Ljetna škola – Monica Bruckman: Neka ti siromašni Peruanci prestanu prosjačiti!

Novo izdanje Ljetne škole Slobodnog Filozofskog donosi pregled situacije u Peruu kroz tekst Monice Bruckman – sociologinje i istraživačice s područja političkih znanosti. Jaka državna represija u toj zemlji proizvodi kontraefekt – stanovništvo ustaje protiv privatizacije prirodnih i energetskih resursa, kao i protiv čitavog niza neoliberalnih mjera. Prijevod teksta preuzet je iz ovogodišnjeg rujanskog izdanja Le Monde diplomatique-a, a objavljen je i u Skripti br. 48.


U veljači 2008., dva seljaka pogubili su pripadnici policije koja je trebala spriječiti blokadu cesta tijekom poljoprivrednog štrajka u regiji Ayacucho. Nekoliko dana kasnije, peruanski predsjednik Alan Garcia je izjavio: “Policija je djelovala s mnogo uvjerenja i odlučnosti i ja joj čestitam, to je jako dobro da brani Peru. Neka to posluži kao lekcija onima koji javno potiču na štrajk i nemire, neka znaju kamo to vodi”.[1]

Te se prijetnje oslanjaju na zakonski aparat osnovan u vrijeme vlade Alberta Fujimorija, koji je vlada Alana Garcije još pojačala. Njime se dopušta kriminalizacija socijalnih pokreta i nekažnjavanje oružanih snaga u represivnim akcijama. Jednako kao policija, imaju ovlasti da slobodno koriste oružje protiv prosvjednika i ne moraju odgovarati pred zakonom zbog prouzročenih ranjavanja i smrti. Demonstranti se smatraju “nasilnicima” i mogu dobiti 25 godina zatvora. Vlasti koje podupiru štrajkove također se osuđuju zbog “nasilja”. Svatko može biti uhićen bez naloga i deset dana ostati bez kontakta s vanjskim svijetom. Policija može intervenirati u istragama bez odobrenja tužitelja. Fujimorijeva vlada pozivala je u pomoć paravojne skupine, dok je Garcia stvorio pravni okvir koji ozakonjuje njihove aktivnosti.

Osnovana 1920-ih, Američka narodna revolucionarna alijansa (APRA), stranka šefa države, s vremenom je doživjela važne ideološke preobrazbe. Antiimperijalističku koncepciju njezina osnivača Victora Raula Haye de la Torrea zamijenila je Garcijina doktrina, takozvanog “vrtlareva psa”: onoga koji ne jede i sprečava druge da jedu.[2] Još 2007. ukorio je siromašne: “Moraju prestati prosjačiti, jer ih to pretvara u parazite”.[3] Poistovjetivši socijalne pokrete, domoroce, ekologe i ljevicu s tim “vrtlarevim psom”, predsjednik Garcia definirao ih je kao neprijatelje svoje politike “modernizacije”.

Ta je “modernizacija” velikim dijelom pripremljena u sklopu bilateralnih pregovora oko Sporazuma o slobodnoj trgovini, potpisanog 4. prosinca 2007. sa Sjedinjenim Državama. Ondje nalazimo klasične sastojke neoliberalizma: privatizacija prirodnih i energetskih resursa; davanje koncesija u središtu amazonske šume radi privlačenja privatnog kapitala; prodaja zemlje seoskih i domorodačkih zajednica; jačanje rudarske industrije, zahvaljujući smanjenju poreza koji pritišće tu djelatnost; privatizacija voda namijenjenih poljoprivrednom navodnjavanju… Čak je i more djelomice ustupljeno velikim tvrtkama.

Kad je riječ o Peruu, privatizacija domorodačke zemlje ne predstavlja samo ekonomski problem – što bi već samo po sebi bilo dovoljno teško. Time se napada određeni pogled na svijet. Zemlja za Indijance predstavlja ne samo sredstvo za proizvodnju koje im je oduzeto još na početku europske kolonizacije, nego i prostor na kojem – kako oni kažu – “naša djeca mogu živjeti” i “biti sretni”. To je filozofija u kojoj očuvanje okoliša jednostavno znači obranu života.

Zato je došlo do borbe koju vode protiv dekreta 1090 (zakon o šumama i šumskoj fauni) i 1064 (pravni režim za eksploataciju poljoprivrednog zemljišta) kojima se odobrava trgovina Amazonijom i zajedničkom zemljom. Dvanaest mjeseci narodnih prosvjeda koje je vodilo Međuetničko udruženje za razvoj šume (AIDESEP) tražeći povlačenje tih zakona prethodilo je regionalnom štrajku koji je trajao gotovo šezdeset dana. Na prijedlog AIDESEP-ao održavanju okruglog stola radi započinjanja pregovora, vlada je odgovorila uvođenjem izvanrednog stanja.

Petoga lipnja u Bagui, intervencija snaga reda kojom se željelo ukloniti nekoliko tisuća domorodaca koji su blokirali prometnice pretvorila se u dramu: ubijena su 24 policajca i 10 civila (nepoznat broj ljudi je nestao). Garcia je optužio “subverzivne” elemente, spomenuo je “brižljivo pripremljenu akciju protiv Perua” i implicitno je optužio bolivijskog predsjednika Eva Moralesa i venecuelskog predsjednika Huga Chaveza da su potaknuli indijansku pobunu. Ali vlada je odbila osnovati istražnu komisiju, što je tražio domorodački pokret. S razlogom… 7. kolovoza, tužiteljica Luz Marleny Rojas Mendez hrabro je, na vlastitu inicijativu, započela istragu protiv 16 časnika, među kojima su bila i dva generala, svi pripadnici državne policije, koje je optužila za pretjeranu upotrebu sile, budući da su domoroci “za svoju obranu koristili samo rudimentarno oružje (koplja), koje se stalno upotrebljava, te predmete poput kamenja i štapova”.

Na geopolitičkom planu, Peru ima stratešku važnost za američku i latinoameričku desnicu. Odatle mogu slobodno djelovati protiv ljevičarskih vlada koje prijete njihovim interesima. Tako je politički azil dobio Manuel Rosales, bivši oporbeni kandidat na venecuelskim predsjedničkim izborima, koji je u bijegu nakon otvaranja postupka zbog nezakonitog bogaćenja. Ili pak Jorge Torres Obleas, bivši bolivijski ministar protiv kojeg se u njegovoj zemlji vodi sudski postupak zbog sumnje da je umiješan u smrt 63 osobe, za vrijeme demonstracija protiv predsjednika Gonzala Sanchesa de Lozade u El Altu 2003.

Peruanski teritorij postao je također središte operacija američkih oružanih snaga. Pažljivim promatranjem premještanja njihovih trupa i pomorskih jedinica otkriveno je da je od 2004. do 2009. najmanje 55.350 američkih vojnika ušlo na peruanski teritorij. I da se prosječno trajanje njihova boravka od 2006. produljilo: sa 100 na 277 dana za svaki ulazak. Obavještajne aktivnosti, “informativna podrška”, “obuka protiv narkoterorizma”, itd. – aktivnosti tih patrola koncentriraju se na zone s jakim socijalnim sukobima, a to su džungle i njihova okolica.

Obala je pak postala središte operacija Četvrte flote Sjedinjenih Država na Pacifiku. Njezine proturaketne fregate i druge pomorske jedinice provode vježbe obuke za rat na morskoj površini, u podmorju i u zraku, zajedno sa svojim kolegama iz Perua. Luke se koriste za opskrbu brodova i odmor posade.

Toj strateškoj podređenosti u odnosu na Washington pridodaje se sve veća vojna integracija između Perua i Kolumbije. Ona se konkretno provodi zajedničkim manevrima u pograničnim zonama. U te su manevre uključene zračne operacije, uspostava komunikacijskih kanala i koordinacijskih postupaka kao i obuka glavnih stožera. U prvom polugodištu 2009. provedene su četiri zajedničke vježbe, upravo u regiji u kojoj djeluju patrole vojske Sjedinjenih Država.

Apsolutna potpora peruanske vlade otvaranju američkih vojnih baza u Kolumbiji i stalno učvršćivanje veza s predsjednikom Alvarom Uribeom Limu pretvaraju u sastavni dio bedema protiv napredovanja ljevice u Ekvadoru, Boliviji i Venezueli.

Povijesno gledano, peruanski socijalni pokreti raspolažu golemim potencijalom za mobilizaciju i prosvjede. 1978. su izazvali pad vojne diktature Francisca Moralesa Bermudesa, a 2000. Fujimorijeva režima. Malo im je nedostajalo da 1985. dođu na vlast, s Alfonsom Barrantesom, kandidatom Ujedinjene ljevice (IU). Poduprijevši kampanju Ollande Humale na posljednjim izborima 2006., omogućili su Nacionalističkoj stranci da postane druga snaga u zemlji.

Polarizacijom koju proizvodi, brutalna politika Alana Garcije stvara uvjete za ofenzivu naprednih političkih organizacija. Represija je moćno oružje, ali istodobno i vrlo opasno: može se, naime, okrenuti protiv onih koji je koriste.



Monica Bruckman



1 La Republica, Lima, 21. veljače 2008.

2 Alan Garcia, “El sindrome del perro del hortelano”, El Comercio, Lima 28. 10. 2007.

3 “Peru: el presidente Alan Garcia pide a los pobres ‘que dejen de pedir'”, Diarioexterior.com 25. veljače 2007.

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve