Biseksualna (ne)reprezentacija u doba gej mejnstriminga

Velike producentske kuće (poput Netflixa) u želji da podignu profit i vidljivost svog televizijskog sadržaja sve više se otvaraju prema LGBTIQ+ temama i likovima, svjesni da dosadašnja targetirana demografska publika nije dovoljno profitabilna te da se sve više mladih ne identificira kao strejt. Pročitajte pregled video-eseja koji problematizira gaystreaming ili mainstreaming kvir sadržaja koji se često oslanjaju na motiv univerzalnosti, koristeći heteronormativnu optiku kako bi se didaktički dodvorila i strejt publici, istovremeno komodificirajući kvir identitete.

Prizor iz video-eseja
Pišem kako bih prikazala istinu o svijetu, onakvu kakvom je ja razumijem, s otvorenim dijalozima o tijelima, seksu, izlučevinama, požudi, kao i socijalnim normama te dinamikama (…).” Desiree Akhavan

 

Veliki streaming servisi poput Netflixa, Disneya i Amazona iznimno su motivirani stvarati filmski i televizijski sadržaj koji uključuje kvir, a posebno biseksualne likove, budući da se znatan broj ljudi (7,1 posto populacije SAD-a 2022., dvostruko više nego deset godina ranije) ne identificira kao strejt. Jačanje streaming servisa prati i značajan zaokret u filmskoj industriji prema formatu TV serija, koje danas u svakom pogledu pariraju visokobudžetnim filmovima ozbiljnih produkcija i glumačkim postavama s A-liste.

 

S obzirom na sve informiranije publike, koje se politiziraju na različite načine, te su izloženije globalnim porukama društvenih pokreta, osjetljivije za široki dijapazon iskustva manjinskih skupina, producentske kuće sve su više na oprezu i puno rjeđe kreiraju plošne i stereotipne LGBTIQ+ likove i trope – svjesni da će se u suprotnom to osjetiti na gledanosti, pretplatnicima i profitu.

 

Međutim, budući da veliki streaming servisi pokušavaju obuhvatiti najširu publiku ‒ koja je dobrim dijelom i strejt i konzervativna ‒ kvir sadržaj, narativno, neminovno upada u strejt pogled (gaze). Kvir publika je, dakle, porasla (postala je vidljivija i zastupljenija), ali demografski ipak ne toliko da se producenti usude uložiti u narative koji će na realističan način prikazati raznolikost i kompleksnost kvir iskustva.

 

Kako bi se tomu doskočilo, počeo se stvarati gay sadržaj namijenjen strejt publici. Gaystreaming ili mainstreaming nudi kvir sadržaj koji u svojoj suštini nije kvir: na primjer, mnoge kvir TV serije u fokusu imaju cis gay muškarce čija su najveća demografska publika ipak strejt cis žene. Gaystreaming se oslanja na narativ univerzalnosti ‒ „i oni su poput nas“ ‒ koji većinskoj recepciji „diže moral“, daje osjećaj progresivnosti i ugode tijekom konzumiranja LGBTIQ+ sadržaja. Takva vrsta reprezentacijene trpi direktno obraćanje kvir publici, stoga ako i je “politički angažirana” ona umjesto emancipatornih elemenata nudi ušećerenu didaktičku funkciju za strejt publiku. Kvir iskustva su time simplificirana i komodificirana, prikazana kroz heteronormativnu optiku kako bi bila probavljiva.

 

S druge strane, podilaženje biseksualnoj publici je veliki zalogaj za producentske kuće. Dominacija gaystreaminga u brojnim aspektima cenzurira reprezentaciju biseksualnog iskustva. U suprotnom, ono ne bi bilo zanimljivo širokom gledateljstvu, osim biseksualnim osobama koje su i onkraj svoje seksualnosti heterogena skupina. Primjerice, u opusu radova redateljice i scenaristice Desiree Akhavan, biseksualnost nije definirana odnosima sa ženama i muškarcima, već iskustvom neuspjeha na fundamentalnoj razini, jer ne postoje norme kojima se može uspješno prikloniti – ne postoji „ispravno“ iskustvo biseksualnosti.

 

Akhavan reapropira negativne stereotipe o biseksualnim osobama koji su u suprotnosti sa sanitiziranim holivudskim prikazima: njezine pomalo i autobiografske protagonistice prožete su „najgorim aspektima autoričine seksualnosti.“ Na prvi pogled, takvi likovi normaliziraju određena biseksualna iskustva koja se nameću kao mjesto srama, ali na razini forme preispituju gay mainstream narative i njihovu politiku. Biseksualna iskustva imaju inbetweener perspektivu jer mogu kročiti u oba binariteta seksualnosti pa ujedno i u gay i strejt kulturu.

 

Posjedovanje bi/panseksualnog iskustva može dati moć kritičkog pozicioniranja prema binaritetu rodova, cisheteronormativnosti itd. ‒ što dapače ne garantira da sama pripadnost manjinskoj skupini znači nužnostpreispitivanja tih istih opresivnih režima. Nepripadanje u ispravnu kvir reprezentaciju, dakle, može omogućavati prokazivanje manjkavosti unutar strejt i gej kulture. Međutim, većinski dio gledateljstva nije zainteresiran za međupoziciju nevaljale biseksualne osobe, već za standardne trope, narativne arhetipove, materijale rezervirane za fandomske sadržaje. Trenutno globalno popularne queer teen serije na streaming servisima poput Netflixa su one u kojima su svi mršavi, normativno lijepi, rodno komformirajući te “na svu sreću” nisu doživjeli seksualnu privlačnost – sve u korist pristojne depolitizirane reprezentacije koja će biti dopadljiva većem broju pretplatnika streaming servisa.

 

Američka nevladina organizacija za praćenje medija sadrži protokole o “ispravnom” načinu prikazivanja LGBTIQ+ likova u medijskoj i zabavnoj industriji.[1] Prema njihovim protokolima, prikaz biseksualnih likova kao samodestruktivnih je kategoriziran kao opasan stereotip koji moraju suzbiti. Takva praksa probira tipova karakterizacije kvir likova uvelike utječe na opću reprezentaciju u mainstream platformama koja teži prikazu dobrih, uzornih, sretnih kvir likova koji ne teže seksualnim i drugim eksperimentiranjima, lošim odlukama, kaotičnim odnosima, jer zašto i bi? U fikciji, opresivni rodni režimi, manjak paralelnih organizacijskih struktura i resursa te materijalni uvjeti i društveni odnosi ne utječu na marginalizaciju kvir iskustva…

 

Ako se može govoriti o “autentičnom” biseksualnom ili panseksualnom iskustvu koje pleše između dva binariteta seksualnosti, koje ne pripada ni jednom, koje trpi pritisak i od heteronormativnosti i homonormativnosti, a istovremeno se identitetski ne osjeća dovoljno kvir ili strejt kako bi pripadalo: onda se konfuzija oko identiteta i seksualnosti prolongira, a seksualni afiniteti i prakse često se označavaju “promiskuitetnima” i neutaživima (onkraj monogamnih odnosa, obitelji itd.). Dakle, realitet je uvelike u kontradikciji s protokolima koji tobože štite realističan prikaz kvir osoba.

 

U navedenom se krije izazovnost koju zahtijeva pisanje o biseksualnom iskustvu: ako je kritičko, ono prokazuje nerealističnost cisheteronormativnog narativa koji za cilj ima prikaz jedne sretne putanje otkrivanja seksualnosti i njezine ukalupljivosti u dominantni okvir bez većih prepreka, barijera.

 

Važno je naglasiti da bifobija i transfobija proizlaze i iz društvene proizvodnje strogih, statičnih i binarnih kategorija. U mnogim scenarijima koje Akhavan piše, likovi su ujedno i bifobni i transfobni, iako je jasno da ni “autor”, ni gledatelji ne bi trebali zauzimati njihova stajališta, a dobar dio kvir publike ostaje podvojen. Legitimno je da se fobije prikazuju realistički, ali se isto tako ne bi trebalo ispustiti iz vida da su većinski gej i lezbijski krugovi, i u prošlosti kao i sada, često bili diskriminatorno orijentirani prema svojim bi, pan i trans saveznicima. Je li bolje da se izbriše i zaboravi jedan doista veliki i realan aspekt kvir zajednice u korist njena komfora, pa i komfora šire publike? Želimo li prikaz komadića proživljenog realiteta ili cenzuriran prikaz kvir zajednice u korist prešutnog gledateljskog iskustva? Iz optike gaystreaminga, prikaz realiteta koji uključuje diskriminaciju i opresiju je idealno mjesto za moraliziranje koje se obavezno mora popratiti didaktičkom strategijom.

 

 

Politika streaminga

 

Forma streaminga si može dopustiti više LGBTIQ+ serija nego regularna televizija i ona ne alijenira strejt i homofobne gledatelje zbog toga što su sadržaji algoritmički personalizirani: istovremeno nudi kvir i antikvir serije. Nudeći velike količine raznolikog contenta, streaming platforma gradi novu poslovnu strategiju kojom žele privući investiraniju publiku. Stoga se većina velikih servisa na tržištu međusobno natječu za preuzimanje streaming monopola.

 

Netflix, Amazon i Disney, svakako su među tri najjača streaming servisa, od kojih Netflix uspijeva zagrabiti najveći pretplatnički bazen i hrli prema monopolizaciji streaming usluga. Cijene koje njihovi pretplatnici danas plaćaju nazivaju se dumping cijenama, sve ne bi li niskim cijenama privukli veći broj pretplatnika i na taj način izbacili konkurenciju. S monopolom se korisnicima mogu naplaćivati puno veće cijene, a radnike i radnice plaćati manje, jer naprosto neće biti alternative.

 

Hiperprodukcija novog sadržaja na nesmiljenom streaming tržištu odvija se u profitnom ključu: oni proizvodi koji ne uspiju zaraditi, uvećati profit i privući nove pretplatnike, vrlo brzo se gase i prestaju s emitiranjem. Primjerice, Netflix redovito ukida uspješne, popularne serije nakon druge sezone, jer tada njihovi kreatori obično pregovaraju o većim iznosima honorara i plaća. No, istovremeno moraju smisliti nove proizvode kojima će zadržati pretplatnike i učiniti ih zadovoljnima.

 

Dakako, “zastupljenost jest bitna”, no, stvarna kvir i biseksualna iskustva, te nekomformirani identiteti, svoje oslobođenje neće pronaći na tržištu, u konzumerizmu i kapitalistički ustrojenim kulturnim i kreativnim industrijama. Gaystreaming komodificirani narativi i reprezentacije koje nam nude eksploatatorske tvrtke (Netflix je od 1997., kada je osnovan, postao najunosnija akvizicija Silkonske doline) ne smiju nas zadovoljiti.

 

Što se tiče reprezentacija: možda nitko tko nije bi nikada neće htjeti vidjeti priče o biseksualcima koje nisu gaystreamane. Takva vrsta mejnstrimizacije i komodificirano posredovanog sadržaja sasvim sigurno može doprinijeti krivom razumijevanju, iskrivljivanju, a na koncu i daljnjem ukalupljivanju LGBTIQ+ iskustava u heteronormativne okvire.

 

Potrebni su nam drugačiji sadržaji, drugačiji streameri i kanali, te podrška malim nezavisnih producentima da proizvode sadržaj “odozdo”, da proizvode revolucionarne kvir priče koje prikazuju biseksualne i panseksualne osobe u njihovoj cijelosti, kaotičnosti, iščašenosti i emancipiranoj seksualnosti.

 

 

Bilješke:

[1] Vidi više: GLAAD Media Reference Guide – 11th Edition | GLAAD

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.

 

Vezani članci

  • 19. srpnja 2022. Kako kapitalizam ubija romantiku Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.
  • 20. prosinca 2021. Holivudski filmovi danas su lošiji jer investitori igraju na sigurno "U zlatno doba Novog Hollywooda, filmašima su povjeravane ogromne svote novca kako bi se upuštali u ogromne rizike, što se pokazalo kao isplativo ulaganje. Međutim, filmska je industrija danas pod kontrolom investicijskih fondova specijaliziranih za upravljanje rizikom. Rezultat je dosadna, predvidljiva kinematografija."
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 11. prosinca 2021. MeToo u popkulturnim reprezentacijama: lično bez politike Komparativna analiza prikaza seksualnog i orodnjenog nasilja u filmu Promising Young Woman i mini-seriji I May Destroy You nastoji ukazati na srodnost prve reprezentacije radikalnom feminizmu i na srodnost druge interpretacije intersekcionalnom feminizmu. Pretresajući neke od elemenata kulture silovanja i dotičući momente pristanka, prinude, seksualnog napada uz pomoć narkotika, bola, traume i drugih aspekata osjećajnosti, osvete zbog silovanja, retributivne, restorativne i transformativne pravde, te ukazujući na neraskidive veze orodnjene, rasijalizirane i drugih opresija s klasnom eksploatacijom, tekst zaključuje ukazivanjem na nedostatnost psihologiziranih popkulturnih reprezentacija nasilja. Za progresivnije prikaze potrebna je politika.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 26. siječnja 2017. Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
  • 30. lipnja 2012. Kapitalizam i gej identitet
  • 9. prosinca 2022. Struje li struje kvira na ljevici Prepleti socijalističkih pokreta i marksističkih teorija s kvirom i feminizmom, historijski su bili složeni i odvijali su se u revolucionarnim usponima, ali i iznevjeravanjima. Iako se kvir teorija na Zapadu pretežno usidrila u akademsko polje, radikalni kvir (kvir marksizam, kvir anarhizam, dekolonijalni kvir...) nije nastao u akademiji već u aktivističkim borbama i pokretima tijekom druge polovine 20. stoljeća. Valjalo bi dublje istražiti historiju, politiku i teoriju marksizma te kvira i na (post)jugoslavenskim prostorima i otuda reflektirati što je kvir marksizam na (post)jugoslavenskoj ljevici danas, te kako bi se njegove klice mogle razgranavati u zajedničkoj antikapitalističkoj borbi i mišljenju.
  • 19. travnja 2022.
    Featured Video Play Icon
    Rod i rad u kvir teoriji
    Kvir nije eksces u smislu teatra, kiča, performansa, odjeće koju po potrebi presvlačimo – prepoznaje da su rad, rod, obitelj, država i kapital u neraskidivom pletivu i kritički propituje kako se sistem okorištava osobama čije su egzistencije označene kao nenormativne i čije ih patologiziranje ostavlja na marginama. Budući da je ukorijenjena u otporu i historijskom organiziranju višestruko potlačenih i eksploatiranih, kolektivna proizvodnja kvir znanja opire se institucionalizaciji, a politička subjektivacija trans_interspolnog_kvir radništva neprekidno je u raskoraku s kapitalističkim imperativima, nastojeći iznaći nove oblike kolektiviteta i solidarnosti onkraj obitelji, civilnog sektora i države, nikada ne gubeći iz vida utopijski horizont suštinske strukturne transformacije. Pogledajte snimku predavanja Nine Čolović, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve