Blokade u Austriji: širenje studentske borbe

Kao što smo već izvijestili prošli tjedan, borba za besplatno obrazovanje se proširila i na Austriju. Studentski su prosvjedi započeli blokadom bečke Akademije primijenjenih umjetnosti u četvrtak, 22. listopada, gdje su studenti odlučili prosvjedovati protiv uvođenja Bolonjskog sustava na tu visokoškolsku instituciju. Zahtjevi su se u međuvremenu proširili a pokret razgranao, te se blokada s bečke Akademije proširila na 9 sveučilišta i tehničkih sveučilišta u Beču, Grazu, Innsbrucku, Linzu i Salzburgu i ne pokazuje znakove jenjavanja. Plenum FFZG-a je na jubilarnom 50. zasjedanju, 23. listopada, izglasao podršku borbi austrijskih studenata koju možete pročitati niže u postu.

Za razliku od svojih kolega u Hrvatskoj, u svojim se zahtjevima austrijski studenti nisu posvetili isključivo cilju ukidanja školarina na svim razinama studija: preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. U zahtjevima se također zalažu i za srednjoškolce, kao i za svoje kolege s posebnim potrebama u ime kojih traže mijenjanje propisa o položaju studenata s posebnim potrebama, tumače na svim predavanjima koja posjećuju gluhi i gluhonijemi studenti, kao i posebna savjetovališta za njih unutar sveučilišta. Također traže kvote za žene, pravo na rad za inozemne studente, ravnopravno sudjelovanje studenata, profesora i drugog znanstvenog i neznanstvenog kadra na sveučilištu u odlučivanju, obrazovanje za odgovorno društvo, a ne izobrazbu ovisno o ekonomskoj koristi, nastavni plan koji neće djelovati kao školska nastava, slobodan javni prijevoz… Napravili su opsežnu kritiku bolonjskog procesa i naročito preddiplomskog studija, koji u Beču nije ni uveden na sve katedre. Njihovi se zahtjevi mogu svesti na tri najvažnija: pravo u potpunosti besplatnog studiranja za sve koji studirati žele, ukidanje školarina zauvijek (uključujući i školarine za strane studente, kao i studente koji studiraju dulje od predviđenog) i više ulaganja u poboljšanje studentskih životnih uvjeta.

Već je prvih dana na Sveučilištu u Beču održano predavanje o blokadama u Hrvatskoj i Srbiji. Kao i kod nas, i kod njih se redovito održavaju plenumi na kojima svatko može iznijeti svoje mišljenje, a oformljene su i mnoge radne grupe (između ostaloga i radna grupa koja se bavi analizom prethodnih sličnih studentskih pokreta te npr. radna grupa koja se bavi položajem studenata u Iranu koje podržavaju u njihovim ciljevima). Na svakome se plenumu pišu izvještaji koji se objavljuju na njihovim stranicama, vode se rasprave trebaju li redarsku službu ili se mogu pouzdati jedni u druge, traže se načini kako što više ljudi uputiti i uključiti u njihov rad, studente se savjetuje da u slučaju policijske intervencije pružaju pasivni otpor te kako postupiti u slučaju uhićenja, uvijek se traži još ljudi koji će lijepiti plakate i dijeliti propagande materijale. Na plenumu je na samom početku odlučeno da će se u sklopu blokade održavati alternativni program koji bi trebao istaknuti politički karakter ovog pokreta, za osmišljavanje kojega je oformljena odgovarajuća radna grupa. Na raspravi o suradnji plenuma i radnih grupa je zaključeno da će konkretne prijedloge prvo razraditi radne grupe, koje će zatim predstaviti plenumu. Ukoliko na plenumu ne dođe do konsenzusa, prijedlozi se vraćaju na doradu radnim grupama. Organizirali su Prvu pomoć, zabranili pušenje na plenumu, osuđuju individualne istupe i redovito apeliraju na političku korektnost.

Austrijski su mediji reagirali na ove masovne studentske prosvjede između ostalog plasirajući informacije o basnoslovnim štetama koje studenti navodno rade po blokiranim zgradama, o tome da je njihova prava namjera ukinuti ispite, i slične bedastoće. Dok se mediji iščuđavaju potpunom izostanku medijskih istupa studenata, nazivaju ih boljševicima zbog naizgledne spontanosti pokreta, nadahnutih (ljevičarskih) parola, svrstavanja uz radnike i druge ugrožene slojeve društva te zbog odsustva vođa, nadležni državni organi i sveučilišna tijela svoje studente ne mogu više u potpunosti ignorirati pa prebacuju vruć krumpir iz ruke u ruku. Savezni kancelar Faymann smatra da je ministar znanosti Johannes Hahn na potezu te da on treba pregovarati sa studentima i intervenirati u slučaju nužde. Isti taj kancelar je namjeravao ponovno vratiti školarine, no od svojih se planova ogradio, dajući mutna obećanja. Hahn je, pak, otkazao posjet novootvorenoj Sveučilišnoj biblioteci u Innsbrucku bojeći se najavljenih prosvjeda studenata, očito se služeći Primorčevim metodama. Ovih je dana plenum Sveučilišta u Beču uputio i službeni poziv ministru i rektoru da dođu na plenum, ali ne kako bi pregovarali, već kako bi razgovarali. Za razliku od njih, rektor Sveučilišta u Beču, Georg Winckler, se na plenumu i pojavio, naglasivši da je najvažnije zadjenuti razgovor sa studentima te da političari trebaju prihvatiti svoju odgovornost jer ako se to ne dogodi, blokade će potrajati.

Nagađanja o tome da studenti prosvjeduju i blokiraju zbog prevelikog priliva stranih studenata i sličnoga, padaju u vodu kada se uzme u obzir činjenica da je svake godine sve više upisanih studenata, da im se ne pružaju ni osnovni uvjeti poput izgrađene infrastrukture i dovoljnog broja predavača, da se nastava izvodi na školski način, te da se studente nastoji sortirati na temelju „izvrsnosti“ i što prije potjerati sa studija (bilo da ga završe ili ne udovolje kriterijima uspješnosti) kako bi ih se bacilo na tržište rada. Takvo studiranje nema nikakvih poveznica s onim što bi sveučilište trebalo biti, ukratko, riječima naših austrijskih kolega: Bildung statt Ausbildung!

Alemka Kos
– – –

U nastavku možete pročitati prijevod pisma podrške koje je plenum FFZG-a uputio austrijskim studentima a koje je u originalu objavljeno na našoj međunarodnoj stranici:

Pišemo vam kako bismo izrazili potpunu podršku vašoj borbi protiv komercijalizacije i komodifikacije visokog obrazovanja u Austriji. Više od svega, u njoj vidimo odraz i nastavak naše vlastite borbe – kako u njenim ciljevima tako i u metodama. Ona je još jedan podsjetnik na temeljnu pouku kako se više ne radi o pukim lokalnim borbama.

Poredak koji podčinjava kako ljudske potrebe tako i prava stečena u prijašnjim periodima društvene borbe nediskriminirajućoj računici profita operira iznad nacionalnih granica i administrativnih teritorijalizacija. Silina i nasilnost njegova razvoja – neumoran kakav je – primorava nas da se suočimo s njim na razini univerzalnosti kakvu je sam izabrao. Lažnoj univerzalnosti zahtjeva kapitala moramo suprotstaviti univerzalnost ideala socijalne jednakosti, zajedno s neskrušenom obranom temeljnih socijalnih prava. Ovo nas primorava da prestanemo biti ograničeni na uskogrudni i kratkovidni pogled na svijet. To je luksuz koji si više ne možemo priuštiti! Stoga je vaša borba uistinu i naša vlastita. Pobijedimo u njoj zajedno!

Solidarno,
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Hrvatska)

Povezano: Više o studentskim blokadama u Austriji možete pročitati i u tekstu Toma Holerta Zauzeti i razumjeti u kojem se autor osvrće na način na koji studentska kritika specifičnih problema visokoškolskih institucija istovremeno zahvaća šire probleme u pristupu, strukturi i funkciji obrazovanja. Objavili smo i otvoreno pismo Toma Schaffera upućeno studentima koji okupiraju predavaonice na bečkom sveučilištu, kao i izvještaj s 10. dana studentskih prosvjeda u kojem možete čitati o okruglom stolu na kojem su se po prvi put susrele sukobljene strane – predstavnica pobunjenih studenata s jedne i ministar obrazovanja Hahn s druge strane stola.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve