10. dan: Rektor Winckler: “Stanovito razumijevanje” za studente

Još o studentskim blokadama u Austriji, ovaj put u prijevodu izvještaja s desetog dana blokade na Sveučilištu u Beču originalno objavljenom u Der Standardu 31. listopada 2009. (tiskano izdanje 1. 11. 2009.). Ni nakon deset dana okupacija na bečkom sveučilištu ne pokazuje znakove jenjavanja, iz inozemstva pristižu iskazi podrške i solidarnosti a čak je i rektor Georg Winckler pokazao “stanovito razumijevanje” za studentske prosvjede. U petak, 30. listopada, održan je okrugli stol na kojem su se, po prvi put, susrele sukobljene strane – o čemu se raspravljalo pročitajte niže u tekstu.


Ni na 10. dan blokade Bečkog Audimaxa, najveće predavaonice Sveučilišta u Beču, nema naznaka o kraju. Zato su za danas planirane aktivnosti koje su sve usmjerene na povezivanje kulture i politike. Tako je u 19 sati, kad se prikazuje film “Bock for President”, i to prije službene premijere filma na Viennalu. Prije toga, u 18 sati, nastavnici će diskutirati sa studentima i zaposjedačima. DerStandard.at izvještava i za vikend o prosvjedima učenika i učenica austrijskih visokih škola koji sve više nailaze na podršku i solidarnost i u inozemstvu. Osim toga, Tom Schaffer, ZurPolitik-blogger, poziva u Otvorenom pismu zaposjedačima Audimaxa i C1 na više opuštenosti: “Ne bismo se trebali predati ludilu da se svaki dan pokušavamo nadmašiti.” Word!

Rektor Sveučilišta u Beču, Georg Winckler, pokazuje “stanovito razumijevanje” za studentske prosvjede i smatra da je politika na potezu. Glavni problem je to da su “ciljevi i sredstva u raskoraku”, rekao je Winckler u subotnjoj emisiji “Žurnal u gostima” na Ö1. Politika je, nadalje, sada pozvana da “preuzme odgovornost” i otpočne razgovore sa studentima koji prosvjeduju. Važno je da sada dođe do dijaloga jer o tome ovisi i trajanje blokade.

Ako politika uskrati dijalog, rekao je Winckler, on računa s time da će blokade trajati još neko vrijeme. Na svome sveučilištu rektor se namjerava susresti sa studentima u Audimaxu. Zaposjedači su to izrijekom pozdravili u jednom priopćenju od subote. Winckler svakako već zna kako izgleda u najvećoj predavaonici Sveučilišta u Beču, jer već je jednom bio tamo “inkognito” da bi osobno stekao sliku o tome.

Troškove okupacije Winckler nije htio navesti u brojkama, štoviše, čak je izrazio “stanovito razumijevanje” za studente. Veći proračun za sveučilišta bio bi važan jer, kako veli Winckler, “ciljevi i metode su u raskoraku”. Zauzeo se za to da se razvije “cjelovit plan”. Temeljni problem prenatrpanih studijskih grupa nisu, kako veli rektor, njemačke izbjeglice od numerus clausus-a [upisne kvote], nego nedovoljan broj studijskih mjesta.

Okrugli stol

Zbog aktualnog povoda ÖRF je u petak navečer [30. 10. 2009.] promijenio program i organizirao “Okrugli stol”. Uz vođenje Tareka Leitnera o temi “Studentski ustanak – Koliko nam vrijedi obrazovanje?” diskutirali su dr. Johannes Hahn, ministar znanosti (iz ÖVP-a, Austrijska narodna stranka), Sigrid Maurer, predsjednica ÖH-a (Österreichische Hochschülerschaft, Austrijski studentski zbor), Isabella Weiss, predstavnica zaposjedača Audimaxa, Dr. Sabine Oberhauser, potpredsjednica ÖGB-a (Österreichischer Gewerkschaftsbund, Austrijski savez sindikata), iz SPÖ-a (Socijalistička partija Austrije), sveuč. prof. dr. Peter Skalicky, rektor Tehničkog Sveučilišta Beč (TU-Wien), i dr. Michael Landertshammer, stručnjak za obrazovanje (WKÖ, Wirtschaftskammer Österreich, Privredna komora Austrije).

Okrugli stol je, prema Leitneru, predstavljao “premijeru” jer su “obje sukobljene strane po prvi put” sjedile zajedno za jednim stolom: Hahn na jednoj, Weiss na drugoj strani. Isabella Weiss nije imala nikakvu službenu funkciju nego je bila “prozvana” u Audimaxu. Njezino ime je, prema vlastitoj izjavi, stajalo na listi u koju se može upisati svatko tko ima hrabrosti da govori s medijima. Weiss je ona 34 milijuna eura, koje je Hahn obećao, nazvala “kapljom vode na vrelom kamenu” i “kratkoročnom financijskom injekcijom”, dugoročno financiranje time nije osigurano, izjavila je predstavnica studenata. “Ja to zapravo vidim kao neku vrstu umirivanja”, rekla je Weiss i dodala da će prosvjedi i zahtjevi “usprkos tome biti nastavljeni”. Hahn je uzvratio da “mnogi Austrijanci i Austrijanke imaju teškoća s time” da o 34 milijuna eura “govore kao o kaplji vode na vrelom kamenu” — to je novac koji se treba potrošiti isključivo u predavaonicama i laboratorijima kako bi se poboljšali uvjeti predavanja i studiranja. Hahnov cilj: “Da što više studenata apsolvira svoj studij.”

Kraj na vidiku?

Za okončanje okupacije postoji katalog zahtjeva koji se dade sažeti u tri najvažnije točke: slobodno obrazovanje za sve, nikakva ograničenja pristupa studiju, demokratske strukture na sveučilištima. Primjer nefinancijskih ograničenja pristupa jesu ulazne faze u studij. “Ostat ćemo tako dugo u predavaonici dok plenum i svi ljudi, koji se nalaze u Audimaxu, ne zaključe da smo postigli nešto što smo htjeli postići.” Zahtjevi — pretočeni u brojeve? To se ne može tako lako izraziti u brojkama, kaže Weiss, važno je da dugoročno bude dovoljno novca na raspolaganju.

Skalicky, rektor Tehničkog Sveučilišta Beč, nazvao je motive okupacije “plemenitima”, ali istovremeno se suočavamo s granicama. Tako se na primjer brkaju slobodni i neograničeni pristup visokim školama. Na TS-u ima ove godine preko 1000 brucoša na arhitekturi i “neovisno o tome što se moramo pitati, ima li to smisla”, problem velikog broja brucoša ne može se riješiti novcem. Tu dospijevamo do granica opteretivosti samog tla, veli Skalicky. Potreban je kut gledanja specifičan za struku: manje se radi o diskusiji o slobodnom pristupu ili ograničenjima, više je potreban konsenzus o tome što sveučilišta uopće trebaju pružiti i je li to uopće moguće sa sredstvima o kojima će se pregovarati. Skalicky veli da se raduje nad 34 milijuna eura, ali istovremeno naglašava kako se slaže s time da taj novac nije nikakvo dugoročno rješenje problema.

Studenti i problemi

Ovdje se uključila šefica studentskog zbora Maurer koja doživljava kao “vrlo iritirajuće” to što se “o zainteresiranim studentima, koji hoće nešto naučiti, uvijek govori kao o problemu”. Jedan “centralni problem” je, na prijemer, krivi izbor studija uslijed manjka informacija. Sabine Oberhauser, potpredsjednica Austrijskog saveza sindikata (iz SPÖ), udarala je po istom mjestu: studenti nisu nikakav “val koji se mora zaustaviti”. Naprotiv, obrazlagala je Oberhauser dalje, upravo oni su uspjeli u tome da se u cijeloj Austriji u najkraćem mogućem roku raspravlja o obrazovanju.

Sa strane privrede moguće je samo složiti se da se pokrenu takve akcije, rekao je stručnjak za obrazovanje Austrijske privredne komore Landertshammer, “jer je time konačno nešto pokrenuto”. “Hoćemo veće kvote visokoobrazovanih”, pojasnio je Landertshammer, “to hoćemo svi. Pitanje je samo: tko će to platiti?” Njegov prijedlog: razvojni plan visokih škola za sljedećih 5 do 15 godina. To treba funkcionirati tako da ovaj plan bude nezavisan od stranačke politike i da se nastavi dijalog (“njega će uskoro biti”).

Izgledi i planovi

Kako bi to trebalo izgledati? Landertshammer: Kroz ulazne faze u studij i kroz pristojbe, ali istovremeno sa sustavom stipendija koji će svima omogućiti da studiraju, na primjer putem povoljnih kredita koji se mogu otplaćivati dugoročno.

Jedan dio proračuna mogao bi se upotrijebiti i za to da se mlade ljude savjetuje u izboru studija, rekla je potpredsjednica Austrijskog saveza sindikata Oberhauser. Moglo bi se, na primjer, zajedno s Privrednom komorom i Udrugom industrijalaca pokrenuti projekte kako bi se vidjelo gdje su potrebni studenti.

Maurer, predsjednica studentskog zbora, smatrala je “apsurdnom” pretpostavku da bi Udruga industrijalaca znala koji studijski smjer treba birati. Osim toga, obrazovanje se ne treba usmjeravati samo prema privrednim interesima, rekla je predstavnica Audimaxa, Weiss. Pitanje perspektive jedan je od razloga zašto je sâm ministar Hahn, prema vlastitom navodu, također pozvao na dijalog. Nužno je oboje, rekao je stručnjak za obrazovanje iz komore, Landertshammer: i to da se studij nakon završetka može unovčiti a važni su također i često spominjani “orhidejski studiji” za kulturnu šarolikost zemlje. Međutim, nije nužno odabrati neki studij samo zato jer je to “šik” a da pri tome ne razmišljamo što s time želimo napraviti kasnije, rekao je Landertshammer dalje. Diskutanti su se složili u tome da je nužno ponajprije sljedeće: prethodno savjetovanje početnika na studiju. Financiranje za tu svrhu je zadovoljavajuće, kazao je Hahn, prije bi trebalo smisliti nešto u pogledu metode savjetovanja.

Koliko dugo će još trajati okupacija, to nije mogla procijeniti ni predsjednica Studentskog zbora Maurer: to ovisi o studentima za koje ona vjeruje da bi bez daljnjega mogli ostati još “pola godine, godinu, svejedno koliko dugo”.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve