1. rujna 2025.Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
30. kolovoza 2025.Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
27. kolovoza 2025.Solidarnost kao tkivo revolucionarne politikeU podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
15. kolovoza 2025.Socijalisti bi trebali gledati filmove Jean-Luca GodardaSmrt Jean-Luca Godarda zatvara jedno važno razdoblje ideološko-estetske borbe unutar same kinematografije. Njegovi filmovi, nastali u kontekstu francuskog novog vala, razbijaju ustaljene forme i razotkrivaju ideološke mehanizme slike. Od filma Do posljednjeg daha nadalje, riječ je o upornom nastojanju da se film misli i proizvodi drugačije, izvan logike tržišta. Iako su Godardove političke pozicije nerijetko bile proturječne, njegovi formalni eksperimenti ostaju materijalni izazov buržoaskoj kulturi.
25. srpnja 2025.O društvenom i klimatskom denijalizmuPoricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
20. lipnja 2025.Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacijaImperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
5. lipnja 2025.Uvod u kritiku političke ekonomije Bliskog istoka i sjevera AfrikeZbornik tekstova ''A Critical Political Economy of the Middle East and North Africa'' (Stanford University Press, Kalifornija, 2021.) sastavljen je od analiza istraživača_ica iz različitih disciplina koje se bave ovim regionom kroz leće kritike političke ekonomije. Ovaj pristup se, prije svega, temelji na klasnoj analizi i razumijevanju složene (a ne linearne) društvenosti, te na metodološkoj pluralnosti. Uvriježeni liberalni metodološki pristupi − koji se nekritički zasnivaju na ''metodološkom nacionalizmu'', kvantitativnim metodama, neupitnim mjerilima rasta poput BDP-a i na ''rentijerskoj teoriji države'' − ovdje se pokazuju nedostatnima. Kategorijske i historijske analize propituju nastanak kapitalizma i različite načine akumulacije kapitala kroz kolonijalne strukture u MENA (Middle East and North Africa) regiji, ulogu nafte, ulogu regionalnih vojski, savez SAD-a i Izraela, posljedice kolonijalne okupacije palestinskih teritorija, te posebno propituju klasne, državne i tržišne odnose u Egiptu, Siriji, Tunisu, Iraku, Maroku, Alžiru.
29. svibnja 2025.Poricanje klimatskih promena kao zavera fosilnog kapitalaNakon toplotnog vala 1988., osnovan je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a znanstvenici su pozvali na hitno smanjenje fosilnih goriva. Kao odgovor, fosilni kapital pokreće val klimatskog poricanja kroz think tankove i medije, šireći mit o korisnosti fosilnih goriva. Žanr „karbonskog vitalizma” mobilizira pseudoznanost i rasističke trope. Zetkin kolektiv analizira fosilni kapital kao totalitet te klasnu moć onih koji profitiraju od njegove primitivne akumulacije i politički oblikuju otpore klimatskoj pravdi. Donosimo prijevod dijela poglavlja iz knjige Kolektiva Zetkin i Andreasa Malma „White Skin, Black Fuel: On the Danger of Fossil Fascism”.
12. svibnja 2025.Antikapitalistički seminarSlobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
15. veljače 2025.Jedan svijet, kolektivna borbaOdluke Uprave Filozofskog fakulteta u Zagrebu o naplaćivanju apsolventskih godina i drugim mjerama fiskalne štednje ne predstavljaju izolirane incidente, nego kontinuitet procesa komercijalizacije i komodifikacije visokog obrazovanja. Financijska i institucionalna politika fakulteta proizvodi nove oblike nejednakosti i ugrožava demokratski potencijal sveučilišta. U tom kontekstu plenum nije samo reakcija, već pokušaj artikulacije nove volje za kolektivnom emancipacijom i redefinicijom značenja javnog dobra. Otpor tim procesima nužan je preduvjet obrane ideje javnog znanja.
28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
24. prosinca 2024.Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog SadaPokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
Na vratima katastrofe: što predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?
U kapitalističkom svijetu koji, unatoč trijumfalnim narativima o „kraju povijesti“, neprestano proizvodi vlastite krize, novi val nacionalizma u Hrvatskoj odražava globalni fenomen koji Richard Seymour naziva „nacionalizmom katastrofe“ – ideologijom straha, poricanja i resantimana. Kapitalizam, zasnovan na eksploataciji i nejednakosti, ne nudi stvarnu stabilnost; u tom vakuumu raste potreba za imaginarijem pripadnosti koji nacionalizam vješto mobilizira. U postsocijalističkom kontekstu on postaje sredstvo upravljanja društvenom nestabilnošću: kompenzacija za gubitak socijalne sigurnosti, koja prekriva sve dublje klasne nejednakosti mitom o narodu i kontinuitetu.
Kasba se organizira: fanonovsko u filmu „Bitka za Alžir‟
Film „Bitka za Alžir“ uprizoruje neke od ključnih Fanonovih tema o kolonijalizmu i antikolonijalnoj borbi, fokusirajući se na bitku za grad Alžir i gerilsku borbu FLN mreže militanata i militantkinja. Autorica pokazuje kako se fanonovska teorija nasilja vizualno artikulira u filmu, te kako se strukturalnom nasilju kolonizatora suprotstavlja revolucionarno kontra-nasilje potlačenih, koje je prije svega politička taktika. Kasba, siromašna četvrt koju nastanjuju kolonizirani, postaje laboratorij urbane gerile, gdje se emancipacija žena ostvaruje kroz praksu, a ne liberalnu individualnu „slobodu‟. Subjekt revolucije su kolektivi i mase, ne identiteti, što kulminira u završnim scenama masa na ulicama i ululacijama kao neprevedivom kriku otpora koji najavljuje nastavak borbe.
Solidarnost kao tkivo revolucionarne politike
U podrobnijoj historijskoj i kritičkoj analizi pojma solidarnosti, autorica pokazuje kako je on u neoliberalnom kapitalističkom kontekstu izgubio svoje političko i klasno uporište te se pretvorio u moralnu gestu i afektivni digitalni refleks lišen stvarne subverzivne moći. Polazeći od razmatranja načina na koje su empatija i moral zamijenili političku organizaciju, tekst razotkriva kako se solidarnost sve češće svodi na individualni (ili kolektivni) čin suosjećanja, umjesto da djeluje kao kolektivna praksa otpora. Autorica pritom poziva na ponovno promišljanje solidarnosti kao istinski političke kategorije – ne kao emocionalnog odgovora na nepravdu, nego kao materijalne strategije zajedničke borbe protiv eksploatacije, nasilja i nejednakosti. U te svrhe se propituju i neki od načina organiziranja, poput uzajamne pomoći, direktne akcije i političke edukacije, koji se temeljno razlikuju od angažmana civilnog sektora, kulturnih ratova i influensinga.
Socijalisti bi trebali gledati filmove Jean-Luca Godarda
Smrt Jean-Luca Godarda zatvara jedno važno razdoblje ideološko-estetske borbe unutar same kinematografije. Njegovi filmovi, nastali u kontekstu francuskog novog vala, razbijaju ustaljene forme i razotkrivaju ideološke mehanizme slike. Od filma Do posljednjeg daha nadalje, riječ je o upornom nastojanju da se film misli i proizvodi drugačije, izvan logike tržišta. Iako su Godardove političke pozicije nerijetko bile proturječne, njegovi formalni eksperimenti ostaju materijalni izazov buržoaskoj kulturi.
O društvenom i klimatskom denijalizmu
Poricanje klimatskih promjena, odnosno klimatski denijalizam, važan je faktor u sprječavanju razvoja organizacijskih kapaciteta za suočavanje s globalnom ekološkom krizom. Operativan je na individualnoj razini kao mehanizam obrane, ali i na razini politika i društvenih praksi koje ga reproduciraju. Oblici denijalizma kreću se od otvorenog negiranja preko individualističkog oslanjanja na recikliranje bez kolektivnog organiziranja, do narativa o „zelenom kapitalizmu“ i „zelenoj tranziciji“ koji ne dovode u pitanje način proizvodnje. Ekološko pitanje, međutim, mora biti shvaćeno kao klasno pitanje: kapitalistička eksploatacija nerazdvojiva je od imperijalističke degradacije prirode. Stoga i borba protiv ekološke destrukcije planete, te različitih formi denijalizma koji je podupiru, mora biti klasna, antiimperijalistička i antikapitalistička.
Kritičke teorije imperijalizma: naučno oruđe protiv geopolitičkih spekulacija
Imperijalizam danas rjeđe dolazi u obliku tenka, a sve se češće manifestira kao razvojna strategija, upravljanje granicama, artikulira se putem humanitarne retorike ili tržišne logike. U tekstu autor mapira suvremene oblike imperijalne dominacije i pokazuje kako se moć redistribuira kroz globalne financijske tokove, sigurnosne režime i depolitizirane moralne narative. Razotkriva kako se kolonijalna matrica moći obnavlja kroz neoliberalne prakse, a stari obrasci dominacije održavaju i prilagođavaju novim oblicima globalnog kapitalističkog poretka.
Uvod u kritiku političke ekonomije Bliskog istoka i sjevera Afrike
Zbornik tekstova ''A Critical Political Economy of the Middle East and North Africa'' (Stanford University Press, Kalifornija, 2021.) sastavljen je od analiza istraživača_ica iz različitih disciplina koje se bave ovim regionom kroz leće kritike političke ekonomije. Ovaj pristup se, prije svega, temelji na klasnoj analizi i razumijevanju složene (a ne linearne) društvenosti, te na metodološkoj pluralnosti. Uvriježeni liberalni metodološki pristupi − koji se nekritički zasnivaju na ''metodološkom nacionalizmu'', kvantitativnim metodama, neupitnim mjerilima rasta poput BDP-a i na ''rentijerskoj teoriji države'' − ovdje se pokazuju nedostatnima. Kategorijske i historijske analize propituju nastanak kapitalizma i različite načine akumulacije kapitala kroz kolonijalne strukture u MENA (Middle East and North Africa) regiji, ulogu nafte, ulogu regionalnih vojski, savez SAD-a i Izraela, posljedice kolonijalne okupacije palestinskih teritorija, te posebno propituju klasne, državne i tržišne odnose u Egiptu, Siriji, Tunisu, Iraku, Maroku, Alžiru.
Poricanje klimatskih promena kao zavera fosilnog kapitala
Nakon toplotnog vala 1988., osnovan je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a znanstvenici su pozvali na hitno smanjenje fosilnih goriva. Kao odgovor, fosilni kapital pokreće val klimatskog poricanja kroz think tankove i medije, šireći mit o korisnosti fosilnih goriva. Žanr „karbonskog vitalizma” mobilizira pseudoznanost i rasističke trope. Zetkin kolektiv analizira fosilni kapital kao totalitet te klasnu moć onih koji profitiraju od njegove primitivne akumulacije i politički oblikuju otpore klimatskoj pravdi. Donosimo prijevod dijela poglavlja iz knjige Kolektiva Zetkin i Andreasa Malma „White Skin, Black Fuel: On the Danger of Fossil Fascism”.
Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
Jedan svijet, kolektivna borba
Odluke Uprave Filozofskog fakulteta u Zagrebu o naplaćivanju apsolventskih godina i drugim mjerama fiskalne štednje ne predstavljaju izolirane incidente, nego kontinuitet procesa komercijalizacije i komodifikacije visokog obrazovanja. Financijska i institucionalna politika fakulteta proizvodi nove oblike nejednakosti i ugrožava demokratski potencijal sveučilišta. U tom kontekstu plenum nije samo reakcija, već pokušaj artikulacije nove volje za kolektivnom emancipacijom i redefinicijom značenja javnog dobra. Otpor tim procesima nužan je preduvjet obrane ideje javnog znanja.
Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada
Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.