovanje kod tihih i bespomoćnih, koji bi kupovali vlastitu sigurnost čestim prilozima.“
Za Painea nije bila slučajnost da su zemlje bez kraljeva manje ratovale. „Ponos kraljeva ono je što čovječanstvo dovodi u zbrku“, primijetio je. Dio te zbrke, tvrdio je, sastoji se u ludoriji rodovskog nasljeđivanja. „Priroda to ne odobrava; inače to ne bi toliko često činila ridikuloznim, dajući čovječanstvu magarca umjesto lava.“
Zbog ovakve rečenice Paine je 2022. godine lako mogao biti otkazan („Onaj tko se ne usuđuje vrijeđati, ne može biti iskren“, jednom je odgovorio svojim kritičarima), ali 1776. godine Zdravi razum bio je ključan za inspiriranje Američke revolucije.
„Bez pera autora Zdravog razuma“, jednom je priznao John Adams, „Washingtonov mač bio bi uzalud podignut.“
Ryan Zickgraf je novinar iz Atlante.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
