Postoji li „obrnuti rasizam“?

Rasprava o „obrnutom rasizmu“ često počiva na brisanju povijesti i odnosa moći, svodeći rasizam na pitanje interpersonalnih uvreda. U komičarskom nastupu Aamera Rahmana rasizam se razotkriva kao strukturno i povijesno uvjetovan režim. Ironijom i hiperbolom, Rahman pokazuje da bi „obrnuti rasizam“ bio moguć tek kroz potpunu inverziju kolonijalnih i rasnih hijerarhija koje i danas oblikuju svijet.

Kralj Musa (1312-1337), vladar Malijskog carstva, detalj sa šeste stranice Katalanskog atlasa Abrahama Cresquesa iz 1375. godine (izvor: commons.wikimedia.com)
Mnogi ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi ne vole moj humor. Mnogi bijeli ljudi kažu mi sljedeće:

 

„Hej Aamere!“

 

„Hej…“

 

„Aamere, ti se popneš na pozornicu i zbijaš šale na račun bijelih ljudi, kažeš ‘bijeli ljudi su ovakvi’, ‘bijeli ljudi su onakvi’… Što bi bilo da ja krenem pričati takve stvari? Što bi bilo da se ja popnem na pozornicu i kažem ‘crni ljudi su ovakvi, muslimani su onakvi…’ Ti bi me vjerojatno prozvao rasistom, zar ne?“

 

„Istina, da, bih. Stvarno to nikada ne bi smio učiniti. To ti je loše za zdravlje.“

 

„E pa, Aamere, ti činiš upravo to. Popneš se na pozornicu, pričaš svoje viceve o bijelim ljudima… Zar ne misliš da je to neka vrsta rasizma? Zar ne misliš da je to … obrnuti rasizam?“

 

„Ne. Ne mislim da je to obrnuti rasizam.“

 

Ne zato što smatram da obrnuti rasizam ne postoji. Postavite li ovo pitanje nekim Crnim ljudima iz Amerike, otvoreno će vam reći „Ne postoji takvo što kao obrnuti rasizam.“ Ja se ne slažem s time. Mislim da postoji takvo što kao obrnuti rasizam i da bih ja mogao biti obrnuti rasist, kada bih to htio. Sve što bi mi bilo potrebno bio bi vremenski stroj.

 

Dakle, pokrenuo bih svoj vremenski stroj i otputovao u prošlost, u doba prije negoli je Europa kolonizirala svijet. Potom bih uvjerio vođe iz Afrike, Azije, Bliskog Istoka, te Centralne i Južne Amerike da izvrše invaziju na Europu te je koloniziraju. Naprosto je okupiraju, pokradu Europljanima zemlju i resurse, te uspostave neki oblik transazijske trgovine robljem u sklopu kojega bismo izvozili bijele ljude kao radnu snagu na ogromnim plantažama riže u Kini. Jednostavno bismo razrušili Europu tijekom nekoliko stoljeća, kako bi svi potomci Europljana željeli emigrirati i živjeti na mjestima iz kojih dolaze Crni i Smeđi ljudi. Naravno, istovremeno bih se pobrinuo da uspostavimo sustave koji privilegiraju Crne i Smeđe ljude u svim zamislivim društvenim, političkim i ekonomskim kontekstima. Ne bi bilo nikakve nade da će bijeli ljudi ikada postići pravo samoodređenje. Svakih nekoliko desetljeća samo bismo izmislili neki lažni rat kao izliku da ih zaspemo bombama i vratimo natrag u kameno doba, uz napomenu da je to za njihovo vlastito dobro, jer je njihova kultura inferiornija. Također, samo za zabavu, podvrgnuli bismo bijele ljude standardima ljepote ne-bijelih ljudi, kako bi u konačnici mrzili boju vlastite kože, očiju, kose…

 

Kada bih se nakon stotina i stotina i stotina godina svega toga ja popeo na pozornicu i u komičarskom nastupu rekao „Hej, u čemu je stvar s bijelim ljudima? Zašto ne znaju plesati?“ – to bi bio obrnuti rasizam.

 

 

 

Aamer Rahman je australski stand-up komičar bangladeškog porijekla. Zajedno s Nazeemom Hussainom čini komičarski dvojac Fear of a Brown Planet.

 

[MB]

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

 

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve