Hrvoje Rodić: Car je gol

Objavljujemo reakciju na pismo prof. Ranka Matasovića koje je objavljeno u Jutarnjem listu, 25. 11. 2009, i koje je krasilo zadnjih dana našu elektroskupnicu. Riječ je, zapravo, o reakciji na trend plasiranja vrlo površnih i neshvatljivih argumenata naših akademskih veličina koje su suvereno zauzele prostor naših, nimalo manje, površnih medija. Pravo pitanje je – tko je u cijeloj ovoj priči ekshibiciònist i “atomski fizičar”?


U ponedjeljak, 23. studenog 2009., u 17:43 elektroskupnice (mailing-liste) Filozofskog fakulteta u Zagrebu su oživjele. Očekivano, s obzirom na to kolika je količina poruka preko njih prošla proljetos, za vrijeme prve blokade. No, ovaj put sezonu nije otvorio neki nezadovoljni student, već profesor Ranko Matasović, i to poprilično degutantnim tekstom, naslovljenim „O razlozima blokade“ (u međuvremenu objavljenom u Jutarnjem pod naslovom “Besplatan studij, ništavne diplome“). Zašto degutantan?

Prvo, profesor Matasović klasičnim stereotipom o studentu Filozofskog koji je marksist/komunist nastoji diskreditirati studentski protest i studentske zahtjeve, a da bi se upotpunila crno-bijela karakterizacija likova u ovoj priči, profesor sebe i svoju generaciju opisuje kao žrtve jednog sistema u kojem se doduše besplatno studiralo, ali se zato nije moglo prosvjedovati bez straha da se ne dobije pendrekom po leđima. Pa dobro, dokle ćemo tako? Ovakve optužbe očekivane su od desno orijentirane populacije i političara, ali za jednog intelektualca ovo je zbilja sramotno! Zalažemo li se mi bundžije za uvođenje jednostranačkog sistema? Ne. Zalažemo li se za jačanje represivnog aparata i smanjenje građanskih i političkih sloboda? Ne. Ali, po logici autora i njegovih sumišljenika, to sve ide u paketu s onim što mi tražimo (besplatno obrazovanje, ako su neki sjedili na ušima), budući da je koegzistiralo u Jugoslaviji, u sistemu koji je davno pokopan i čiji se pozitivni elementi ostavštine nastoji što prije uništiti istom ovom logikom koju koristi i prof. Matasović. Ali, ako ništa drugo, bar je bio otvoren do kraja, pa je s nama podijelio svoju ideološku orijentaciju: on je naime, zagriženi pobornik neoliberalnog kapitalizma.

I to bi bilo u redu da je neoliberalni kapitalizam nekakva bezazlena sekta poput Jedija ili neopaganizma, no naravno da to nije tako. Posljedice globalne partije Monopolyja koja je pošla po zlu prije nešto više od godinu dana osjećaju se već neko vrijeme, a osjećat ćemo ih i dalje (nije Monopoly jedini krivac za konkretno stanje u Hrvatskoj, ali to izlazi iz okvira ove teme). Kaže Ranko da je nepravedno da nečije obrazovanje plaćaju „svi porezni obveznici, pa i oni koji ne žele studirati“. Prilično je lako ekstrapolirati kuda ide takvo razmišljanje: „Zašto bi zdravi plaćali liječenje bolesnima?“, „Zašto bi zaposleni uzdržavali nezaposlene i umirovljenike?“ itd. Zašto? Pa zbog solidarnosti i jednakosti. Zbog ulaganja u napredak i razvoj društva, u bolje sutra (oprostite mi na otrcanosti, ali bolje mi ne pada na pamet). Ali ne, evanđelje po Matasoviću kaže da „ne moraju svi dijeliti egalitarističke i socijalističke ideale da bi se zalagali za pravednost i napredak“, te da su „kompetitivnost i elitizam ne samo moralne vrline, nego i preduvjet za boljitak ekonomije i društva“. Ekonomija je, naravno, na prvom mjestu. Ono u čemu se donekle slažem s profesorom jest to da svakako treba gledati i na kvalitetu studija, no ne slažem se s njegovim razmišljanjem (krajnje pojednostavljenim, naravno) da se kvaliteta može dobiti samo ako se plaća, tj. da je „besplatno obrazovanje bezvrijedno“. Pa besplatno je bilo Vama, profesore; znači li to da Vi zapravo nemate pojma i da ste posao dobili na temelju nekakve „društveno-političke podobnosti“, a ne u kompetitivnim uvjetima slobodnog tržišta rada za koje se zalažete?

Moja generacija (među njima i Vaši studenti) prepuna je onih koji jedva čekaju dobiti diplomu i pobjeći glavom bez obzira. I meni s vremena na vrijeme dođu takve misli, no prizemlji me kruta realnost u kojoj se ne čini izglednim da ću kao (budući) profesor povijesti naći posao u struci negdje vani. A želim raditi u struci, unatoč izrazito obeshrabrujućim komentarima vlastite majke (koja cijeli život radi u prosvjeti) i svog osnovnoškolskog profesora povijesti, koji su rad u školi opisali riječima „smrt“ i „samoubojstvo“. Ne, znam, valjda sam lud kad hoću takvo nešto. No Vi, kao i mnogi drugi, gledate samo na osobni boljitak i fantazirate o nekakvoj društvenoj piramidi u kojoj su društveni odnosi određeni ekonomskim faktorima. Fakultet doživljavate kao privatni feud, isto kao što državu tako doživljavaju neki drugi. Vidite, nama je dosta društva kojem su glavna obilježja potpuno neodgovorna vlast i netransparentna politika, mito i korupcija, socijalna nepravda, te sveopći lopovluk na svim razinama vlasti, dok se istovremeno govori da za naše zahtjeve novaca nema. Neka lažu nekom drugom, nama je dosta. Mi ćemo se za svoja prava i ideale boriti!

Hrvoje Rodić

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve