10. dan: Rektor Winckler: “Stanovito razumijevanje” za studente

Još o studentskim blokadama u Austriji, ovaj put u prijevodu izvještaja s desetog dana blokade na Sveučilištu u Beču originalno objavljenom u Der Standardu 31. listopada 2009. (tiskano izdanje 1. 11. 2009.). Ni nakon deset dana okupacija na bečkom sveučilištu ne pokazuje znakove jenjavanja, iz inozemstva pristižu iskazi podrške i solidarnosti a čak je i rektor Georg Winckler pokazao “stanovito razumijevanje” za studentske prosvjede. U petak, 30. listopada, održan je okrugli stol na kojem su se, po prvi put, susrele sukobljene strane – o čemu se raspravljalo pročitajte niže u tekstu.

Ni na 10. dan blokade Bečkog Audimaxa, najveće predavaonice Sveučilišta u Beču, nema naznaka o kraju. Zato su za danas planirane aktivnosti koje su sve usmjerene na povezivanje kulture i politike. Tako je u 19 sati, kad se prikazuje film “Bock for President”, i to prije službene premijere filma na Viennalu. Prije toga, u 18 sati, nastavnici će diskutirati sa studentima i zaposjedačima. DerStandard.at izvještava i za vikend o prosvjedima učenika i učenica austrijskih visokih škola koji sve više nailaze na podršku i solidarnost i u inozemstvu. Osim toga, Tom Schaffer, ZurPolitik-blogger, poziva u Otvorenom pismu zaposjedačima Audimaxa i C1 na više opuštenosti: “Ne bismo se trebali predati ludilu da se svaki dan pokušavamo nadmašiti.” Word!

Rektor Sveučilišta u Beču, Georg Winckler, pokazuje “stanovito razumijevanje” za studentske prosvjede i smatra da je politika na potezu. Glavni problem je to da su “ciljevi i sredstva u raskoraku”, rekao je Winckler u subotnjoj emisiji “Žurnal u gostima” na Ö1. Politika je, nadalje, sada pozvana da “preuzme odgovornost” i otpočne razgovore sa studentima koji prosvjeduju. Važno je da sada dođe do dijaloga jer o tome ovisi i trajanje blokade.

Ako politika uskrati dijalog, rekao je Winckler, on računa s time da će blokade trajati još neko vrijeme. Na svome sveučilištu rektor se namjerava susresti sa studentima u Audimaxu. Zaposjedači su to izrijekom pozdravili u jednom priopćenju od subote. Winckler svakako već zna kako izgleda u najvećoj predavaonici Sveučilišta u Beču, jer već je jednom bio tamo “inkognito” da bi osobno stekao sliku o tome.

Troškove okupacije Winckler nije htio navesti u brojkama, štoviše, čak je izrazio “stanovito razumijevanje” za studente. Veći proračun za sveučilišta bio bi važan jer, kako veli Winckler, “ciljevi i metode su u raskoraku”. Zauzeo se za to da se razvije “cjelovit plan”. Temeljni problem prenatrpanih studijskih grupa nisu, kako veli rektor, njemačke izbjeglice od numerus clausus-a [upisne kvote], nego nedovoljan broj studijskih mjesta.

Zbog aktualnog povoda ÖRF je u petak navečer [30. 10. 2009.] promijenio program i organizirao “Okrugli stol”. Uz vođenje Tareka Leitnera o temi “Studentski ustanak – Koliko nam vrijedi obrazovanje?” diskutirali su dr. Johannes Hahn, ministar znanosti (iz ÖVP-a, Austrijska narodna stranka), Sigrid Maurer, predsjednica ÖH-a (Österreichische Hochschülerschaft, Austrijski studentski zbor), Isabella Weiss, predstavnica zaposjedača Audimaxa, Dr. Sabine Oberhauser, potpredsjednica ÖGB-a (Österreichischer Gewerkschaftsbund, Austrijski savez sindikata), iz SPÖ-a (Socijalistička partija Austrije), sveuč. prof. dr. Peter Skalicky, rektor Tehničkog Sveučilišta Beč (TU-Wien), i dr. Michael Landertshammer, stručnjak za obrazovanje (WKÖ, Wirtschaftskammer Österreich, Privredna komora Austrije).

Okrugli stol je, prema Leitneru, predstavljao “premijeru” jer su “obje sukobljene strane po prvi put” sjedile zajedno za jednim stolom: Hahn na jednoj, Weiss na drugoj strani. Isabella Weiss nije imala nikakvu službenu funkciju nego je bila “prozvana” u Audimaxu. Njezino ime je, prema vlastitoj izjavi, stajalo na listi u koju se može upisati svatko tko ima hrabrosti da govori s medijima. Weiss je ona 34 milijuna eura, koje je Hahn obećao, nazvala “kapljom vode na vrelom kamenu” i “kratkoročnom financijskom injekcijom”, dugoročno financiranje time nije osigurano, izjavila je predstavnica studenata. “Ja to zapravo vidim kao neku vrstu umirivanja”, rekla je Weiss i dodala da će prosvjedi i zahtjevi “usprkos tome biti nastavljeni”. Hahn je uzvratio da “mnogi Austrijanci i Austrijanke imaju teškoća s time” da o 34 milijuna eura “govore kao o kaplji vode na vrelom kamenu” — to je novac koji se treba potrošiti isključivo u predavaonicama i laboratorijima kako bi se poboljšali uvjeti predavanja i studiranja. Hahnov cilj: “Da što više studenata apsolvira svoj studij.”

Za okončanje okupacije postoji katalog zahtjeva koji se dade sažeti u tri najvažnije točke: slobodno obrazovanje za sve, nikakva ograničenja pristupa studiju, demokratske strukture na sveučilištima. Primjer nefinancijskih ograničenja pristupa jesu ulazne faze u studij. “Ostat ćemo tako dugo u predavaonici dok plenum i svi ljudi, koji se nalaze u Audimaxu, ne zaključe da smo postigli nešto što smo htjeli postići.” Zahtjevi — pretočeni u brojeve? To se ne može tako lako izraziti u brojkama, kaže Weiss, važno je da dugoročno bude dovoljno novca na raspolaganju.

Skalicky, rektor Tehničkog Sveučilišta Beč, nazvao je motive okupacije “plemenitima”, ali istovremeno se suočavamo s granicama. Tako se na primjer brkaju slobodni i neograničeni pristup visokim školama. Na TS-u ima ove godine preko 1000 brucoša na arhitekturi i “neovisno o tome što se moramo pitati, ima li to smisla”, problem velikog broja brucoša ne može se riješiti novcem. Tu dospijevamo do granica opteretivosti samog tla, veli Skalicky. Potreban je kut gledanja specifičan za struku: manje se radi o diskusiji o slobodnom pristupu ili ograničenjima, više je potreban konsenzus o tome što sveučilišta uopće trebaju pružiti i je li to uopće moguće sa sredstvima o kojima će se pregovarati. Skalicky veli da se raduje nad 34 milijuna eura, ali istovremeno naglašava kako se slaže s time da taj novac nije nikakvo dugoročno rješenje problema.

Ovdje se uključila šefica studentskog zbora Maurer koja doživljava kao “vrlo iritirajuće” to što se “o zainteresiranim studentima, koji hoće nešto naučiti, uvijek govori kao o problemu”. Jedan “centralni problem” je, na prijemer, krivi izbor studija uslijed manjka informacija. Sabine Oberhauser, potpredsjednica Austrijskog saveza sindikata (iz SPÖ), udarala je po istom mjestu: studenti nisu nikakav “val koji se mora zaustaviti”. Naprotiv, obrazlagala je Oberhauser dalje, upravo oni su uspjeli u tome da se u cijeloj Austriji u najkraćem mogućem roku raspravlja o obrazovanju.

Sa strane privrede moguće je samo složiti se da se pokrenu takve akcije, rekao je stručnjak za obrazovanje Austrijske privredne komore Landertshammer, “jer je time konačno nešto pokrenuto”. “Hoćemo veće kvote visokoobrazovanih”, pojasnio je Landertshammer, “to hoćemo svi. Pitanje je samo: tko će to platiti?” Njegov prijedlog: razvojni plan visokih škola za sljedećih 5 do 15 godina. To treba funkcionirati tako da ovaj plan bude nezavisan od stranačke politike i da se nastavi dijalog (“njega će uskoro biti”).

Kako bi to trebalo izgledati? Landertshammer: Kroz ulazne faze u studij i kroz pristojbe, ali istovremeno sa sustavom stipendija koji će svima omogućiti da studiraju, na primjer putem povoljnih kredita koji se mogu otplaćivati dugoročno.

Jedan dio proračuna mogao bi se upotrijebiti i za to da se mlade ljude savjetuje u izboru studija, rekla je potpredsjednica Austrijskog saveza sindikata Oberhauser. Moglo bi se, na primjer, zajedno s Privrednom komorom i Udrugom industrijalaca pokrenuti projekte kako bi se vidjelo gdje su potrebni studenti.

Maurer, predsjednica studentskog zbora, smatrala je “apsurdnom” pretpostavku da bi Udruga industrijalaca znala koji studijski smjer treba birati. Osim toga, obrazovanje se ne treba usmjeravati samo prema privrednim interesima, rekla je predstavnica Audimaxa, Weiss. Pitanje perspektive jedan je od razloga zašto je sâm ministar Hahn, prema vlastitom navodu, također pozvao na dijalog. Nužno je oboje, rekao je stručnjak za obrazovanje iz komore, Landertshammer: i to da se studij nakon završetka može unovčiti a važni su također i često spominjani “orhidejski studiji” za kulturnu šarolikost zemlje. Međutim, nije nužno odabrati neki studij samo zato jer je to “šik” a da pri tome ne razmišljamo što s time želimo napraviti kasnije, rekao je Landertshammer dalje. Diskutanti su se složili u tome da je nužno ponajprije sljedeće: prethodno savjetovanje početnika na studiju. Financiranje za tu svrhu je zadovoljavajuće, kazao je Hahn, prije bi trebalo smisliti nešto u pogledu metode savjetovanja.

Koliko dugo će još trajati okupacija, to nije mogla procijeniti ni predsjednica Studentskog zbora Maurer: to ovisi o studentima za koje ona vjeruje da bi bez daljnjega mogli ostati još “pola godine, godinu, svejedno koliko dugo”.