“Reclaim your Education – Global Week of Action 2009”

Blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu započela je u isto vrijeme kad i Globalni tjedan akcije 2009. koji traje od 20.4. do 29.4. Globalni tjedan akcije nastavlja se na Međunarodni dan akcije u sklopu kojeg su u 5. studenog 2008. održani prosvjedi protiv komercijalizacije obrazovanja u 20 zemalja diljem svijeta, između ostalog i u Hrvatskoj, gdje je u Zagrebu prosvjedovalo preko tisuću studenata a u Puli njih petstotinjak.

Za Globalni tjedan akcije 2009. predviđena su brojna događanja diljem svijeta, popis kojih možete naći ovdje. U organizaciji sudjeluje mreža grupa sa svih strana svijeta koja se prozvala Međunarodnim studentskim pokretom i koja se nada ujediniti grupe i pokrete diljem svijeta u zajedničkoj borbi protiv komercijalizacije obrazovanja i za slobodno i emancipirajuće javno obrazovanje dostupno svima.

Uslijed sve veće komercijalizacije obrazovanja diljem svijeta, sveučilišta se postupno pretvaraju u kompanije kojima je cilj biti profitabilnima. Na obrazovnim institucijama stvara se pritisak da privuku sponzorstvo raznih na profit usmjernih korporacija i kompanija, ili da povećaju školarine koje naplaćuju. U takvom okružju, male šanse za preživljavanje imaju studiji tradicionalno viđeni kao oni koji nemaju veliku “ekonomsku vrijednost”, poput humanistike, jer nisu profitabilni na tržištu te se u njih neće ulagati. Iz toga proizlazi da se sveučilišta nužno usmjeravaju na studije odnosno zanimanja koja imaju tržišnu vrijednost, te pokretač obrazovanja i širenja znanja više nije opće socijalno dobro već isključivo zahtjevi tržišta.

Međunarodni se studentski pokret, s druge strane, zalaže za široko obrazovanje (na svim razinama), s raznolikim studijima i predmetima koji će učenicima i studentima omogućiti da steknu autonomiju i emancipiraju se. Oni vjeruju da je svrha obrazovanja širiti znanje o tome kako društvo funkcionira i kako se izgrađuju i koriste strukture moći koje u njemu postoje, u svrhu podučavanja učenika i studenata kako da kritički promišljaju svoje (društveno) okružje da bi postali aktivni građani. To je ono što razlikuje “obrazovanje” od “osposobljavanja”, koje je usmjereno isključivo na prenošenje znanja i vještina relevantnog za obavljanje posla.

Toliko dugo dok emancipirajuće obrazovanje nije sastavni dio obrazovnog sustava nekog društva to društvo ne može biti istinski demokratsko, ne može biti društvo u kojem svi pojedinci sudjeluju u njegovom oblikovanju. Kako očekivati od pojedinaca da aktivno sudjeluju u oblikovanju sustava u kojem žive, ukoliko ga ne razumiju?

Za više informacija o Međunarodnom studentskom pokretu svakako posjetite stranicu Emancipating education for all.