11. studenoga 2024.Umjetna inteligencija, humanistika i budućnostRazumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
9. studenoga 2024.Jugoslavenska umjetnost i novi izazovi reinterpretacije modernizmaAutorica ulazi u raspravu s novim interpretacijama modernizama u Jugoslaviji s fokusom na polje povijesti umjetnosti. Razmatra suvremene narative unutar discipline koji nedovoljno kritički posežu za postkolonijalnim i dekolonijalnim teorijama, revizionistički sagledavajući specifičnosti jugoslavenskog konteksta i vezujući kolonijalnu dominaciju Socijalističkog Saveza nad Jugoslavijom, namjesto rastvarajući kolonizatorski i podčinjavalački odnos unutar vlastitih republika na osnovi etniciteta. Analize koje primjenjuju navedene teorije, a koje se temelje na iskustvu zemalja s klasičnim kolonijalnim odnosima, u analizama jugoslavenskog modernizma nerijetko zanemaruju procese ekonomske ovisnosti koju je donijela restauracija kapitalizma.
19. listopada 2024.Iranska buržoazija između trke u regionalnoj dominaciji i otpora izolacijiRazumjeti iransko-izraelski sukob iziskuje razumijevanje širih historijskih uvjeta u kojima su iranske vladajuće klase uobličavale nacionalni interes i geopolitičke strategije. Neka čvorna mjesta iranske vanjske politike koja se analiziraju u tekstu su: pro-američka vlast Šaha Reze Pahlavija u vrijeme Hladnog rata; politike vlasti koje su uspostavljene nakon Islamske revolucije 1979. godine, a koje i pored zaoštravanja sukoba sa SAD-om nisu nikada odustale od mogućih dogovora i uspostavljanja suradnje; i iranske politike u (neoliberalnom) okviru američke hegemonije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i poraza Iraka u Zaljevskom ratu, SAD s Izraelom i Saudijskom Arabijom isključuje Iran iz vizije novog Bliskog istoka, čime otvara dugotrajni i krvavi konflikt koji traje do danas.
17. listopada 2024.Kapitalizam: Razgovor iz kritičke teorijeU osvrtu na knjigu "Razgovor iz kritičke teorije" (AGM, 2024.) Nancy Fraser i Rahel Jaeggi, autor izlaže njihove nadopunjujuće perspektive na krizu kapitalističkog društva odnosno krizu specifičnog oblika kapitalističkog društva u kojemu živimo, njegovu specifičnu unutarnju logiku i međusobne odnose. Ključni dio analize autorice posvećuju historijski isprepletenim procesima ekspolatacije, izvlaštenja i eksproprijacije.
8. listopada 2024.Religija i progresivni društveni pokretiOd početnih bliskosti brojnih religijskih učenja sa socijalizmom, osobito u ideji jednakosti, dolazi do okoštavanja crkvenih hijerarhija, osnaživanja staležnih i klasnih interesa svećenstva, razvoja ortodoksije i religijskih netrpeljivosti, do te mjere da se religije i socijalizmi najčešće suprotstavljaju kao društveni fenomeni. Međutim, autorica teksta nastoji zakomplicirati ove postavke i postavlja pitanje što je to što socijalisti_kinje (i drugi_e srodni_e ideološki saputnici_e) mogu naučiti od progresivnijih religijskih pokreta. Ona ipak odbacuje tendenciju dijelova ljevice da se romantizira i podilazi svemu što se percipira kao „narodno‟, pri čemu se „narodno‟ banalno izjednačava s „progresivno‟, dok se istovremeno podupiru nacionalizam, homofobija, ksenofobija, paternalizam, patrijarhalni odnosi itsl. Uvažavajući važne religijske doprinose brojnih imena kroz historiju socijalističke i druge ljevice, te nijansirano pokazujući preplitanja i odvezivanja religija i socijalizama, autorica zaključuje s tri čvorna mjesta oko kojih se progresivna religija i progresivna politika mogu okupljati, i koje bi mogle biti lekcije i za buduća djelovanja.
7. listopada 2024.Supstanca, (ne)normativna tijela i (trans)rodnostSatirični body horor Supstanca, (red. Coralie Fargeat, 2024) na provokativan način ukazuje na profitno orijentirano savezništvo šoubiz, fitnes i estetske industrije u proizvodnji ideala ljepote, fetišizaciji vječne mladosti, vitalnog i kapacitiranog tijela, ali i binariziranog normiranja feminiteta i maskuliniteta. Autor u svojoj analizi filma razmatra odnos produktivističkih, disciplinskih i vrijednosnih režima koji sudjeluju u orodnjavanju tijela i desubjektivizaciji, s posebnim fokusom na iskustva transrodnih, interspolnih i kvir osoba. Supstanca razotkriva iluziju ispunjenja kroz prilagođavanje postojećim normama i pronalazi otpor u onome što kapital vidi kao čudovišno.
1. listopada 2024.Čitati Fanona u XXI vekuImmanuel Wallerstein aktualizira Fanonove misli u našem stoljeću – periodu u kojem se, po njemu, odvija dugi prelazak s postojećeg kapitalističkog svjetskog sistema ka nečemu što se još uvijek ne da jasno definirati. Autor izdvaja tri ključne Fanonove teme kao dileme koje u velikoj mjeri dijelimo s njim i njegovim vremenom: pitanje upotrebe nasilja kao političke taktike, pitanje i problem (nacionalnog) identiteta, te klase i klasne borbe. Ova otvorena pitanja u prelaznom periodu u kojem živimo zahtijevaju rigoroznu razradu, prikazujući suvremenu situaciju kao teorijski i politički izazov koji iziskuje dublje artikulaciju, a ne gotova rješenja. Fanon nas u XXI stoljeću, prije svega, uči da preispitujemo, umjesto da nasjedamo na pojednostavljene formule i zastarijele parole, a posvećenost propitivanju dekolonizacije, nezavisnosti i nacionalizma uzdrmava kruto, dogmatsko i okoštalo pristupanje ovim problemima na ljevici. Međutim, Fanon je ovdje prikazan drugačije od onoga kako ga se čitalo u postmodernom i postkolonijalnom miljeu, s onu stranu identitetskih politika i diskursa koji su ga rijetko čitali kao marksističkog mislioca, sudionika revolucionarnih pokreta, te kao antinacionalista i antikapitalista.
27. rujna 2024.Solidarnost kao uzajamna pomoćAko se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
23. rujna 2024.Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizamNa tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
15. rujna 2024.Novi uzlet palestinske kinematografijeU kratkom osvrtu na povijest i razvoj palestinske kinematografije, autor markira nekoliko značajnih filmskih naslova koji su reflektirali šire političke, ekonomske i društvene promjene u regiji. Okupacija Palestine i progon palestinskog naroda 1948. godine imali su poguban utjecaj na filmsku industriju, koja je gotovo utihnula na dvadesetak godina, prije ponovnog oživljavanja pod paskom Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u kasnim 1960-ima. Palestinski film autor vidi kao značajni alat otpora neumoljivom izraelskom nasilju, a njegov ponovni uzlet pokazateljem nezaustavljivosti palestinske borbe.
5. rujna 2024.Nema većeg Nijemca od AntinijemcaAutor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
25. kolovoza 2024.Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na iviciKnjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
Umjetna inteligencija, humanistika i budućnost
Razumijevanje utjecaja umjetne inteligencije (UI) u humanistici zahtijeva materijalističku analizu političko-ekonomskog i historijskog okvira u kojem se (svaka) tehnologija pojavljuje. Ovo pokazuje da je specifičnost tehnologije velikih jezičnih modela da generira tekst nalik ljudskom te da simulira ljudsku inteligenciju rezultat procesa automatizacije kognitivnog rada u uvjetima kapitalističke proizvodnje. I tu se smješta razlika umjetnog (generativnog) i umjetničkog (kreativnog): automatizacija kognitivnog rada je u svrhe uvećanja njegove produktivnosti i smanjenja troškova kapitalističke proizvodnje, dok se umjetnost misli, na tragu Šklovskog, kao ono što očuđava te izvodi percepciju iz automatizma. Književne i druge kreativne uporabe jezika su, utoliko, kognitivni alat koji vremenskim resursima raspolaže ekonomski neefikasno, proizvodeći „začudne“ odnosno nestandardne kognitivne efekte. Humanistiku stoga nije moguće posve podvesti pod kriterije „tržišta“. Njezina budućnost je u tome da ljude uči trudu da čitaju, pišu, misle i uvijek iznova stvaraju ono artificijelno.
Jugoslavenska umjetnost i novi izazovi reinterpretacije modernizma
Autorica ulazi u raspravu s novim interpretacijama modernizama u Jugoslaviji s fokusom na polje povijesti umjetnosti. Razmatra suvremene narative unutar discipline koji nedovoljno kritički posežu za postkolonijalnim i dekolonijalnim teorijama, revizionistički sagledavajući specifičnosti jugoslavenskog konteksta i vezujući kolonijalnu dominaciju Socijalističkog Saveza nad Jugoslavijom, namjesto rastvarajući kolonizatorski i podčinjavalački odnos unutar vlastitih republika na osnovi etniciteta. Analize koje primjenjuju navedene teorije, a koje se temelje na iskustvu zemalja s klasičnim kolonijalnim odnosima, u analizama jugoslavenskog modernizma nerijetko zanemaruju procese ekonomske ovisnosti koju je donijela restauracija kapitalizma.
Iranska buržoazija između trke u regionalnoj dominaciji i otpora izolaciji
Razumjeti iransko-izraelski sukob iziskuje razumijevanje širih historijskih uvjeta u kojima su iranske vladajuće klase uobličavale nacionalni interes i geopolitičke strategije. Neka čvorna mjesta iranske vanjske politike koja se analiziraju u tekstu su: pro-američka vlast Šaha Reze Pahlavija u vrijeme Hladnog rata; politike vlasti koje su uspostavljene nakon Islamske revolucije 1979. godine, a koje i pored zaoštravanja sukoba sa SAD-om nisu nikada odustale od mogućih dogovora i uspostavljanja suradnje; i iranske politike u (neoliberalnom) okviru američke hegemonije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i poraza Iraka u Zaljevskom ratu, SAD s Izraelom i Saudijskom Arabijom isključuje Iran iz vizije novog Bliskog istoka, čime otvara dugotrajni i krvavi konflikt koji traje do danas.
Kapitalizam: Razgovor iz kritičke teorije
U osvrtu na knjigu "Razgovor iz kritičke teorije" (AGM, 2024.) Nancy Fraser i Rahel Jaeggi, autor izlaže njihove nadopunjujuće perspektive na krizu kapitalističkog društva odnosno krizu specifičnog oblika kapitalističkog društva u kojemu živimo, njegovu specifičnu unutarnju logiku i međusobne odnose. Ključni dio analize autorice posvećuju historijski isprepletenim procesima ekspolatacije, izvlaštenja i eksproprijacije.
Religija i progresivni društveni pokreti
Od početnih bliskosti brojnih religijskih učenja sa socijalizmom, osobito u ideji jednakosti, dolazi do okoštavanja crkvenih hijerarhija, osnaživanja staležnih i klasnih interesa svećenstva, razvoja ortodoksije i religijskih netrpeljivosti, do te mjere da se religije i socijalizmi najčešće suprotstavljaju kao društveni fenomeni. Međutim, autorica teksta nastoji zakomplicirati ove postavke i postavlja pitanje što je to što socijalisti_kinje (i drugi_e srodni_e ideološki saputnici_e) mogu naučiti od progresivnijih religijskih pokreta. Ona ipak odbacuje tendenciju dijelova ljevice da se romantizira i podilazi svemu što se percipira kao „narodno‟, pri čemu se „narodno‟ banalno izjednačava s „progresivno‟, dok se istovremeno podupiru nacionalizam, homofobija, ksenofobija, paternalizam, patrijarhalni odnosi itsl. Uvažavajući važne religijske doprinose brojnih imena kroz historiju socijalističke i druge ljevice, te nijansirano pokazujući preplitanja i odvezivanja religija i socijalizama, autorica zaključuje s tri čvorna mjesta oko kojih se progresivna religija i progresivna politika mogu okupljati, i koje bi mogle biti lekcije i za buduća djelovanja.
Supstanca, (ne)normativna tijela i (trans)rodnost
Satirični body horor Supstanca, (red. Coralie Fargeat, 2024) na provokativan način ukazuje na profitno orijentirano savezništvo šoubiz, fitnes i estetske industrije u proizvodnji ideala ljepote, fetišizaciji vječne mladosti, vitalnog i kapacitiranog tijela, ali i binariziranog normiranja feminiteta i maskuliniteta. Autor u svojoj analizi filma razmatra odnos produktivističkih, disciplinskih i vrijednosnih režima koji sudjeluju u orodnjavanju tijela i desubjektivizaciji, s posebnim fokusom na iskustva transrodnih, interspolnih i kvir osoba. Supstanca razotkriva iluziju ispunjenja kroz prilagođavanje postojećim normama i pronalazi otpor u onome što kapital vidi kao čudovišno.
Čitati Fanona u XXI veku
Immanuel Wallerstein aktualizira Fanonove misli u našem stoljeću – periodu u kojem se, po njemu, odvija dugi prelazak s postojećeg kapitalističkog svjetskog sistema ka nečemu što se još uvijek ne da jasno definirati. Autor izdvaja tri ključne Fanonove teme kao dileme koje u velikoj mjeri dijelimo s njim i njegovim vremenom: pitanje upotrebe nasilja kao političke taktike, pitanje i problem (nacionalnog) identiteta, te klase i klasne borbe. Ova otvorena pitanja u prelaznom periodu u kojem živimo zahtijevaju rigoroznu razradu, prikazujući suvremenu situaciju kao teorijski i politički izazov koji iziskuje dublje artikulaciju, a ne gotova rješenja. Fanon nas u XXI stoljeću, prije svega, uči da preispitujemo, umjesto da nasjedamo na pojednostavljene formule i zastarijele parole, a posvećenost propitivanju dekolonizacije, nezavisnosti i nacionalizma uzdrmava kruto, dogmatsko i okoštalo pristupanje ovim problemima na ljevici. Međutim, Fanon je ovdje prikazan drugačije od onoga kako ga se čitalo u postmodernom i postkolonijalnom miljeu, s onu stranu identitetskih politika i diskursa koji su ga rijetko čitali kao marksističkog mislioca, sudionika revolucionarnih pokreta, te kao antinacionalista i antikapitalista.
Solidarnost kao uzajamna pomoć
Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam
Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
Novi uzlet palestinske kinematografije
U kratkom osvrtu na povijest i razvoj palestinske kinematografije, autor markira nekoliko značajnih filmskih naslova koji su reflektirali šire političke, ekonomske i društvene promjene u regiji. Okupacija Palestine i progon palestinskog naroda 1948. godine imali su poguban utjecaj na filmsku industriju, koja je gotovo utihnula na dvadesetak godina, prije ponovnog oživljavanja pod paskom Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u kasnim 1960-ima. Palestinski film autor vidi kao značajni alat otpora neumoljivom izraelskom nasilju, a njegov ponovni uzlet pokazateljem nezaustavljivosti palestinske borbe.
Nema većeg Nijemca od Antinijemca
Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici
Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.