Andrea Milat: Još jedan alibi-zakon

Prenosimo tekst kolegice Andreje Milat, inače objavljen na H-alteru, u kojem analizira politikantske pokušaje zaustavljanja nastavka studentske reakcije, donošenjem novog zakona koji će, a to je valjda već jasno, biti suprotan temeljnim zahtjevim studenata. Još više zabrinjava tendencija da se pod pričom o novom (pa onda nužno i boljem) zakonu proda gori zakon od postojećeg koji će na velika vrata potpuno komercijalizirati već dovoljno komercijalizirano obrazovanje. Takve tendencije se ne smiju izolirati iz općih nastojanja da nas tranzicija odvede u prostor vulgarnog kapitalizma i bez one floskule “ljudskog lika”.


Non ius ex regula sed regula ex iure

Ne (proistječe) pravo iz pravila već pravilo iz prava, kaže sentenca rimskih pravnika. Pravo na besplatno obrazovanje, odnosno potpuno javno financirano obrazovanje temelji se na Ustavom RH zagarantiranoj vrijednosti – pravu na jednaki pristup obrazovanju bez obzira na (…) imovinu. Sprečavanje svih vidova komercijalizacije obrazovanja put je trajnog osiguranja mehanizama korištenja jednog od temeljnih socijalnih prava. Onog na obrazovanje. Još jedna rimska sentenca kaže da propis koji se ne koristi treba uzimati kao nepostojeći. Analogno stoji i za prava. Ukoliko zakonski sustav ne osigurava korištenje Ustavom zagarantiranih prava i ukoliko ih veliki broj korisnika ne prakticira, ona kao da ne postoje. Ukoliko jednaki pristup obrazovanju prema sposobnostima (a ne prema imovinskom ključu) ne prakticira veliki broj neposrednih korisnika onda nema jednakog pristupa obrazovanju. Komercijalizacija obrazovanja ubija to temeljno ljudsko pravo.

Reprodukcija socijalnih nejednakosti

U Hrvatskoj pristup visokom obrazovanju i mogućnost izvršavanja studentskih obaveza uvelike ovisi o imovinskom stanju. Imovina je postala relevantan distinktivni faktor među onima koji imaju mogućnost studiranja i onima koji tu mogućnost nemaju. Oni čiji roditelji / staratelji imaju novaca moći će upisati studij bez obzira na sposobnosti, dok oni čiji roditelji / staratelji žive prosječno ili ispod razine prosjeka, pogotovo, ako žive u mjestu koje nije sveučilišni centar, nemaju gotovo nikakve šanse upisivanja na fakultet. Na taj način dolazi do reprodukcije nejednakosti socijalnih odnosa i reprodukcije elita.
Ukoliko jednaki pristup obrazovanju prema sposobnostima (a ne prema imovinskom ključu) ne prakticira veliki broj neposrednih korisnika onda nema jednakog pristupa obrazovanju. Komercijalizacija obrazovanja ubija to temeljno ljudsko pravo

Socioekonomski status obitelji izravno je vezan za uspjeh u školi.[1] Sređenije prilike u obitelji osiguravaju veće šanse za uspjeh na svim obrazovnim razinama. U studiji o povezanosti plaćanja i duljine studiranja (Dolenec, 2006) roditelji 40,4 posto ispitanih studenata imaju visoku ili višu stručnu spremu, dok je njihov udio u populaciji tek 14,3 posto. Tek 5,5 posto roditelja anketiranih studenata ima nezavršenu osnovnu školu ili završenu samo osnovnu školu. Istodobno, njihov udio u populaciji je 42 posto. Da svoju imovinsku situaciju smatra dobrom ili prosječnom odgovorilo je 59 posto anketiranih studenata. Iznimno dobrom svoju imovinsku situaciju vidi 31,8 posto, dok samo 13,3 posto studenata je smatra lošom ili jako lošom. Komercijalizacija obrazovanja, odnosno uvođenje bilo kakvih financijskih nameta studentima, produbljuje socijalne nejednakosti, reproducira postojeće odnose socijalnih nejednakosti i polarizira društvo na bogate i siromašne.

Put komercijalizacije školarinama

Širenje visokog obrazovnog sustava odvija se kroz komercijalizaciju obrazovanja, i to dvostruko: povećavanjem školarina i povećavanjem broja studenata koji sami plaćaju studij. Komercijalizacija obrazovanja je progresivan proces koji nikad ne miruje i djeluje u svim područjima obrazovanja koja se mogu normirati: zakonima, statutima, pravilnicima, odlukama. Školarine, odnosno participacije u troškovima studija, najočitiji su, ali nažalost, ne i jedini, primjer tog procesa.

Komercijalizacija obrazovanja putem uvođenja i povećavanja školarina u Hrvatskoj se događa od ranih devedesetih godina. 1993. godine 88 posto studenata studiralo je o trošku države, da bi to isto pravo 2003. godine imalo 47 posto studenata. Godine 2008., 40 posto studenata studira uz potporu Ministarstva. No, moguće je da se ne radi o točnom podataku jer se situacija od uvođenja linearnog modela plaćanja znatno pogoršala. Naime, samo manji postotak studenata i to onih najuspješnijih na razredbenom ili prijamnom ispitu ne plaća studij (postotak varira od fakulteta do fakulteta, a egzaktni podaci, naravno, ne postoje), dok svi ostali plaćaju s obzirom na mjesto na rang listi.
Po linearnom modelu, kad se jednom započne s plaćanjem, istog se nikad ne može osloboditi. Komercijalizacija obrazovanja je progresivan proces koji nikad ne miruje i djeluje u svim područjima obrazovanja koja se mogu normirati: zakonima, statutima, pravilnicima, odlukama. Školarine, odnosno participacije u troškovima studija, najočitiji su, ali nažalost, ne i jedini, primjer tog procesa


Fakulteti sami određuju upisne kvote (koliko će studenata upisati) i sami određuju visinu studentske participacije u troškovima studija (koliko će ti studenti platiti). Na razini fakulteta brzina komercijalizacije obrazovanja ovisi samo o pohlepi uprave pojedinog fakulteta. Od 1996. do 2006. školarine su porasle tri puta: 1997., 2000. i 2005. Kroz deset godina porasle su za 30 posto dok su od 2000. do 2005. porasle 22 posto. Trend se nastavio sve do 2008., kad su studenti izlaskom na ulice rekli dosta! Školarine 2008. i 2009. nisu rasle, a školarine za 2010. nisu donesene.

Komercijalizacija penalizacijom

Penalizacija odnosno naplaćivanje ECTS bodova je još jedan uobičajeni proces. Pojedini fakulteti (sa širećom tendencijom) odlučili su uvesti naplaćivanje ECTS bodova. Svaki kolegij koji se ne položi mora se platiti i to odmah. Kolegiji nose različiti broj bodova, npr. u Zagrebu na FF-u od 3-6 ECTS-a, na PMF-u (matematici) 8 ECTS-a, a na Pravnom fakultetu 11 ECTS-a.

1 ECTS „košta” od 150 kuna do 250 kuna. U slučaju prenošenja kolegija odnosno ispita u sljedeći semestar ili godinu slijedi plaćanje. Ukoliko već plaćate školarinu, nećete biti oslobođeni plaćanja ECTS-a, niti ćete biti oslobođeni plaćanja školarine ukoliko morate platiti ECTS bodove. Pojedini fakulteti imaju vezane kolegije i nikakav izbor izbornih kolegija. Ukoliko student tog fakulteta ne prođe prvi vezani kolegij nameće mu se penalizacija koje se nikako ne može osloboditi do kraja studija. Vezani kolegiji su najčešće i selekcijski kolegiji na kojima pada najveći broj studenata. Osim penalizacije, odsad će takvi studenti nositi i etiketu „lijenog studenta” koji plaća zbog vlastite lijenosti.

Komercijalizacija povećavanjem broja studenata koji sami plaćaju i institucija izvanrednih studenata

Broj studenata od 1993. do 2003. porastao je za 57 posto, dok se istovremeno, izdvajanja za visoko obrazovanje iz državnog proračuna nisu povećavala. Iz proračuna se za visoko obrazovanje trenutno izdvaja 0,83 posto. Broj od 88 posto studenata koji su studirali uz potporu Ministarstva 1993. i 40 posto iz 2007. govori da se povećao broj studenata, ali ne i izdavanja iz proračuna. Osim nametanja plaćanja redovnim studentima, obrazovanje se komercijalizira i kroz instituciju izvanrednih studenata.
Izvanredni studenti su za državu nulti trošak, a pohlepnim fakultetskim upravama su izvor samostalnih prihoda

Izvanredno studiranje originalno je zamišljeno kao studiranje uz rad, ali ono to nije. Pojedini fakulteti imaju studiranje uz rad za koje se treba predočiti potvrda o radu, no u slučaju izvanrednog studija, ista nije potrebna. Izvanredni studenti su za državu nulti trošak, a pohlepnim fakultetskim upravama su izvor samostalnih prihoda. Izvanredni studenti ne moraju ići na predavanja, seminare i vježbe već moraju samo polagati ispite. Pojedini fakulteti ne izbacuju studente nakon što izgube redovni status već ih preusmjeravaju u izvanredne koji plaćaju studij. Kvote na fakultetima određuju se s obzirom na prostorni i znanstveno nastavni kadar pojedinog fakulteta, a izvanredni studenti u pravilu probijaju te kvote. Ako nešto ruši kvalitetu nastave onda je to probijanje kvote za tisuću izvanrednih studenata. Da je nadležnima doista važnija razina kvalitete od profita, ova institucija ne bi postojala.

Povezanost plaćanja studija i duljine studiranja

Zanimljivo istraživanje Danijele Dolenec, Iris Marušić i Saše Puzić iz 2006. donosi rezultate koji govore o nepovezanosti plaćanja studija i duljine studiranja. Podaci o duljini studiranja diplomiranih studenata ne pokazuju trend razlike među pojedinim kategorijama studenata (uz i bez plaćanja) u praćenom razdoblju. Financiranje iz vlastitih izvora ne čini studiranje efikasnijim, odnosno bržim. Postojeći podaci ne podržavaju općeprihvaćeni stav da su školarine mjera koja može „požuriti” studente da diplomiraju. U desetogodišnjem razdoblju od 1993. do 2003. stalan rast iznosa školarina nije bio usporedan s efikasnošću studiranja, odnosno skraćivanjem vremena dolaska do diplome.”[2]
Ako nešto ruši kvalitetu nastave onda je to probijanje kvote za tisuću izvanrednih studenata. Da je nadležnima doista važnija razina kvalitete od profita, ova institucija ne bi postojala


Problem stipendijâ

U zemlji sa otprilike 120 tisuća studenata dodijeljuje se svega oko deset tisuća stipendija, od čega više od dvije trećine po kriteriju izvrsnosti, a samo manji dio po načelu potrebe. Kriterij izvrsnosti usko je vezan za socioekonomski status obitelji. U Hrvatskoj 44,4 posto populacije živi na selu, a od ukupnog broja studenata 20 posto ih dolazi sa sela, 40,4 posto iz malog grada,a 30,2 posto je iz velikog grada (od čega 16,7 posto iz Zagreba). Stipendije se jednako dodijeljuju onima iz ruralnih i urbanih krajeva.

Nepoznanice u visokoobrazovnom sustavu

Prostor teksta ograničen je njegovom funkcijom stoga je nemoguće išta više osim pukog i partikularnog pobrojavanja problema visokog obrazovanja:

Često se problematizira pitanje niskog broja diplomiranih u odnosu na broj upisanih, no nikakvi podaci o razlozima odustajanja od studija ne postoje. Studenti koji odustanu od studija crna su rupa sustava, stoga etikete o lijenim i vječnim studentima nisu ništa doli isprazna demagoška forma kojom se služe vlastodršci s ciljem održanja postojećeg stanja.

Sustav financiranja je varijabilan i teško je utvrditi pravilnosti u njegovu financiranju. Ne postoje jasni kriteriji dodjela i raspodjele proračuna po sveučilištima i područjima znanosti jer se ne temelje na izračunu troškova po studentu i zaposlenom.

Sveučilišta ne brinu dovoljno o troškovima studija visokih učilišta i nemaju razvijenu metodologiju vrednovanja.
Studenti koji odustanu od studija crna su rupa sustava, stoga etikete o lijenim i vječnim studentima nisu ništa doli isprazna demagoška forma kojom se služe vlastodršci s ciljem održanja postojećeg stanja

Fakulteti nemaju poticaja za objavu informacija o financijskom poslovanju niti objavljuju javno dostupne informacije o troškovima studija.

Postoje značajne razlike u troškovima studija na sveučilištima i područjima znanosti. Na sveučilištu u Zagrebu zaposleni i studenti nisu centar troška za financiranje iz državnog proračuna.

Školarine na javnim visokim učilištima i sveučilištima određuju se bez uvida u materijalni položaj studenata i obitelji. Školarine na javnim visokim učilištima nije moguće promatrati u vremenu jer nisu vezane uz broj studenata. Prosječno je vrijeme trajanja studija studenata šest do sedam godina. U odnosu na studente koji nisu radili, studenti koji rade za vrijeme studija studiraju dvije godine duže. Broj članova kućanstva statistički je značajan što može ukazivati da studenti iz obitelji s više članova, u prosjeku, ranije završavaju studij.

Ne postoji analiza postojećih programa financijske potpora studentima – stipendija. Ne postoji jedinstveni registar stipendija, ne postoji analiza financijskog učinka stipendija. Neusklađen je sustav kreditiranja između visokih učilišta i sveučilišta.

Ne postoji analiza ključnih odrednica troškova u pogledu održavanja i korištenja najvažnije imovine ustanova, posebice ljudskog kapitala. Ne postoji metodologija izračuna troškova studija. Drugim riječima, ne zna se što je to školarina i kolika je uopće potreba za njom. Da stvar bude još kompliciranija i pravno, upitno je da li je naplaćivanje školarina hrvatskim državljanima uopće legalno.

Zaključak ili o novom zakonu čiji cilj nije rješavanje problema visokog obrazovanja

Čeka se novi zakon o visokom obrazovanju i novi sustav školarina koji će pratiti i pravilnik o naknadama.
Ne postoji metodologija izračuna troškova studija. Drugim riječima, ne zna se što je to školarina i kolika je uopće potreba za njom. Da stvar bude još kompliciranija i pravno, upitno je da li je naplaćivanje školarina hrvatskim državljanima uopće legalno


Šanse da se do donošenja novog zakona definira uloga školarina u sustavu visokog obrazovanja ravne su nuli. Ono što nije učinjeno sve ove godine i u izradu čega se nije ni krenulo, ne može biti napravljeno u roku od mjesec- dva. Očekujemo još jedan površni i kontradiktorni zakon koji za cilj nema rješavanje problema u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj nego gašenje vatre zapaljene studentskim prosvjedima.

Nesumnjivo je da će se donošenje novog zakona pokušati prodati pod studentsku pobjedu, no s obzirom na sve navedeno jedina pobjeda bila bi zaustavljanje komercijalizacije obrazovanja u svim njenim djelovanjima i na svim razinama. Volje za strukturalnim rješavanjem problema i dalje nema. Zablude o socijalnoj državi i intenciji vlastodržaca da zaštite ugrožene klase društva odavno su rasplinute kod svih, osim onih najnaivnijih. Promjena dolazi samo odozdo.


[1] Školarine u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj: poveznice između plaćanja studija i uspješnosti studiranja. Dolenec, Marušić, Puzić: 2006:8-9
[2] Dolenec, 2006:16

Vezani članci

  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
  • 13. ožujka 2021. Štrajk na niskim granama "Zbog pravnih i poslovnih praksi u SAD-u je iznimno teško pokrenuti štrajk. Šefovi i njihovi političari razumiju da su radnice i radnici bez opcije uskraćivanja rada gotovo bespomoćni, i stoga su postavili bezbrojne zapreke štrajkačkim aktivnostima. Međutim, za one među nama koji vjeruju da nije moguće izgraditi bolje društvo bez snažnijih sindikata, ovi simptomi su kobni. Jerry Brown, mentor Jane McAlevey u sindikalnoj podružnici 1199 New England Međunarodnog sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima kaže da je štrajk mišić rada i ako ga redovno ne koristimo, on atrofira."
  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve