IZJAVA ZA MEDIJE 21. travnja 2009. – 2. dan blokade

Potrebno je, čini se, neke stvari ponavljati uvijek iznova da bi se probile kroz buku medijskih distorzija i falsifikacija. Prva se tiče rasprostranjene teze o manjinskoj „gerilskoj organizaciji“ koja navodno stoji iza ove akcije. Ponavljamo još jednom da takva organizacija ne postoji. U provedbi blokade nastave jučer je aktivno sudjelovalo bar tisuću studenata. Svatko tko se jučer zatekao na Fakultetu o tome može posvjedočiti. Odluka o nastavku blokade demokratski je izglasana sinoć na plenumu nakon otvorene rasprave. Unatoč kasnom terminu održavanja, na plenumu je, sve do svršetka u 23 sata, sudjelovalo više od 500 studenata, u potpuno ispunjenoj dvorani. Ako se tome dodaju dosad javno iznesene izjave podrške određenog broja profesora, od kojih neki i aktivno sudjeluju u izvedbi našega alternativnog edukativnog programa, pa i izjave podrške cijelih odsjeka, poput Odsjeka za filozofiju, teza o marginalnoj grupici samovoljnih avanturista pokazuje se potpuno neodrživom.

Druga se stvar tiče pitanja tobožnje nerazumljivosti ili nesuvislosti zahtjeva za besplatnim obrazovanjem za sve. Različite instance, od Sveučilišta, preko uprave Fakulteta do nekih predstavnika medija ujedinjeni su u deklariranom nerazumijevanju jednostavne sintagme na hrvatskome jeziku. Ako otklonimo vrlo nevjerojatnu mogućnost da vlastitim materinjim jezikom ne vladaju, ostaje zaključak da nam svojim izjavama nerazumijevanja sugeriraju kako bi zahtjev za besplatnim obrazovanjem bilo nužno formulirati u birokratskom žargonu pravnika i administratora da bi istima bio razumljiv i suvisao. Bili oni toga svjesni ili ne, time impliciraju da su samo pravnici kvalificirani artikulirati suvisle političke zahtjeve, što je besmislica čiju očitost, nadamo se, nije potrebno posebno dokazivati. Svrhu te igre, međutim, nije teško prozreti: ona predstavlja pokušaj da se nadležnost za proizvodnju društveno relevantnih i “kompetentnih” političkih stavova prešutno suzi na vrlo usku elitu birokratskih stručnjaka. Politički zahtjevi su, međutim, po definiciji, zahtjevi koji se tiču pitanja od važnosti za društvo u cjelini. Fundamentalni smisao demokracije leži upravo u tome da artikulaciju političkih zahtjeva dopušta svim građanima. Ako ih nadležne instance odbijaju razumjeti, neka se zapitaju kakvo svjedočanstvo o vlastitoj naravi time polažu javnosti.

Prvi dan blokade nastave protekao je po planu, disciplinirano i bez incidenata, uz veliku podršku studenata te iznimnu posjećenost predavanja i tribina u sklopu alternativnog edukativnog programa.

Studentski zbor Filozofskog fakulteta objavio je jučer podršku cilju naše akcije.

Pozivamo sve studente drugih fakulteta, profesore i ostale građane na solidarnost u obrani prava na besplatno obrazovanje kao važnoga aspekta šire borbe za socijalnu jednakost. Studenti se ne bore samo za svoja prava, nego za obranu interesa društva u cjelini. Vrijeme je da nam se i drugi u tome pridruže.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.