Izjava za medije uz mini akciju “I mi bismo slavili!” 3. studenog

Povodom predstojećeg Međunarodnog dana borbe protiv komercijalizacije školstva 5. studenog, podsjećamo javnost na stanje u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Najavljeni novi Zakon o visokom obrazovanju i dalje se ne nazire, a ono malo informacija što kruži kuloarima ne daje naslutiti nikakve promjene nabolje u odnosu na dosadašnja iskustva. Povjerenstvo za izradu Zakona od trenutka osnivanja 29. svibnja sastalo se svega dva puta. Jedini pritom proizveden zaključak onaj je o prešutnom samoukinuću: pod izlikom da je u skupini od dvadesetak ljudi nemoguće “kvalitetno raditi”, Povjerenstvo je svoj mandat de facto prepustilo užoj skupini stručnjaka unutar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i time se odreklo prava na minimum demokratske participacije. Nadmene deklaracije o otvorenosti i mogućnosti participacije zainteresirane javnosti time su svedene na mjeru promidžbene geste koja se opoziva istoga trenutka kada se kamere gase. Ono što stupa na njezino mjesto provjerena je rutina zakulisnih manevara. Treba dodati kako činjenica da se opoziv i ovakvog, fingiranog minimuma demokratske kontrole pravda radnom efikasnošću razotkriva samu retoriku “efikasnosti” kao instrument čija je svrha pravdati isključenje mogućnosti neželjena uplitanja šire zainteresirane javnosti u procese odlučivanja o stvarima od općeg interesa.

Ako se na trenutak deklariranu efikasnost ipak uzme zdravo za gotovo i mjeri njenim vlastitim mjerilima, dolazimo do zaključka da su probrani stručnjaci Ministarstva zasad efikasni samo u šutnji i ravnodušnosti spram zahtjeva koji su im od strane javnosti upućeni. To nažalost ne predstavlja iznimku ili nehotičan propust, nego je dio uobičajenih strategija “komunikacije” mjerodavnih. Jedino što su spremni komunicirati jest vlastito odbijanje svake komunikacije s javnošću. Indiferentnost i šutnja spram zahtjevâ koji su im upućeni idu ruku pod ruku s ušutkivanjem onih koji se ipak u ime javnosti obraćaju. Farsa s prešutnim samoopozivom Povjerenstva, pod izgovorom tobožnje nužne neefikasnosti radnih skupina koje obuhvaćaju veći broj sudionika od užeg kruga probranih zaposlenika Ministarstva, predstavlja samo zadnji čin u priči o kroničnom demokratskom deficitu rada nominalno javnih ustanova.

Ponavljamo još jednom da efikasnost ne može biti izgovor za opoziv demokratske participacije čak ni kada bi takva “efikasnost” proizvodila rezultate – iako, ostaje pitanje: kakve rezultate i u čiju korist? A još manje smisla i plauzibilnosti imaju u situaciji u kojoj se efikasnost zaziva s isključivom svrhom da bi se pravdala vlastita šutnja i sustavno oglušivanje.

Odlučujemo se za ponovne akcije zato što i dalje odbijamo pristati na takvo stanje stvari! Situacija u kojoj su službena studentska predstavnička tijela ili inertna ili korumpirana, a nadležni koriste svaku priliku da smanje mogućnost utjecaja i uže stručne i šire javnosti u procese odlučivanja o pitanjima od općeg interesa obvezuje nas na preuzimanje odgovornosti i aktivno djelovanje.

O daljnjim načinima djelovanja odlučit će razvoj stvari. Izvjesno je, međutim, da ćemo djelovati i ubuduće. Odbijamo šutnju, ali i rezignaciju pred šutnjom nadležnih. Pravo na besplatno obrazovanje stvar je od općeg interesa. Ono obvezuje i nas i vas u jednakoj mjeri. Pristati na demokraciju znači i prihvatiti vlastitu odgovornost u njegovoj obrani.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve