Snimka drugog dana seminara „Capital, the State and European Integration“

Pogledajte snimku drugoga dana seminara "Capital, the State and European Integration", održanog 17-18.10.2014. u sklopu programa CRS-a posvećenog teoriji kapitalističke države. Analizirajući radove Hayeka i Mueller-Armacka, Werner Bonefeld postavlja tezu o EU kao sustavu koji obuzdava demokratske elemente stvarajući uvjete za nesmetan rad tržišta, dok Bob Jessop na podlozi Marxa, Gramscija, Poulantzasa, Foucaulta i Latoura govori o strateško-relacijskoj perspektivi pri analizi kapitalističke države kao složenog društvenog odnosa. U trećoj sesiji održana je druga zajednička rasprava sa sudionicima seminara.

Featured Video Play Icon


Werner Bonefeld: European Economic Constitution and the Transformation of Democracy: On Class and the State of Money and Law

The contribution contends that the economic constitution of Europe amounts to a system of imposed liberty. It explores the roots of this construction in the neoliberal critique of unlimited mass democracy and introduces and assesses specifically the accounts of Friedrich von Hayek and Alfred Mueller-Armack on the market-facilitating benefits of European integration. In their view, European economic integration is beneficial because it restrains the democratic element of the liberal-democratic state, reinforcing the market facilitating purpose of the (neo-)liberal state. The paper holds that class is fundamental to the understanding of processes of European integration, and the institutions of monetary union in particular.
 
  • Werner Bonefeld is a Professor of Politics at the University of York, UK.

Bob Jessop: States and State Power: A Strategic-Relational Approach

State theorists have usually attempted to theorize the state but this is a misleading focus that risks treating the state as a simple instrument or machine, a reified apparatus that is primarily a source of constraint on political action, or a more or less rational subject that exercises power. Such positions have been criticized from many alternative theoretical positions as well as proven unhelpful in empirical analyses. One important line of criticism, developed in a range of theoretical perspectives (e.g., Marx, Gramsci, Poulantzas, Foucault, Latour), is to refocus the analysis on the modalities of the exercise of state power considered as a complex social relation. I develop the implications of this strategic-relational perspective and consider its relevance to the transformation of state power in the present phase of imperialism.
 
  • Bob Jessop is a Professor of Sociology at Lancaster University, UK.

Second general discussion

Seminar:
 

“Capital, the State and European Integration”

Until not too long ago, even amongst parts of the left, the historic decline of the relevance of the state was taken as a ‘given’. Under the umbrella of ‘globalization theory’ far-reaching proclamations on deep tectonic shifts were the height of fashion. At closer inspection, however, the impatiently sweeping character of many such generalizations more often than not revealed itself to be the consequence of a lack of both conceptual rigor and empirical scrupulousness, embarrassingly echoing much of the imaginary of neoliberalism’s triumphalism and its intellectual proponents.
 
The onset of the financial and economic crisis of 2007/2008 and its consequences made many of these theoretical constructs seem obsolete over night. Large, coordinated state interventions and rescue packages were the order of the day, pointing to complexities in the relations between states and capital which simplistic end-of-state narratives seemed decisively badly equipped to tackle, let alone explain in any meaningful fashion. In some quarters this then lead to talk of a ‘return of Keynes’ or, more generally, proclamations of a ‘return of the state’ itself. But this pendulum swing in the opposite direction proved to be no less superficial and premature than what had preceded it. Rather than leading to a restoration of post-war Keynesianism, the dominant drive of crisis policies reaffirmed a preference for neoliberal solutions, now of an increasingly authoritarian character, devoid of old democratic niceties and former procedural inhibitions. Here too, a complex and often untransparent assemblage of markets, transnational institutions, nation states and their mutual interactions confirmed the deficiencies of much left thinking to adequately account for these processes and the shifting institutional architecture underpinning them.
 
Yet without a proper understanding of the contemporary configuration of relations between capital, the state and transnational institutions, it will be impossible to judge the plausibility or implausibility of various competing proposals on the left and their respective strategic projections. Nowhere more so than within the European Union, where deepening integration now assumes the seemingly paradoxical form of deepening socio-economic fragmentation along national lines and a palpable regional polarization into core and periphery. Centripetal and centrifugal forces seem to overlap and intertwine in a complex process with as of yet unclear long-term consequences for the future of the European project itself. The increasingly authoritarian character of ‘crisis-resolution’ policies pose long-term dangers for the subaltern classes and endanger formal-democratic standards long considered an irreversible historical achievement. In parallel, a new surge of right-wing populism all over Europe seeks to take advantage of the ensuing socio-economic degradation and political disillusionment…
 
In trying to address these complex issues, the seminar will revisit fundamental questions on the nature of the capitalist state, the degree of transfer of its prerogatives to EU and transnational institutions, the ensuing ‘division of labour’ between national and transnational levels, the class character of these processes, their implications for democratic standards, as well as their possible contradictions and future perspectives. The political stakes are clear: only by properly understanding the structural conditions of the current conjuncture, its institutional complexities, inherent limits and contradictions, can viable left strategies be formulated. (Izvor)
   

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve