David Šporer6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigraAnalizirajući suvremene mutacije fašizma, autor povlači paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona kroz tehniku „jahanja tigra“. Dok je Heidegger ideološke kodove skrivao unutar intelektualne ezoterije, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Suvremeni novogovor kroz tehnike dvostruke konotacije više ne skriva, nego otvoreno normalizira imaginarij ekstremne desnice, reproducirajući njezinu hegemoniju.
Marko Kostanić19. listopada 2025.Marx između psovke i analizeMarx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Mislav Žitko28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
Laura Pejak8. listopada 2024.Religija i progresivni društveni pokretiOd početnih bliskosti brojnih religijskih učenja sa socijalizmom, osobito u ideji jednakosti, dolazi do okoštavanja crkvenih hijerarhija, osnaživanja staležnih i klasnih interesa svećenstva, razvoja ortodoksije i religijskih netrpeljivosti, do te mjere da se religije i socijalizmi najčešće suprotstavljaju kao društveni fenomeni. Međutim, autorica teksta nastoji zakomplicirati ove postavke i postavlja pitanje što je to što socijalisti_kinje (i drugi_e srodni_e ideološki saputnici_e) mogu naučiti od progresivnijih religijskih pokreta. Ona ipak odbacuje tendenciju dijelova ljevice da se romantizira i podilazi svemu što se percipira kao „narodno‟, pri čemu se „narodno‟ banalno izjednačava s „progresivno‟, dok se istovremeno podupiru nacionalizam, homofobija, ksenofobija, paternalizam, patrijarhalni odnosi itsl. Uvažavajući važne religijske doprinose brojnih imena kroz historiju socijalističke i druge ljevice, te nijansirano pokazujući preplitanja i odvezivanja religija i socijalizama, autorica zaključuje s tri čvorna mjesta oko kojih se progresivna religija i progresivna politika mogu okupljati, i koje bi mogle biti lekcije i za buduća djelovanja.
Vladimir Milenković22. prosinca 2021.Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva?Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
Didier Eribon31. siječnja 2021.Je li vrijeme za klasni coming out? Rasprava o knjizi Povratak u ReimsPromišljanje spona klase i identiteta, osobito gej identiteta, jedna je od ključnih tema knjige Povratak u Reims. Didier Eribon pokazuje kako se u političkoj kulturi radničke klase u Francuskoj dogodio značajan pomak: ranije je glasanje za Komunističku partiju bilo od presudne važnosti za prepoznavanje radničkog identiteta, a glasači ljevice su se time ponosili, dok radnici_e nekoliko desetljeća unazad sve više glasaju za krajnju desnicu i toga se srame. Mlađe generacije, koje pak glasaju za desnicu, čine to ponosno, jer nisu odrastale u miljeu snažne ljevice s kojom bi se mogli identificirati. Sram i ponos figuriraju kao potencijalne transformativne strategije koje se mogu politizirati. U današnjem Macronovom ambijentu brutalnog državnog i policijskog nasilja te kontekstu u kojem je klasa izbrisana kao politički koncept, ljevica bi morala redefinirati klasu kako bi njome obuhvatila i one koji su inferiorizirani na osnovu različitih identiteta. Umjesto demoniziranja ili heroiziranja radništva, jedan od orijentira u izgradnji novih pokreta mogao bi proizlaziti iz Sartreove primjedbe o tome kako nitko tko ulazi u pokret nije isti na početku i kraju, jer ga iskustvo solidarnosti mijenja. Pogledajte snimku razgovora održanog u sklopu 12. Subversive festivala, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
Aurelien Mondon9. siječnja 2021.Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasuNarativ prema kojemu je pobjeda Donalda Trumpa – kao i Brexita – omogućena glasovima iz radničke klase opovrgavaju statistički podaci koji pokazuju da glasačku bazu Republikanaca postojano najvećim dijelom čini bogatija bjelačka populacija, dok oni najzanemareniji uglavnom ne glasuju ili čak i nisu registrirani kao glasači_ce. Činjenica da manji dio potlačenih svoj glas daje antiradničkim kandidatima_kinjama češće je rezultat neuspjeha protukandidata da privuku glasače_ice radikalnijom političkom alternativom. Umjesto da se ljevica vrti oko besplodnih reakcionarnih razumijevanja tobožnje potpore radničke klase, trebala bi usmjeriti energije u principijelno političko organiziranje odozdo.
Keir Milburn13. rujna 2020.Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumomNekoliko tisuća ljudi, od antivaxxera i antimaskera, do Britanske fašističke unije, u kolovozu se pod krilaticom „Ujedinjeni za slobodu“ okupilo na Trafalgarskom trgu u Londonu. Usporedno s time, sljedbenici QAnona, brzorastuće mreže teorija zavjere, diljem svijeta ulaze u nasilne intervencije i incidente. U borbi protiv „kozmičke desnice“ ljevica se mora pozivati na razum koji se nalazi u srži lijevog projekta, ali ne u individualističkom ključu kako ga poima liberalizam, već razumijevajući ga kao participativni, kolektivni kapacitet za društvenu transformaciju.
Jan Rettig31. prosinca 2019.Europska ekstremna desnica između neoliberalne i protekcionističke strujeBez obzira na ključne sličnosti, poput nadređenog im identitarnog esencijalizma, suvremene stranke ekstremne desnice mogle bi se diferencirati na one koje promoviraju čistu neoliberalnu politiku i one koje se zalažu i za protekcionističke mjere. Političke struje ekstremne desnice nisu antikapitalističke, čak i kada koriste elemente takvog diskursa: društvena kolektivnost koja im je u osnovi je hijerarhijski ustrojena nacionalna zajednica, podređena vlasti i određena spram vanjskog neprijatelja. Debatirati s ekstremnom desnicom u navodno neutralnom polju rasprave stoga je besmisleno, jer daje još više prostora politikama mržnje. Donosimo intervju s politologom Janom Rettigom.
FAQ | Kolektiv ISKRA31. srpnja 2019.Tko su ultrakonzervativci?Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Analizirajući suvremene mutacije fašizma, autor povlači paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona kroz tehniku „jahanja tigra“. Dok je Heidegger ideološke kodove skrivao unutar intelektualne ezoterije, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Suvremeni novogovor kroz tehnike dvostruke konotacije više ne skriva, nego otvoreno normalizira imaginarij ekstremne desnice, reproducirajući njezinu hegemoniju.
Marx između psovke i analize
Marx se u javnom životu danas pojavljuje kao psovka ili simbol ekstremizma, ponekad i kao nostalgija, dok njegova misao u intelektualnom polju egzistira uglavnom kao luksuzna disciplina. Autor pokazuje kako povijesni zaokret marksizma – od analitičkog alata za kritiku kapitalizma do kulturnog instrumenta konzumiranog na leđima radničke klase i aproprirane klasne analize desnice – zahtjeva ponovno čitanje Marxa, ne samo za razumijevanje suvremenih klasnih i političkih procesa, već i za otvaranje prostora imaginacije društava izvan kapitalizma.
Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
Religija i progresivni društveni pokreti
Od početnih bliskosti brojnih religijskih učenja sa socijalizmom, osobito u ideji jednakosti, dolazi do okoštavanja crkvenih hijerarhija, osnaživanja staležnih i klasnih interesa svećenstva, razvoja ortodoksije i religijskih netrpeljivosti, do te mjere da se religije i socijalizmi najčešće suprotstavljaju kao društveni fenomeni. Međutim, autorica teksta nastoji zakomplicirati ove postavke i postavlja pitanje što je to što socijalisti_kinje (i drugi_e srodni_e ideološki saputnici_e) mogu naučiti od progresivnijih religijskih pokreta. Ona ipak odbacuje tendenciju dijelova ljevice da se romantizira i podilazi svemu što se percipira kao „narodno‟, pri čemu se „narodno‟ banalno izjednačava s „progresivno‟, dok se istovremeno podupiru nacionalizam, homofobija, ksenofobija, paternalizam, patrijarhalni odnosi itsl. Uvažavajući važne religijske doprinose brojnih imena kroz historiju socijalističke i druge ljevice, te nijansirano pokazujući preplitanja i odvezivanja religija i socijalizama, autorica zaključuje s tri čvorna mjesta oko kojih se progresivna religija i progresivna politika mogu okupljati, i koje bi mogle biti lekcije i za buduća djelovanja.
Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva?
Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
Je li vrijeme za klasni coming out? Rasprava o knjizi Povratak u Reims
Promišljanje spona klase i identiteta, osobito gej identiteta, jedna je od ključnih tema knjige Povratak u Reims. Didier Eribon pokazuje kako se u političkoj kulturi radničke klase u Francuskoj dogodio značajan pomak: ranije je glasanje za Komunističku partiju bilo od presudne važnosti za prepoznavanje radničkog identiteta, a glasači ljevice su se time ponosili, dok radnici_e nekoliko desetljeća unazad sve više glasaju za krajnju desnicu i toga se srame. Mlađe generacije, koje pak glasaju za desnicu, čine to ponosno, jer nisu odrastale u miljeu snažne ljevice s kojom bi se mogli identificirati. Sram i ponos figuriraju kao potencijalne transformativne strategije koje se mogu politizirati. U današnjem Macronovom ambijentu brutalnog državnog i policijskog nasilja te kontekstu u kojem je klasa izbrisana kao politički koncept, ljevica bi morala redefinirati klasu kako bi njome obuhvatila i one koji su inferiorizirani na osnovu različitih identiteta. Umjesto demoniziranja ili heroiziranja radništva, jedan od orijentira u izgradnji novih pokreta mogao bi proizlaziti iz Sartreove primjedbe o tome kako nitko tko ulazi u pokret nije isti na početku i kraju, jer ga iskustvo solidarnosti mijenja. Pogledajte snimku razgovora održanog u sklopu 12. Subversive festivala, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu
Narativ prema kojemu je pobjeda Donalda Trumpa – kao i Brexita – omogućena glasovima iz radničke klase opovrgavaju statistički podaci koji pokazuju da glasačku bazu Republikanaca postojano najvećim dijelom čini bogatija bjelačka populacija, dok oni najzanemareniji uglavnom ne glasuju ili čak i nisu registrirani kao glasači_ce. Činjenica da manji dio potlačenih svoj glas daje antiradničkim kandidatima_kinjama češće je rezultat neuspjeha protukandidata da privuku glasače_ice radikalnijom političkom alternativom. Umjesto da se ljevica vrti oko besplodnih reakcionarnih razumijevanja tobožnje potpore radničke klase, trebala bi usmjeriti energije u principijelno političko organiziranje odozdo.
Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom
Nekoliko tisuća ljudi, od antivaxxera i antimaskera, do Britanske fašističke unije, u kolovozu se pod krilaticom „Ujedinjeni za slobodu“ okupilo na Trafalgarskom trgu u Londonu. Usporedno s time, sljedbenici QAnona, brzorastuće mreže teorija zavjere, diljem svijeta ulaze u nasilne intervencije i incidente. U borbi protiv „kozmičke desnice“ ljevica se mora pozivati na razum koji se nalazi u srži lijevog projekta, ali ne u individualističkom ključu kako ga poima liberalizam, već razumijevajući ga kao participativni, kolektivni kapacitet za društvenu transformaciju.
Europska ekstremna desnica između neoliberalne i protekcionističke struje
Bez obzira na ključne sličnosti, poput nadređenog im identitarnog esencijalizma, suvremene stranke ekstremne desnice mogle bi se diferencirati na one koje promoviraju čistu neoliberalnu politiku i one koje se zalažu i za protekcionističke mjere. Političke struje ekstremne desnice nisu antikapitalističke, čak i kada koriste elemente takvog diskursa: društvena kolektivnost koja im je u osnovi je hijerarhijski ustrojena nacionalna zajednica, podređena vlasti i određena spram vanjskog neprijatelja. Debatirati s ekstremnom desnicom u navodno neutralnom polju rasprave stoga je besmisleno, jer daje još više prostora politikama mržnje. Donosimo intervju s politologom Janom Rettigom.
Tko su ultrakonzervativci?
Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.