Hrvoje Rodić: Car je gol

U ponedjeljak, 23. studenog 2009., u 17:43 elektroskupnice (mailing-liste) Filozofskog fakulteta u Zagrebu su oživjele. Očekivano, s obzirom na to kolika je količina poruka preko njih prošla proljetos, za vrijeme prve blokade. No, ovaj put sezonu nije otvorio neki nezadovoljni student, već profesor Ranko Matasović, i to poprilično degutantnim tekstom, naslovljenim „O razlozima blokade“ (u međuvremenu objavljenom u Jutarnjem pod naslovom “Besplatan studij, ništavne diplome“). Zašto degutantan?

Prvo, profesor Matasović klasičnim stereotipom o studentu Filozofskog koji je marksist/komunist nastoji diskreditirati studentski protest i studentske zahtjeve, a da bi se upotpunila crno-bijela karakterizacija likova u ovoj priči, profesor sebe i svoju generaciju opisuje kao žrtve jednog sistema u kojem se doduše besplatno studiralo, ali se zato nije moglo prosvjedovati bez straha da se ne dobije pendrekom po leđima. Pa dobro, dokle ćemo tako? Ovakve optužbe očekivane su od desno orijentirane populacije i političara, ali za jednog intelektualca ovo je zbilja sramotno! Zalažemo li se mi bundžije za uvođenje jednostranačkog sistema? Ne. Zalažemo li se za jačanje represivnog aparata i smanjenje građanskih i političkih sloboda? Ne. Ali, po logici autora i njegovih sumišljenika, to sve ide u paketu s onim što mi tražimo (besplatno obrazovanje, ako su neki sjedili na ušima), budući da je koegzistiralo u Jugoslaviji, u sistemu koji je davno pokopan i čiji se pozitivni elementi ostavštine nastoji što prije uništiti istom ovom logikom koju koristi i prof. Matasović. Ali, ako ništa drugo, bar je bio otvoren do kraja, pa je s nama podijelio svoju ideološku orijentaciju: on je naime, zagriženi pobornik neoliberalnog kapitalizma.

I to bi bilo u redu da je neoliberalni kapitalizam nekakva bezazlena sekta poput Jedija ili neopaganizma, no naravno da to nije tako. Posljedice globalne partije Monopolyja koja je pošla po zlu prije nešto više od godinu dana osjećaju se već neko vrijeme, a osjećat ćemo ih i dalje (nije Monopoly jedini krivac za konkretno stanje u Hrvatskoj, ali to izlazi iz okvira ove teme). Kaže Ranko da je nepravedno da nečije obrazovanje plaćaju „svi porezni obveznici, pa i oni koji ne žele studirati“. Prilično je lako ekstrapolirati kuda ide takvo razmišljanje: „Zašto bi zdravi plaćali liječenje bolesnima?“, „Zašto bi zaposleni uzdržavali nezaposlene i umirovljenike?“ itd. Zašto? Pa zbog solidarnosti i jednakosti. Zbog ulaganja u napredak i razvoj društva, u bolje sutra (oprostite mi na otrcanosti, ali bolje mi ne pada na pamet). Ali ne, evanđelje po Matasoviću kaže da „ne moraju svi dijeliti egalitarističke i socijalističke ideale da bi se zalagali za pravednost i napredak“, te da su „kompetitivnost i elitizam ne samo moralne vrline, nego i preduvjet za boljitak ekonomije i društva“. Ekonomija je, naravno, na prvom mjestu. Ono u čemu se donekle slažem s profesorom jest to da svakako treba gledati i na kvalitetu studija, no ne slažem se s njegovim razmišljanjem (krajnje pojednostavljenim, naravno) da se kvaliteta može dobiti samo ako se plaća, tj. da je „besplatno obrazovanje bezvrijedno“. Pa besplatno je bilo Vama, profesore; znači li to da Vi zapravo nemate pojma i da ste posao dobili na temelju nekakve „društveno-političke podobnosti“, a ne u kompetitivnim uvjetima slobodnog tržišta rada za koje se zalažete?

Moja generacija (među njima i Vaši studenti) prepuna je onih koji jedva čekaju dobiti diplomu i pobjeći glavom bez obzira. I meni s vremena na vrijeme dođu takve misli, no prizemlji me kruta realnost u kojoj se ne čini izglednim da ću kao (budući) profesor povijesti naći posao u struci negdje vani. A želim raditi u struci, unatoč izrazito obeshrabrujućim komentarima vlastite majke (koja cijeli život radi u prosvjeti) i svog osnovnoškolskog profesora povijesti, koji su rad u školi opisali riječima „smrt“ i „samoubojstvo“. Ne, znam, valjda sam lud kad hoću takvo nešto. No Vi, kao i mnogi drugi, gledate samo na osobni boljitak i fantazirate o nekakvoj društvenoj piramidi u kojoj su društveni odnosi određeni ekonomskim faktorima. Fakultet doživljavate kao privatni feud, isto kao što državu tako doživljavaju neki drugi. Vidite, nama je dosta društva kojem su glavna obilježja potpuno neodgovorna vlast i netransparentna politika, mito i korupcija, socijalna nepravda, te sveopći lopovluk na svim razinama vlasti, dok se istovremeno govori da za naše zahtjeve novaca nema. Neka lažu nekom drugom, nama je dosta. Mi ćemo se za svoja prava i ideale boriti!