kolumna

Materijali za večerašnju raspravu na plenumu o nacrtu Zakona o sveučilištima

Plenum je sinoć poslao svim studentima i profesorima Filozofskog fakulteta nacrt novog Zakona o Sveučilištima uz poziv da se uključe u raspravu o zakonu i promjenama koje on predlaže uvesti. Prilažemo nacrt zakona kao i komparativnu analizu dijelova postojećeg i predloženog zakona kako bi se svi mogli uključiti. Rasprava o predloženom zakonu i ovim izmjenama bit će jedna od točaka večerašnjeg plenuma pa vas pozivamo da nam se na njemu pridružite.

Poštovane profesorice i profesori, studentice i studenti i ostali članovi akademske zajednice,

na sjednici Fakultetskog vijeća 22. travnja profesorice i profesori su zajedno sa studentima uputili zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa kojim traže da se “svi zakoni koji se odnose na znanost i visoko obrazovanje prije upućivanja u saborsku proceduru daju na očitovanje svim znanstvenim i visokoobrazovnim institucijama”. Budući da studenti već neko vrijeme posjeduju radnu verziju novog Zakona o sveučilištima koji bi mogao donijeti brojne izmjene od velikog značaja za cjelokupnu akademsku zajednicu (a koje joj još ni na koji način nisu obznanjene), osjećamo se pozvanima sami otvoriti javnu raspravu i obavijestiti sve one koji bi trebali biti zainteresirani o sadržaju tih izmjena. Premda je riječ o radnoj verziji Zakona, iz priloženog ćete moći vidjeti da je Zakon itekako razrađen te da je smjer u kojem on ide poprilično jasan i definiran, te da o njemu može ovisiti sudbina studenata, profesora, odnosno cjelokupnog Sveučilišta koje, ponavljamo, s takvim izmjenama još nije upoznato ni na načelnoj razini.

Novim zakonom dolazi do bitnih izmjena po pitanju autonomije sveučilišta (pogotovo uvođenjem novog sastava tijela Sveučilišnog vijeća koje bi trebalo preuzeti velik dio ovlasti Senata, a u kojem bi prema Zakonu trebalo sjediti 7 članova, od kojih čak 3 bira Ministarstvo, 3 Senat, a jednog rektor kojeg prema novom Zakonu izabire to isto Vijeće), financiranja sveučilišta (uvođenje tzv. “razvojnog proračuna” koji obuhvaća do 20 % ukupnog proračuna, a koji se dodjeljuje po “kvalitativnim i kvantitativnim indikatorima rada svakog pojedinog sveučilišta” čije kriterije određuje Vlada RH po mišljenju Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje) te po pitanju preustroja sveučilišta (odnosno, novi Zakon bi omogućio “cijepanje” Sveučilišta, možda čak i bez nužnog pristanka Sveučilišta).

Očito je da ovakve izmjene imaju dalekosežne posljedice, stoga Vam dolje u tekstu šaljemo radnu verziju Zakona, a ujedno smo napravili i komparativnu analizu dijelova Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Zakona o sveučilištima koji bi trebao zamijeniti navedene dijelove Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Stoga pozivamo sve profesore da se uključe u razmatranje ovoga nacrta Zakona i posljedica svih izmjena koje bi on mogao donijeti. Bojimo se da nemamo previše vremena jer, sudeći po izjavama ministra Fuchsa, prijedlog Zakona o sveučilištima mogao bi ući u saborsku proceduru u siječnju ili veljači naredne godine.

Plenum FFZG-a

p.s. Ovdje možete preuzeti nacrt zakona te našu komparativnu analizu dijelova postojećeg i predloženog zakona.

30. studenoga 2009.
Tagovi:
,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka