Blokade u Austriji: širenje studentske borbe

Kao što smo već izvijestili prošli tjedan, borba za besplatno obrazovanje se proširila i na Austriju. Studentski su prosvjedi započeli blokadom bečke Akademije primijenjenih umjetnosti u četvrtak, 22. listopada, gdje su studenti odlučili prosvjedovati protiv uvođenja Bolonjskog sustava na tu visokoškolsku instituciju. Zahtjevi su se u međuvremenu proširili a pokret razgranao, te se blokada s bečke Akademije proširila na 9 sveučilišta i tehničkih sveučilišta u Beču, Grazu, Innsbrucku, Linzu i Salzburgu i ne pokazuje znakove jenjavanja. Plenum FFZG-a je na jubilarnom 50. zasjedanju, 23. listopada, izglasao podršku borbi austrijskih studenata koju možete pročitati niže u postu.

Za razliku od svojih kolega u Hrvatskoj, u svojim se zahtjevima austrijski studenti nisu posvetili isključivo cilju ukidanja školarina na svim razinama studija: preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. U zahtjevima se također zalažu i za srednjoškolce, kao i za svoje kolege s posebnim potrebama u ime kojih traže mijenjanje propisa o položaju studenata s posebnim potrebama, tumače na svim predavanjima koja posjećuju gluhi i gluhonijemi studenti, kao i posebna savjetovališta za njih unutar sveučilišta. Također traže kvote za žene, pravo na rad za inozemne studente, ravnopravno sudjelovanje studenata, profesora i drugog znanstvenog i neznanstvenog kadra na sveučilištu u odlučivanju, obrazovanje za odgovorno društvo, a ne izobrazbu ovisno o ekonomskoj koristi, nastavni plan koji neće djelovati kao školska nastava, slobodan javni prijevoz… Napravili su opsežnu kritiku bolonjskog procesa i naročito preddiplomskog studija, koji u Beču nije ni uveden na sve katedre. Njihovi se zahtjevi mogu svesti na tri najvažnija: pravo u potpunosti besplatnog studiranja za sve koji studirati žele, ukidanje školarina zauvijek (uključujući i školarine za strane studente, kao i studente koji studiraju dulje od predviđenog) i više ulaganja u poboljšanje studentskih životnih uvjeta.

Već je prvih dana na Sveučilištu u Beču održano predavanje o blokadama u Hrvatskoj i Srbiji. Kao i kod nas, i kod njih se redovito održavaju plenumi na kojima svatko može iznijeti svoje mišljenje, a oformljene su i mnoge radne grupe (između ostaloga i radna grupa koja se bavi analizom prethodnih sličnih studentskih pokreta te npr. radna grupa koja se bavi položajem studenata u Iranu koje podržavaju u njihovim ciljevima). Na svakome se plenumu pišu izvještaji koji se objavljuju na njihovim stranicama, vode se rasprave trebaju li redarsku službu ili se mogu pouzdati jedni u druge, traže se načini kako što više ljudi uputiti i uključiti u njihov rad, studente se savjetuje da u slučaju policijske intervencije pružaju pasivni otpor te kako postupiti u slučaju uhićenja, uvijek se traži još ljudi koji će lijepiti plakate i dijeliti propagande materijale. Na plenumu je na samom početku odlučeno da će se u sklopu blokade održavati alternativni program koji bi trebao istaknuti politički karakter ovog pokreta, za osmišljavanje kojega je oformljena odgovarajuća radna grupa. Na raspravi o suradnji plenuma i radnih grupa je zaključeno da će konkretne prijedloge prvo razraditi radne grupe, koje će zatim predstaviti plenumu. Ukoliko na plenumu ne dođe do konsenzusa, prijedlozi se vraćaju na doradu radnim grupama. Organizirali su Prvu pomoć, zabranili pušenje na plenumu, osuđuju individualne istupe i redovito apeliraju na političku korektnost.

Austrijski su mediji reagirali na ove masovne studentske prosvjede između ostalog plasirajući informacije o basnoslovnim štetama koje studenti navodno rade po blokiranim zgradama, o tome da je njihova prava namjera ukinuti ispite, i slične bedastoće. Dok se mediji iščuđavaju potpunom izostanku medijskih istupa studenata, nazivaju ih boljševicima zbog naizgledne spontanosti pokreta, nadahnutih (ljevičarskih) parola, svrstavanja uz radnike i druge ugrožene slojeve društva te zbog odsustva vođa, nadležni državni organi i sveučilišna tijela svoje studente ne mogu više u potpunosti ignorirati pa prebacuju vruć krumpir iz ruke u ruku. Savezni kancelar Faymann smatra da je ministar znanosti Johannes Hahn na potezu te da on treba pregovarati sa studentima i intervenirati u slučaju nužde. Isti taj kancelar je namjeravao ponovno vratiti školarine, no od svojih se planova ogradio, dajući mutna obećanja. Hahn je, pak, otkazao posjet novootvorenoj Sveučilišnoj biblioteci u Innsbrucku bojeći se najavljenih prosvjeda studenata, očito se služeći Primorčevim metodama. Ovih je dana plenum Sveučilišta u Beču uputio i službeni poziv ministru i rektoru da dođu na plenum, ali ne kako bi pregovarali, već kako bi razgovarali. Za razliku od njih, rektor Sveučilišta u Beču, Georg Winckler, se na plenumu i pojavio, naglasivši da je najvažnije zadjenuti razgovor sa studentima te da političari trebaju prihvatiti svoju odgovornost jer ako se to ne dogodi, blokade će potrajati.

Nagađanja o tome da studenti prosvjeduju i blokiraju zbog prevelikog priliva stranih studenata i sličnoga, padaju u vodu kada se uzme u obzir činjenica da je svake godine sve više upisanih studenata, da im se ne pružaju ni osnovni uvjeti poput izgrađene infrastrukture i dovoljnog broja predavača, da se nastava izvodi na školski način, te da se studente nastoji sortirati na temelju „izvrsnosti“ i što prije potjerati sa studija (bilo da ga završe ili ne udovolje kriterijima uspješnosti) kako bi ih se bacilo na tržište rada. Takvo studiranje nema nikakvih poveznica s onim što bi sveučilište trebalo biti, ukratko, riječima naših austrijskih kolega: Bildung statt Ausbildung!