Izjava za medije uz mini akciju “I mi bismo slavili!” 3. studenog

Povodom predstojećeg Međunarodnog dana borbe protiv komercijalizacije školstva 5. studenog, podsjećamo javnost na stanje u visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Najavljeni novi Zakon o visokom obrazovanju i dalje se ne nazire, a ono malo informacija što kruži kuloarima ne daje naslutiti nikakve promjene nabolje u odnosu na dosadašnja iskustva. Povjerenstvo za izradu Zakona od trenutka osnivanja 29. svibnja sastalo se svega dva puta. Jedini pritom proizveden zaključak onaj je o prešutnom samoukinuću: pod izlikom da je u skupini od dvadesetak ljudi nemoguće “kvalitetno raditi”, Povjerenstvo je svoj mandat de facto prepustilo užoj skupini stručnjaka unutar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i time se odreklo prava na minimum demokratske participacije. Nadmene deklaracije o otvorenosti i mogućnosti participacije zainteresirane javnosti time su svedene na mjeru promidžbene geste koja se opoziva istoga trenutka kada se kamere gase. Ono što stupa na njezino mjesto provjerena je rutina zakulisnih manevara. Treba dodati kako činjenica da se opoziv i ovakvog, fingiranog minimuma demokratske kontrole pravda radnom efikasnošću razotkriva samu retoriku “efikasnosti” kao instrument čija je svrha pravdati isključenje mogućnosti neželjena uplitanja šire zainteresirane javnosti u procese odlučivanja o stvarima od općeg interesa.

Ako se na trenutak deklariranu efikasnost ipak uzme zdravo za gotovo i mjeri njenim vlastitim mjerilima, dolazimo do zaključka da su probrani stručnjaci Ministarstva zasad efikasni samo u šutnji i ravnodušnosti spram zahtjeva koji su im od strane javnosti upućeni. To nažalost ne predstavlja iznimku ili nehotičan propust, nego je dio uobičajenih strategija “komunikacije” mjerodavnih. Jedino što su spremni komunicirati jest vlastito odbijanje svake komunikacije s javnošću. Indiferentnost i šutnja spram zahtjevâ koji su im upućeni idu ruku pod ruku s ušutkivanjem onih koji se ipak u ime javnosti obraćaju. Farsa s prešutnim samoopozivom Povjerenstva, pod izgovorom tobožnje nužne neefikasnosti radnih skupina koje obuhvaćaju veći broj sudionika od užeg kruga probranih zaposlenika Ministarstva, predstavlja samo zadnji čin u priči o kroničnom demokratskom deficitu rada nominalno javnih ustanova.

Ponavljamo još jednom da efikasnost ne može biti izgovor za opoziv demokratske participacije čak ni kada bi takva “efikasnost” proizvodila rezultate – iako, ostaje pitanje: kakve rezultate i u čiju korist? A još manje smisla i plauzibilnosti imaju u situaciji u kojoj se efikasnost zaziva s isključivom svrhom da bi se pravdala vlastita šutnja i sustavno oglušivanje.

Odlučujemo se za ponovne akcije zato što i dalje odbijamo pristati na takvo stanje stvari! Situacija u kojoj su službena studentska predstavnička tijela ili inertna ili korumpirana, a nadležni koriste svaku priliku da smanje mogućnost utjecaja i uže stručne i šire javnosti u procese odlučivanja o pitanjima od općeg interesa obvezuje nas na preuzimanje odgovornosti i aktivno djelovanje.

O daljnjim načinima djelovanja odlučit će razvoj stvari. Izvjesno je, međutim, da ćemo djelovati i ubuduće. Odbijamo šutnju, ali i rezignaciju pred šutnjom nadležnih. Pravo na besplatno obrazovanje stvar je od općeg interesa. Ono obvezuje i nas i vas u jednakoj mjeri. Pristati na demokraciju znači i prihvatiti vlastitu odgovornost u njegovoj obrani.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve