Izjava za medije uz mini akciju “I mi bismo slavili!” 3. studenog

Povodom predstojećeg Međunarodnog dana borbe protiv komercijalizacije školstva 5. studenog, podsjećamo javnost na stanje u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Najavljeni novi Zakon o visokom obrazovanju i dalje se ne nazire, a ono malo informacija što kruži kuloarima ne daje naslutiti nikakve promjene nabolje u odnosu na dosadašnja iskustva. Povjerenstvo za izradu Zakona od trenutka osnivanja 29. svibnja sastalo se svega dva puta. Jedini pritom proizveden zaključak onaj je o prešutnom samoukinuću: pod izlikom da je u skupini od dvadesetak ljudi nemoguće “kvalitetno raditi”, Povjerenstvo je svoj mandat de facto prepustilo užoj skupini stručnjaka unutar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i time se odreklo prava na minimum demokratske participacije. Nadmene deklaracije o otvorenosti i mogućnosti participacije zainteresirane javnosti time su svedene na mjeru promidžbene geste koja se opoziva istoga trenutka kada se kamere gase. Ono što stupa na njezino mjesto provjerena je rutina zakulisnih manevara. Treba dodati kako činjenica da se opoziv i ovakvog, fingiranog minimuma demokratske kontrole pravda radnom efikasnošću razotkriva samu retoriku “efikasnosti” kao instrument čija je svrha pravdati isključenje mogućnosti neželjena uplitanja šire zainteresirane javnosti u procese odlučivanja o stvarima od općeg interesa.

Ako se na trenutak deklariranu efikasnost ipak uzme zdravo za gotovo i mjeri njenim vlastitim mjerilima, dolazimo do zaključka da su probrani stručnjaci Ministarstva zasad efikasni samo u šutnji i ravnodušnosti spram zahtjeva koji su im od strane javnosti upućeni. To nažalost ne predstavlja iznimku ili nehotičan propust, nego je dio uobičajenih strategija “komunikacije” mjerodavnih. Jedino što su spremni komunicirati jest vlastito odbijanje svake komunikacije s javnošću. Indiferentnost i šutnja spram zahtjevâ koji su im upućeni idu ruku pod ruku s ušutkivanjem onih koji se ipak u ime javnosti obraćaju. Farsa s prešutnim samoopozivom Povjerenstva, pod izgovorom tobožnje nužne neefikasnosti radnih skupina koje obuhvaćaju veći broj sudionika od užeg kruga probranih zaposlenika Ministarstva, predstavlja samo zadnji čin u priči o kroničnom demokratskom deficitu rada nominalno javnih ustanova.

Ponavljamo još jednom da efikasnost ne može biti izgovor za opoziv demokratske participacije čak ni kada bi takva “efikasnost” proizvodila rezultate – iako, ostaje pitanje: kakve rezultate i u čiju korist? A još manje smisla i plauzibilnosti imaju u situaciji u kojoj se efikasnost zaziva s isključivom svrhom da bi se pravdala vlastita šutnja i sustavno oglušivanje.

Odlučujemo se za ponovne akcije zato što i dalje odbijamo pristati na takvo stanje stvari! Situacija u kojoj su službena studentska predstavnička tijela ili inertna ili korumpirana, a nadležni koriste svaku priliku da smanje mogućnost utjecaja i uže stručne i šire javnosti u procese odlučivanja o pitanjima od općeg interesa obvezuje nas na preuzimanje odgovornosti i aktivno djelovanje.

O daljnjim načinima djelovanja odlučit će razvoj stvari. Izvjesno je, međutim, da ćemo djelovati i ubuduće. Odbijamo šutnju, ali i rezignaciju pred šutnjom nadležnih. Pravo na besplatno obrazovanje stvar je od općeg interesa. Ono obvezuje i nas i vas u jednakoj mjeri. Pristati na demokraciju znači i prihvatiti vlastitu odgovornost u njegovoj obrani.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve