Michael Kremmel: Internetski protest zbunjuje političare

Objavljujemo prijevod teksta Michaela Kremmela o organizaciji aktualnih studentskih prosvjeda u Austriji, orignalno objavljen u listu “Der Standard” 3. studenog 2009. Razgovaralo se s blogerima, stručnjacima i stranačkim stratezima o novim oblicima političke kulture. “Već od samog početka studentskih prosvjeda studenti su se organizirali preko interneta, a ne preko službenih predstavnika. Tako nasuprot političarima stoji heterogena masa studenata koja se ne može tek tako nagurati u jednu ideološku ladicu” navodi Kremmel u svom članku te postavlja pitanje mogu li političari ići ukorak s novim oblicima komunikacije.

“Politika je naviknuta na formaliziranu komunikaciju, stranke se sa svojim glasnogovornicima ne uklapaju u kulturu otvorene komunikacije na internetu. Tu se hijerarhijske tradicionalne strukture sukobljavaju s mrežnom organizacijom”, govori bloger David Röthler na temu politika i internet. Ta strukturna promjena se po prvi puta pokazuje u većim razmjerima na aktualnim studentskim prosvjedima. Političari će u budućnosti morati naučiti kako se ophoditi s jakim i brzo organiziranim prosvjedima. Der Standard razgovara s blogerima, stručnjacima i stranačkim stratezima o novim oblicima političke kulture.

Već od samog početka studentskih prosvjeda studenti su se organizirali preko interneta, a ne preko službenih predstavnika. Tako, nasuprot političarima stoji heterogena masa studenata koja se ne može tek tako nagurati u jednu ideološku ladicu. “Tradicionalne stranke i institucionalne ustanove ne mogu pratiti takav oblik komunikacije. One imaju određene zadane ciljeve koje moraju ostvariti, i to je sve. Budući da se protest odvija daleko od tradicionalnih struktura i budući da je i ÖH (Austrijski studentski zbor) jedva uključen u studentske prosvjede, one imaju problema”, kaže Hans Zeger, predsjednik u ARGE Daten i autor knjige o temi “Paralelni svijet Web 2.0 – Kako online mreže mijenjaju naše društvo”.

Je li politika prespavala nastupanje novih oblika komunikacije? “Ne bi se baš moglo reći da je prespavala. Kratkoročno, stranke su igrale taktički ispravno, ali dugoročno strateški pogrešno. Na izborima su se usredotočile na generaciju birača pedesetogodišnjaka i starijih, jer je to najveća biračka skupina”, kaže Filzmaier. Doduše, smatra da za stranke sada nije ni smisleno da sve rade preko interneta. “Ni Obama nije dobio svoje izbore preko interneta. Odlučujući je najbolji mješavina medijskih strategija. To su prepoznale sve stranke. Ali gurnule su u pozadinu internet, djelomice ubog malo resursa ili, pak, iz taktičkih razloga.”

U organizaciji i neposredno-demokratskoj razmjeni putem interneta Filzmaier vidi kako prednosti tako i nedostatke. “Pozitivna je svakako otvorena razmjena, kao što je bio slučaj i kod idealnog uzora, antičkog grčkog trga, a to se također dugo prakticiralo i kod kantonalnih skupština u Švicarskoj. Danas je to moguće samo na internetu.” Međutim, veliko je pitanje, može li se iz procesa rasprave izvesti i proces odlučivanja.

Iz središnjice ÖVP-a (Austrijska narodna stranka) kažu da njihov online odjel svakako promatra prosvjede, ali se nipošto ne upliću u komunikaciju na Facebooku. “To dolazi od studenata, i treba tako ostati. Ništa se ne treba poticati, dijalog se ionako odvija offline u izravnom razgovoru. Naši telefonski brojevi i e-mail adrese stoje na našoj web stranici i poznate su te nam se zbog toga obraća sve više studenata. Ministar se također sastao s službenim studentskim predstavnicima.”

Kod Zelenih se proteste smatra “uzbudljivima i super” te su se tako političari također solidarizirali sa studentima na Facebooku. “Kod nas je solidarizacija ionako dio stranačkih smjernica, a ono što naši zastupnici pišu na Facebooku i sličnim stranicama je njihova vlastita odgovornost. Bilo bi apsurdno uvesti zabranu govora, konačno, i predstavnici naše stranke bili su na prosvjedu”, kaže Reinhard Pickl-Herk iz Odjela za medije Zelenih. Slijede li oni i pokret “Studirati umjesto blokirati” koji je nedavno dobio i podršku Narodne stranke? “Neki od nas to možda i rade, ali u načelu, mi ne. Njihovi argumenti nisu ništa novo.”

Marko Zloušić, u komunikacijskom odjelu SPÖ-a (Socijalistička partija Austrije) nadležan za takozvani “Web 2.0”, također promatra razvoje događaja u medijima. Kaže da je spremnost političara iz SPÖ-a na komuniciranje preko novih medija veoma različita. Kao pozitivan primjer navodi Lauru Rudas. Razlozi zašto organizacija prosvjeda uspijeva kod studenata, a strankama to pada teško, Zloušić vidi u medijskoj kompetenciji. “Studenti su naviknuti na ophođenje s internetom i skloni su radu na internetu. Ni kod Obame to nije funkcioniralo samo tako. Puno novca je tamo potrošeno na doškolavanje. Osim toga, studenti su imali i veliku pomoć stručnjaka koji se također puno kreću u Webu 2.0 i time su postigli kritičnu masu.”

Jedan od tih stručnjaka je Luca Hammer. On je odgovoran, između ostalog, i za livestream iz Audimaxa. “Već u petak sam napravio livestream mobitelom da bih pokazao svijetu što se zbiva. U subotu sam zatim bio na licu mjesta s više opreme i kompletno sam prenosio plenarne sjednice”, piše na blogu. U razgovoru za Der Standard kaže da live prijenos već ima preko 250.000 klikova, a web stranica unsereuni.at [“naše sveučilište”] preko 500.000.

Smatra da administrativno vođenje i prijenos prosvjeda ima višestruke prednosti: “Ono najvažnije je trasparencija. Naročito što su se nakon tuluma i navodnih oštećenja u prvim danima ljudi ovako mogli uvjeriti da se radi i konstruktivno. Osim toga, više nismo vezani za tradicionalne medije, kao što su novine, da bismo mogli prenositi svoje izjave.” Za organizaciju je važan osobito Twitter. Ako nešto nedostaje, nabavlja se za nekoliko minuta. Ipak, ne slažu se svi sa streamingom prosvjeda, kako to pokazuju plakati u Audimaxu (“the revolution will not be facebooked”).

David Röthler je saznao za proteste preko Twittera, servisa koji prenosi kratke poruke. “Društveni mediji bude prije svega više pažnje; tako sam putem streama bio prisutan u bečkom Audimaxu zajedno s 2700 drugih ljudi.” I Hammer to vidi kao snagu protesta: “U međuvremenu diskutiramo o tome kako se plenumi mogu održavati u budućnosti jer u Audimaxu ima premalo mjesta. Zato se rasprave trebaju prenositi na druge medije kao Wiki.” Wiki bi učinio prosvjed posve nezavisnim od vremena i prostora. “Čak i kod iznenadne intervencije studenti bi se u kratkom roku mogli ponovo formirati i zauzeti druge prostore”, vjeruje Hammer.

Politika je posve zbunjena, takav oblik prosvjeda nepoznat je u strankama. Za Filzmaiera objašnjenje leži u tome da političari žele komunikacijski proces kojim se može upravljati. Međutim, plenum studentske blokade zahtijeva od političara da budu spremni doći u Audimax. “Doduše, teško mi je to zamisliti jer je raspoloženje tamo jako zagrijano. Međutim, na taj način neki političar može pokazati da je političar”, kaže Hammer. Plenumaši su odbili da po želji [ministra] Hahna imenuju jednog predstavnika ili predstavnicu. Pozadina takvog razvoja je ograničena legitimnost Studentskog zbora uslijed malog odaziva na posljednjim izborima. Bi li plenumašima bio dovoljan i dijalog na Facebooku? “Teško mi je to zamisliti. Vjerodostojnost političara je mala, moralo bi biti jasno da iza priloga ne stoji neki predstavnik za tisak ili čak neki cijeli tim”, kaže Hammer.

Politolog Filzmaier gleda općenito kritički na brze mjere. “Kratkoročne akcije dodvoravanja ništa ne pomažu. Izjave o solidarnosti mogu funkcionirati, ali kod protestnih skupina vlada uvijek barem podsvjesno zdravo nepovjerenje prema stranačko-političkoj instrumentalizaciji.” On vjeruje da bi, neovisno o sadašnjem povodu, za vjerodostojno djelovanje bili potrebni dugoročniji razgovori i spremnost na dijalog. I Zeger vjeruje da bi se političari trebali suzdržavati. “Kad bi na primjer SPÖ zasjela na ovu temu, onda to nitko ne bi uzeo ozbiljno.” Međutim, on vjeruje da bi tradicionalne stranke svakako mogle prisvojiti ovu debatu. Politika bi mogla pružiti tehničku infrastrukturu za ovakve rasprave kako bi se debate odvijale u strankama. “Međutim, moraju predati kontrolu nad komunikacijom i mogu intervenirati samo ograničeno. Tu se stranke moraju otvoriti. Korisnici interneta su vrlo kritični u toj stvari.”