Blokade u Austriji: širenje studentske borbe

Kao što smo već izvijestili prošli tjedan, borba za besplatno obrazovanje se proširila i na Austriju. Studentski su prosvjedi započeli blokadom bečke Akademije primijenjenih umjetnosti u četvrtak, 22. listopada, gdje su studenti odlučili prosvjedovati protiv uvođenja Bolonjskog sustava na tu visokoškolsku instituciju. Zahtjevi su se u međuvremenu proširili a pokret razgranao, te se blokada s bečke Akademije proširila na 9 sveučilišta i tehničkih sveučilišta u Beču, Grazu, Innsbrucku, Linzu i Salzburgu i ne pokazuje znakove jenjavanja. Plenum FFZG-a je na jubilarnom 50. zasjedanju, 23. listopada, izglasao podršku borbi austrijskih studenata koju možete pročitati niže u postu.

Za razliku od svojih kolega u Hrvatskoj, u svojim se zahtjevima austrijski studenti nisu posvetili isključivo cilju ukidanja školarina na svim razinama studija: preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. U zahtjevima se također zalažu i za srednjoškolce, kao i za svoje kolege s posebnim potrebama u ime kojih traže mijenjanje propisa o položaju studenata s posebnim potrebama, tumače na svim predavanjima koja posjećuju gluhi i gluhonijemi studenti, kao i posebna savjetovališta za njih unutar sveučilišta. Također traže kvote za žene, pravo na rad za inozemne studente, ravnopravno sudjelovanje studenata, profesora i drugog znanstvenog i neznanstvenog kadra na sveučilištu u odlučivanju, obrazovanje za odgovorno društvo, a ne izobrazbu ovisno o ekonomskoj koristi, nastavni plan koji neće djelovati kao školska nastava, slobodan javni prijevoz… Napravili su opsežnu kritiku bolonjskog procesa i naročito preddiplomskog studija, koji u Beču nije ni uveden na sve katedre. Njihovi se zahtjevi mogu svesti na tri najvažnija: pravo u potpunosti besplatnog studiranja za sve koji studirati žele, ukidanje školarina zauvijek (uključujući i školarine za strane studente, kao i studente koji studiraju dulje od predviđenog) i više ulaganja u poboljšanje studentskih životnih uvjeta.

Već je prvih dana na Sveučilištu u Beču održano predavanje o blokadama u Hrvatskoj i Srbiji. Kao i kod nas, i kod njih se redovito održavaju plenumi na kojima svatko može iznijeti svoje mišljenje, a oformljene su i mnoge radne grupe (između ostaloga i radna grupa koja se bavi analizom prethodnih sličnih studentskih pokreta te npr. radna grupa koja se bavi položajem studenata u Iranu koje podržavaju u njihovim ciljevima). Na svakome se plenumu pišu izvještaji koji se objavljuju na njihovim stranicama, vode se rasprave trebaju li redarsku službu ili se mogu pouzdati jedni u druge, traže se načini kako što više ljudi uputiti i uključiti u njihov rad, studente se savjetuje da u slučaju policijske intervencije pružaju pasivni otpor te kako postupiti u slučaju uhićenja, uvijek se traži još ljudi koji će lijepiti plakate i dijeliti propagande materijale. Na plenumu je na samom početku odlučeno da će se u sklopu blokade održavati alternativni program koji bi trebao istaknuti politički karakter ovog pokreta, za osmišljavanje kojega je oformljena odgovarajuća radna grupa. Na raspravi o suradnji plenuma i radnih grupa je zaključeno da će konkretne prijedloge prvo razraditi radne grupe, koje će zatim predstaviti plenumu. Ukoliko na plenumu ne dođe do konsenzusa, prijedlozi se vraćaju na doradu radnim grupama. Organizirali su Prvu pomoć, zabranili pušenje na plenumu, osuđuju individualne istupe i redovito apeliraju na političku korektnost.

Austrijski su mediji reagirali na ove masovne studentske prosvjede između ostalog plasirajući informacije o basnoslovnim štetama koje studenti navodno rade po blokiranim zgradama, o tome da je njihova prava namjera ukinuti ispite, i slične bedastoće. Dok se mediji iščuđavaju potpunom izostanku medijskih istupa studenata, nazivaju ih boljševicima zbog naizgledne spontanosti pokreta, nadahnutih (ljevičarskih) parola, svrstavanja uz radnike i druge ugrožene slojeve društva te zbog odsustva vođa, nadležni državni organi i sveučilišna tijela svoje studente ne mogu više u potpunosti ignorirati pa prebacuju vruć krumpir iz ruke u ruku. Savezni kancelar Faymann smatra da je ministar znanosti Johannes Hahn na potezu te da on treba pregovarati sa studentima i intervenirati u slučaju nužde. Isti taj kancelar je namjeravao ponovno vratiti školarine, no od svojih se planova ogradio, dajući mutna obećanja. Hahn je, pak, otkazao posjet novootvorenoj Sveučilišnoj biblioteci u Innsbrucku bojeći se najavljenih prosvjeda studenata, očito se služeći Primorčevim metodama. Ovih je dana plenum Sveučilišta u Beču uputio i službeni poziv ministru i rektoru da dođu na plenum, ali ne kako bi pregovarali, već kako bi razgovarali. Za razliku od njih, rektor Sveučilišta u Beču, Georg Winckler, se na plenumu i pojavio, naglasivši da je najvažnije zadjenuti razgovor sa studentima te da političari trebaju prihvatiti svoju odgovornost jer ako se to ne dogodi, blokade će potrajati.

Nagađanja o tome da studenti prosvjeduju i blokiraju zbog prevelikog priliva stranih studenata i sličnoga, padaju u vodu kada se uzme u obzir činjenica da je svake godine sve više upisanih studenata, da im se ne pružaju ni osnovni uvjeti poput izgrađene infrastrukture i dovoljnog broja predavača, da se nastava izvodi na školski način, te da se studente nastoji sortirati na temelju „izvrsnosti“ i što prije potjerati sa studija (bilo da ga završe ili ne udovolje kriterijima uspješnosti) kako bi ih se bacilo na tržište rada. Takvo studiranje nema nikakvih poveznica s onim što bi sveučilište trebalo biti, ukratko, riječima naših austrijskih kolega: Bildung statt Ausbildung!

Alemka Kos

– – –

U nastavku možete pročitati prijevod pisma podrške koje je plenum FFZG-a uputio austrijskim studentima a koje je u originalu objavljeno na našoj međunarodnoj stranici:
Pišemo vam kako bismo izrazili potpunu podršku vašoj borbi protiv komercijalizacije i komodifikacije visokog obrazovanja u Austriji. Više od svega, u njoj vidimo odraz i nastavak naše vlastite borbe – kako u njenim ciljevima tako i u metodama. Ona je još jedan podsjetnik na temeljnu pouku kako se više ne radi o pukim lokalnim borbama.

Poredak koji podčinjava kako ljudske potrebe tako i prava stečena u prijašnjim periodima društvene borbe nediskriminirajućoj računici profita operira iznad nacionalnih granica i administrativnih teritorijalizacija. Silina i nasilnost njegova razvoja – neumoran kakav je – primorava nas da se suočimo s njim na razini univerzalnosti kakvu je sam izabrao. Lažnoj univerzalnosti zahtjeva kapitala moramo suprotstaviti univerzalnost ideala socijalne jednakosti, zajedno s neskrušenom obranom temeljnih socijalnih prava. Ovo nas primorava da prestanemo biti ograničeni na uskogrudni i kratkovidni pogled na svijet. To je luksuz koji si više ne možemo priuštiti! Stoga je vaša borba uistinu i naša vlastita. Pobijedimo u njoj zajedno!

Solidarno,
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Hrvatska)

Povezano: Više o studentskim blokadama u Austriji možete pročitati i u tekstu Toma Holerta Zauzeti i razumjeti u kojem se autor osvrće na način na koji studentska kritika specifičnih problema visokoškolskih institucija istovremeno zahvaća šire probleme u pristupu, strukturi i funkciji obrazovanja. Objavili smo i otvoreno pismo Toma Schaffera upućeno studentima koji okupiraju predavaonice na bečkom sveučilištu, kao i izvještaj s 10. dana studentskih prosvjeda u kojem možete čitati o okruglom stolu na kojem su se po prvi put susrele sukobljene strane – predstavnica pobunjenih studenata s jedne i ministar obrazovanja Hahn s druge strane stola.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve