Izjava za medije, 9. srpnja 2009.

Novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta je 8. srpnja u svom prvom javnom istupu najavio kako će jedan od njegovih prvih poteza biti promjena zakona kako bi se udovoljilo zahtjevima studenata za besplatnim obrazovanjem. Neki su od medijâ to već proglasili pobjedom studenata pa čak i ulizivanjem ili popuštanjem studentima. No to je samo još jedan pokušaj primjene već oprobane strategije državnih institucija da u suradnji s režimskim medijima javnosti podvale priču kako su studentski zahtjevi prihvaćeni. Naravno, sve to iz razloga da javnost nakon toga osudi daljnje studentske akcije jer su im, tobože, svi zahtjevi već uslišani. Posve je jasno da studentski zahtjevi nisu ispunjeni. Ovdje je riječ o neobaveznu i nejasnu prijedlogu o kojem su studenti obaviješteni isključivo putem (odabranih) medija.

Opet se govori o besplatnom studiju za one koji uspješno studiraju, što zapravo znači financijsko kažnjavanje studenata koji ne zadovoljavaju nejasno definirane kriterije te famozne “uspješnosti”. Govori se o ukidanju kategorije redovnih studenata koji studiraju za osobne potrebe, no ne spominju se izvanredni studenti. Kako smo već nebrojeno puta istakli, rješenje u vidu toga da se ukine kategorija studenata koji studiraju za osobne potrebe, samo da bi se ona zamijenila proširenom kategorijom izvanrednih studenata koji i dalje plaćaju svoj studij, nije nikakvo rješenje. Poznato je da neki fakulteti već sada upisuju velik broj izvanrednih studenata samo da bi mogli naplaćivati što više školarina. U izvještajima se s Fuchsova obraćanja javnosti govori da bi se po novom prijedlogu svi studiji upisivali besplatno, a pravo na javno financirano visokoškolsko obrazovanje imali bi najmanje prve četiri godine. I opet, jasno je da “najmanje prve četiri godine” nije isto što i besplatno na svim razinama studiranja. Također, nejasno je kako se to točno u tobožnji model besplatnoga obrazovanja uklapaju ideje o školarinama koje bi se nametnule studentima koji “ne uspiju uredno studirati”, što god to značilo, ma koliko se te školarine pokušavale pravdati time što bi se uplaćivale u zakladu iz koje bi se dodatno poticali najbolji studenti. Taj bi novi zakon, prema Fuchsovoj ideji, išao tek od 2010/2011 godine jer, kako kažu, u ministarstvu postoji procedura koju je potrebno provesti, a koju je nemoguće ostvariti u tako kratkom roku. To je također potpuno neprihvatljivo. Studentski su zahtjevi jasni, ako vladajuće birokratske strukture i dalje budu ustrajale na smiješnim tvrdnjama da se novi zakon ne može tako brzo napisati, neka jednostavno za iduću akademsku godinu plate sve školarine po starom modelu dok se novi zakon ne napiše.

Model besplatnog obrazovanja koji traže studenti je jasan, a prilažemo ga na kraju izjave, kao i studentski prijedlog izmjene članka 86. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (kojim bi se reguliralo besplatno obrazovanje na način na koji to studenti zahtijevaju).

U javnosti se javljaju i tvrdnje, nošene ponajprije glasovima vladajućih birokrata i njihovih medijskih poslušnika, da “kako se može tražiti kruha preko pogače zahtjevom za besplatnim obrazovanjem u doba goleme svjetske ekonomske krize”. Kako neprestano ponavljamo, pravo na besplatno obrazovanje je jedno od osnovnih ljudskih prava. Prava nisu na prodaju i pravima se ne licitira. Problem školarinâ, nasuprot onome što se neprestano ponavlja u medijima od strane državnih dužnosnika, ne može se ni na kakav način povezati sa strukturnim problemima hrvatske ekonomije, prije svega s deficitom platne bilance i teškim stanjem u realnom sektoru. Strukturni problemi hrvatske ekonomije su dugotrajni problemi, nisu nastali nedavno i ne mogu se riješiti u jednom potezu. Osobito je deplasirano svođenje kompleksne problematike koja se tiče funkcioniranja obrazovnog sustava na problem štednje i kresanja javnog sektora. Osim što je jasno da je, s jedne strane, količina novca potrebna za ispunjenje studentskih zahtjeva isuviše minorna da bi kao stavka u državnom proračunu bila element destabilizacije ekonomske politike, s druge strane je još jasnije da je pitanje obrazovanja središnje pitanje svakog društva. Potpuno je neprihvatljiva razina diskusije u kojoj će kratkoročni učinci kresanja javnog sektora imati prvenstvo nad dugoročnim planiranjem i promišljanjem razvoja ključnog društvenog sustava. Drugačije rečeno, ne možemo prihvatiti razmjenu u kojoj problem reprodukcije društvene nejednakosti biva odstranjen iz javne diskusije pod prijetnjom medijski proizvedenog izvanrednog stanja koje imperativno nalaže bespogovorno prihvaćanje rješenja serviranih od strane medijsko-političkog establišmenta. Dovoljno se prisjetiti često ponavljane činjenice da MZOŠ i dalje nema nikakvih podatka o strukturi proračuna pojedinih sastavnica sveučilištâ, odnosno da ministar i njegovi službenici ne znaju kakvu funkciju školarine imaju u proračunima pojedinih fakulteta. Kada se još u obzir uzmu profiti koje pojedini fakulteti ostvaruju različitim “poslovnim” strategijama, od svojevoljnih povećavanja školarinâ do povećavanja kvotâ bez obzira na postojeće kapacitete, postaje jasno da se pitanje financiranja obrazovanja nikako ne može supsumirati pod pitanje štednje. Štoviše, cijeli se kompleks vezanih interesa, koji se kreće od pojedinih fakulteta, preko rektoratâ do Ministarstva i Vlade, tek ovdje može početi odmotavati.

U tom smislu, posve je nevjerojatno da se u javnosti neprestano govori o potrebi štednje i smanjivanja državnih rashoda, ali se pritom to stezanje remena odnosi samo na radnike, seljake, umirovljenike i studente. Političku elitu se tu spominje tek tu i tamo i skromno se naviješta mogućnost da bi se njihove goleme plaće i povlastice eventualno mogle smanjiti za stotinjak kuna, dok gospodarsku i korporativnu elitu, koja je jedina profitirala u privatizacijskoj pljački Hrvatske, nitko ni ne spominje.

Ministar Fuchs pozvao je studente da odustanu od prosvjeda najavljenih za jesen i nastave pregovore s ministarstvom. Studenti pregovore s ministarstvom nikada nisu ni počeli. Studenti nikoga ne mole i ni s kim ne pregovaraju. Studenti su, kao novoformirani realno postojeći politički subjekt, postavili svoj zahtjev od kojega ne odustaju. Ako se studentski zahtjevi u potpunosti ne prihvate, Vladi možemo najaviti jesen blokadâ i socijalnih nemira.


Dodatak

MODEL BESPLATNOG OBRAZOVANJA

Studij mora biti besplatan za sve i ne smiju postojati nikakvi vidovi naplaćivanja tijekom visokog obrazovanja. Kao rješenje se nudi proširenje sadašnjega modela besplatnoga studiranja na sve studente koji su stekli pravo na studij. Regulacije u pogledu upisivanja novoga studija, prebacivanja na drugi studij, upisivanja paralelnog studija, studentskih prava itd. ostaju iste kao i dosada, samo što nitko više ne bi plaćao studij. Smatramo da je dovoljan korektiv za neredovito izvršavanje studentskih obveza privremeno uskraćivanje ili gubitak studentskih prava, a nikako plaćanje studija, ECTS-bodova, kolegija ili dr. oblici novčane penalizacije. Birokratske tehnikalije bolonjskog procesa (kao što je ponovno upisivanje kolegija) ne smiju biti prepreka potpuno javno financiranom obrazovanju, niti smiju biti opravdanje za uvođenje mehanizma plaćanja u sustav bez plaćanja.

PRIJEDLOG IZMJENE ZAKONA

Sadašnji članak 86.

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme). Trošak redovitog studija (studijskog programa) dijelom ili u cijelosti, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, subvencionira se iz državnog proračuna.

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program. Troškove takvog studija u cijelosti ili dijelom snosi sam student, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole.

Naš prijedlog izmjena:

(4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme).

(5) Izvanredni studenti su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži specifičan program.

(6) Trošak redovitog i izvanrednog studija (studijskog programa) u cijelosti, NA PREDDIPLOMSKOJ, DIPLOMSKOJ I POSTDIPLOMSKOJ RAZINI, sukladno općem aktu sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole FINANCIRA se iz državnog proračuna.

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve