Domagoj Kučinić17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizmaPojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Lazar Petković15. studenoga 2025.Zapisi iz robnog društvaU ovom književno-teorijskom eksperimentu autor donosi observacije o tome kako robno društvo proizvodi i preoblikuje prostor i prostornost, iskustvo i čulnost, brišući njihove povijesne slojeve i mogućnosti drugačijeg života. Ispreplićući osobno sjećanje s analizom urbanizma i arhitekture te kritičkom teorijom, tekst razotkriva procese restauracije kapitalističkih odnosa u prostoru manjeg postsocijalističkog grada. Posebna se pažnja posvećuje dinamici nestajanja, inkorporacije i refunkcionalizacije prostora kao ključnim mehanizmima kapitalističke prostorne dominacije. Leskovački sajam pojavljuje se kao kondenzirana figura tranzicije – mjesto sudara kolektivne memorije, modernističkog nasljeđa i nasilne komodifikacije.
Stefan Aleksić10. listopada 2025.Tko se sme kretati: kriza, kapitalizam i režimi mobilnostiMobilnost se danas više ne regulira prvenstveno teritorijalnim granicama i viznim režimima, već kontinuiranim upravljanjem trajnom krizom, svojevrsnim beskrajnim saniranjem posljedica. Pandemija, rat i ekonomski slomovi razotkrivaju kretanje kao središnje političko polje u kojem se materijaliziraju klasne, rasijalizirane i geopolitičke hijerarhije, dok izvanredno stanje poprima oblik trajne tehnike vladanja. Zbornik The Crisis–Mobility Nexus (ur. Leandros Fisher, Palgrave, 2023.) donosi višeslojnu analizu suvremenih režima kretanja, pokazujući da se nasilje regulacije ne zadržava na periferiji, već se ciklički vraća i onima koji su se do sada smatrali strukturno zaštićenima.
Žarko Cicović29. svibnja 2023.Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizmaRazličite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
Seminar | Stipe Ćurković12. travnja 2022.Kapitalizam, klase i klasna politikaS obzirom na to da ne postoji koherentno određenje klase u Marxovom opusu, različite su i marksističke interpretacije koncepta klase i klasnih borbi. Ono što Neue Marx-Lektüre ističe kao strukturni koncept klase, razvija se kroz kritiku političke ekonomije u djelima iz Marxova „zrelog perioda“, odnosno u analizi kapitalističkog načina proizvodnje koju prije svega provodi u Kapitalu. Eksplanatorni dometi i granice ovog koncepta klase ostaju na razini apstrakcije kojom se pokazuje idealni presjek kapitalističkog načina proizvodnje, koji obuhvaća logiku rada, eksploatacije i klasnih odnosa u smislu strukturno nužnih značajki sistema. Međutim, historizacija, politizacija i subjektivizacija klasnih odnosa pokazuju da u stvarnosti nema apstraktnog proletarijata (niti apstraktnog kapitala), već su ovi odnosi uvijek orodnjeni, rasijalizirani itsl., kao i da se neposredni interesi nositelja_ica radne snage ‒ oblikovani strukturnim prinudama – ne preklapaju nužno s utopijskim horizontom interesa. Shodno tome, ni strukturna klasna analiza, niti historijsko-sociološka klasna analiza nemaju primat, već su jedna bez druge slijepe i prazne. Pogledajte snimku predavanja Stipe Ćurkovića, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).
Jeremy Gong5. srpnja 2020.Proučavanje Marxa nije za elitistePretpostavka da je proučavanje marksističke teorije namijenjeno samo nekolicini koja za to ima uvjete, protivna je historijskom iskustvu radnica i radnika koji su se samoobrazovali i samoosnaživali uz obilje socijalističke i marksističke literature. Vjerom u sposobnost svakoga da se uhvati ukoštac s čitanjem i obrazovanjem, te u svačije političke i organizacijske kapacitete, izbjegla se taktika vulgariziranja literature: radilo se na njezinoj dostupnosti, distribuciji i agitaciji. Čak i kada radnici i radnice nisu čitali_e knjige, pamflete i novine, bili_e su izloženi_e idejama i konceptima, uvučeni_e u sveobuhvatne strateške i političke rasprave, a ovakva visprena i kontinuirana edukacija čupala ih je iz uronjenosti u parohijalnu politiku i dominantnu ideologiju.
Peter Gradišnik20. prosinca 2019.Poslodavci ili kapitalisti: o značaju riječi za radničku borbu„Ne samo da nam mediji, koji su u neposrednoj vlasti kapitalista ili javni mediji kojima većinom upravlja (kapitalistička) država, određuju sadržaj – kakve će nam vijesti biti na raspolaganju – već i terminološki okvir unutar kojeg ćemo promišljati o stvarima. (...) Ako radničke organizacije uistinu žele ostvariti radničke interese, moraju se osloboditi misaonih i jezičnih okvira u koje ih kapital zatvara. Ako radnici i radnički predstavnici počnu razmišljati kao kapitalisti, sudbina radničke borbe bit će zapečaćena.“
Rastko Močnik27. svibnja 2019.Država je poput ljepenke sastavljena strukturaNa okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
Zapisi iz robnog društva
U ovom književno-teorijskom eksperimentu autor donosi observacije o tome kako robno društvo proizvodi i preoblikuje prostor i prostornost, iskustvo i čulnost, brišući njihove povijesne slojeve i mogućnosti drugačijeg života. Ispreplićući osobno sjećanje s analizom urbanizma i arhitekture te kritičkom teorijom, tekst razotkriva procese restauracije kapitalističkih odnosa u prostoru manjeg postsocijalističkog grada. Posebna se pažnja posvećuje dinamici nestajanja, inkorporacije i refunkcionalizacije prostora kao ključnim mehanizmima kapitalističke prostorne dominacije. Leskovački sajam pojavljuje se kao kondenzirana figura tranzicije – mjesto sudara kolektivne memorije, modernističkog nasljeđa i nasilne komodifikacije.
Tko se sme kretati: kriza, kapitalizam i režimi mobilnosti
Mobilnost se danas više ne regulira prvenstveno teritorijalnim granicama i viznim režimima, već kontinuiranim upravljanjem trajnom krizom, svojevrsnim beskrajnim saniranjem posljedica. Pandemija, rat i ekonomski slomovi razotkrivaju kretanje kao središnje političko polje u kojem se materijaliziraju klasne, rasijalizirane i geopolitičke hijerarhije, dok izvanredno stanje poprima oblik trajne tehnike vladanja. Zbornik The Crisis–Mobility Nexus (ur. Leandros Fisher, Palgrave, 2023.) donosi višeslojnu analizu suvremenih režima kretanja, pokazujući da se nasilje regulacije ne zadržava na periferiji, već se ciklički vraća i onima koji su se do sada smatrali strukturno zaštićenima.
Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma
Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
Kapitalizam, klase i klasna politika
S obzirom na to da ne postoji koherentno određenje klase u Marxovom opusu, različite su i marksističke interpretacije koncepta klase i klasnih borbi. Ono što Neue Marx-Lektüre ističe kao strukturni koncept klase, razvija se kroz kritiku političke ekonomije u djelima iz Marxova „zrelog perioda“, odnosno u analizi kapitalističkog načina proizvodnje koju prije svega provodi u Kapitalu. Eksplanatorni dometi i granice ovog koncepta klase ostaju na razini apstrakcije kojom se pokazuje idealni presjek kapitalističkog načina proizvodnje, koji obuhvaća logiku rada, eksploatacije i klasnih odnosa u smislu strukturno nužnih značajki sistema. Međutim, historizacija, politizacija i subjektivizacija klasnih odnosa pokazuju da u stvarnosti nema apstraktnog proletarijata (niti apstraktnog kapitala), već su ovi odnosi uvijek orodnjeni, rasijalizirani itsl., kao i da se neposredni interesi nositelja_ica radne snage ‒ oblikovani strukturnim prinudama – ne preklapaju nužno s utopijskim horizontom interesa. Shodno tome, ni strukturna klasna analiza, niti historijsko-sociološka klasna analiza nemaju primat, već su jedna bez druge slijepe i prazne. Pogledajte snimku predavanja Stipe Ćurkovića, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).
Proučavanje Marxa nije za elitiste
Pretpostavka da je proučavanje marksističke teorije namijenjeno samo nekolicini koja za to ima uvjete, protivna je historijskom iskustvu radnica i radnika koji su se samoobrazovali i samoosnaživali uz obilje socijalističke i marksističke literature. Vjerom u sposobnost svakoga da se uhvati ukoštac s čitanjem i obrazovanjem, te u svačije političke i organizacijske kapacitete, izbjegla se taktika vulgariziranja literature: radilo se na njezinoj dostupnosti, distribuciji i agitaciji. Čak i kada radnici i radnice nisu čitali_e knjige, pamflete i novine, bili_e su izloženi_e idejama i konceptima, uvučeni_e u sveobuhvatne strateške i političke rasprave, a ovakva visprena i kontinuirana edukacija čupala ih je iz uronjenosti u parohijalnu politiku i dominantnu ideologiju.
Poslodavci ili kapitalisti: o značaju riječi za radničku borbu
„Ne samo da nam mediji, koji su u neposrednoj vlasti kapitalista ili javni mediji kojima većinom upravlja (kapitalistička) država, određuju sadržaj – kakve će nam vijesti biti na raspolaganju – već i terminološki okvir unutar kojeg ćemo promišljati o stvarima. (...) Ako radničke organizacije uistinu žele ostvariti radničke interese, moraju se osloboditi misaonih i jezičnih okvira u koje ih kapital zatvara. Ako radnici i radnički predstavnici počnu razmišljati kao kapitalisti, sudbina radničke borbe bit će zapečaćena.“
Država je poput ljepenke sastavljena struktura
Na okruglom stolu s ciljem strateškog pozicioniranja rasprave o naprednim politikama i alternativnom društvenom razvoju u Sloveniji i šire, Močnik je u izlaganju ukazao na ograničenja koja stoje pred parlamentarnom strankom u pokušaju vođenja lijeve politike, kako u odnosu na državu, tako i s obzirom na europske institucije, odnosno aparate pojedinih frakcija globalnog kapitala.