Michael Kremmel: Internetski protest zbunjuje političare

Objavljujemo prijevod teksta Michaela Kremmela o organizaciji aktualnih studentskih prosvjeda u Austriji, orignalno objavljen u listu “Der Standard” 3. studenog 2009. Razgovaralo se s blogerima, stručnjacima i stranačkim stratezima o novim oblicima političke kulture. “Već od samog početka studentskih prosvjeda studenti su se organizirali preko interneta, a ne preko službenih predstavnika. Tako nasuprot političarima stoji heterogena masa studenata koja se ne može tek tako nagurati u jednu ideološku ladicu” navodi Kremmel u svom članku te postavlja pitanje mogu li političari ići ukorak s novim oblicima komunikacije.


Prosvjedi na sveučilištu nemaju vođe, to ih čini jakim – austrijske stranke još nisu naučile kako se organizirati na internetu

“Politika je naviknuta na formaliziranu komunikaciju, stranke se sa svojim glasnogovornicima ne uklapaju u kulturu otvorene komunikacije na internetu. Tu se hijerarhijske tradicionalne strukture sukobljavaju s mrežnom organizacijom”, govori bloger David Röthler na temu politika i internet. Ta strukturna promjena se po prvi puta pokazuje u većim razmjerima na aktualnim studentskim prosvjedima. Političari će u budućnosti morati naučiti kako se ophoditi s jakim i brzo organiziranim prosvjedima. Der Standard razgovara s blogerima, stručnjacima i stranačkim stratezima o novim oblicima političke kulture.

Već od samog početka studentskih prosvjeda studenti su se organizirali preko interneta, a ne preko službenih predstavnika. Tako, nasuprot političarima stoji heterogena masa studenata koja se ne može tek tako nagurati u jednu ideološku ladicu. “Tradicionalne stranke i institucionalne ustanove ne mogu pratiti takav oblik komunikacije. One imaju određene zadane ciljeve koje moraju ostvariti, i to je sve. Budući da se protest odvija daleko od tradicionalnih struktura i budući da je i ÖH (Austrijski studentski zbor) jedva uključen u studentske prosvjede, one imaju problema”, kaže Hans Zeger, predsjednik u ARGE Daten i autor knjige o temi “Paralelni svijet Web 2.0 – Kako online mreže mijenjaju naše društvo”.

Prespavali razvoj?

Je li politika prespavala nastupanje novih oblika komunikacije? “Ne bi se baš moglo reći da je prespavala. Kratkoročno, stranke su igrale taktički ispravno, ali dugoročno strateški pogrešno. Na izborima su se usredotočile na generaciju birača pedesetogodišnjaka i starijih, jer je to najveća biračka skupina”, kaže Filzmaier. Doduše, smatra da za stranke sada nije ni smisleno da sve rade preko interneta. “Ni Obama nije dobio svoje izbore preko interneta. Odlučujući je najbolji mješavina medijskih strategija. To su prepoznale sve stranke. Ali gurnule su u pozadinu internet, djelomice ubog malo resursa ili, pak, iz taktičkih razloga.”

U organizaciji i neposredno-demokratskoj razmjeni putem interneta Filzmaier vidi kako prednosti tako i nedostatke. “Pozitivna je svakako otvorena razmjena, kao što je bio slučaj i kod idealnog uzora, antičkog grčkog trga, a to se također dugo prakticiralo i kod kantonalnih skupština u Švicarskoj. Danas je to moguće samo na internetu.” Međutim, veliko je pitanje, može li se iz procesa rasprave izvesti i proces odlučivanja.

Kako stranke reagiraju na prosvjede?

Iz središnjice ÖVP-a (Austrijska narodna stranka) kažu da njihov online odjel svakako promatra prosvjede, ali se nipošto ne upliću u komunikaciju na Facebooku. “To dolazi od studenata, i treba tako ostati. Ništa se ne treba poticati, dijalog se ionako odvija offline u izravnom razgovoru. Naši telefonski brojevi i e-mail adrese stoje na našoj web stranici i poznate su te nam se zbog toga obraća sve više studenata. Ministar se također sastao s službenim studentskim predstavnicima.”

Kod Zelenih se proteste smatra “uzbudljivima i super” te su se tako političari također solidarizirali sa studentima na Facebooku. “Kod nas je solidarizacija ionako dio stranačkih smjernica, a ono što naši zastupnici pišu na Facebooku i sličnim stranicama je njihova vlastita odgovornost. Bilo bi apsurdno uvesti zabranu govora, konačno, i predstavnici naše stranke bili su na prosvjedu”, kaže Reinhard Pickl-Herk iz Odjela za medije Zelenih. Slijede li oni i pokret “Studirati umjesto blokirati” koji je nedavno dobio i podršku Narodne stranke? “Neki od nas to možda i rade, ali u načelu, mi ne. Njihovi argumenti nisu ništa novo.”

Medijska kompetencija kao faktor uspjeha

Marko Zloušić, u komunikacijskom odjelu SPÖ-a (Socijalistička partija Austrije) nadležan za takozvani “Web 2.0”, također promatra razvoje događaja u medijima. Kaže da je spremnost političara iz SPÖ-a na komuniciranje preko novih medija veoma različita. Kao pozitivan primjer navodi Lauru Rudas. Razlozi zašto organizacija prosvjeda uspijeva kod studenata, a strankama to pada teško, Zloušić vidi u medijskoj kompetenciji. “Studenti su naviknuti na ophođenje s internetom i skloni su radu na internetu. Ni kod Obame to nije funkcioniralo samo tako. Puno novca je tamo potrošeno na doškolavanje. Osim toga, studenti su imali i veliku pomoć stručnjaka koji se također puno kreću u Webu 2.0 i time su postigli kritičnu masu.”

Organizacija i pažnja

Jedan od tih stručnjaka je Luca Hammer. On je odgovoran, između ostalog, i za livestream iz Audimaxa. “Već u petak sam napravio livestream mobitelom da bih pokazao svijetu što se zbiva. U subotu sam zatim bio na licu mjesta s više opreme i kompletno sam prenosio plenarne sjednice”, piše na blogu. U razgovoru za Der Standard kaže da live prijenos već ima preko 250.000 klikova, a web stranica unsereuni.at [“naše sveučilište”] preko 500.000.

Smatra da administrativno vođenje i prijenos prosvjeda ima višestruke prednosti: “Ono najvažnije je trasparencija. Naročito što su se nakon tuluma i navodnih oštećenja u prvim danima ljudi ovako mogli uvjeriti da se radi i konstruktivno. Osim toga, više nismo vezani za tradicionalne medije, kao što su novine, da bismo mogli prenositi svoje izjave.” Za organizaciju je važan osobito Twitter. Ako nešto nedostaje, nabavlja se za nekoliko minuta. Ipak, ne slažu se svi sa streamingom prosvjeda, kako to pokazuju plakati u Audimaxu (“the revolution will not be facebooked”).

Neovisni o vremenu i prostoru

David Röthler je saznao za proteste preko Twittera, servisa koji prenosi kratke poruke. “Društveni mediji bude prije svega više pažnje; tako sam putem streama bio prisutan u bečkom Audimaxu zajedno s 2700 drugih ljudi.” I Hammer to vidi kao snagu protesta: “U međuvremenu diskutiramo o tome kako se plenumi mogu održavati u budućnosti jer u Audimaxu ima premalo mjesta. Zato se rasprave trebaju prenositi na druge medije kao Wiki.” Wiki bi učinio prosvjed posve nezavisnim od vremena i prostora. “Čak i kod iznenadne intervencije studenti bi se u kratkom roku mogli ponovo formirati i zauzeti druge prostore”, vjeruje Hammer.

Što može činiti politika?

Politika je posve zbunjena, takav oblik prosvjeda nepoznat je u strankama. Za Filzmaiera objašnjenje leži u tome da političari žele komunikacijski proces kojim se može upravljati. Međutim, plenum studentske blokade zahtijeva od političara da budu spremni doći u Audimax. “Doduše, teško mi je to zamisliti jer je raspoloženje tamo jako zagrijano. Međutim, na taj način neki političar može pokazati da je političar”, kaže Hammer. Plenumaši su odbili da po želji [ministra] Hahna imenuju jednog predstavnika ili predstavnicu. Pozadina takvog razvoja je ograničena legitimnost Studentskog zbora uslijed malog odaziva na posljednjim izborima. Bi li plenumašima bio dovoljan i dijalog na Facebooku? “Teško mi je to zamisliti. Vjerodostojnost političara je mala, moralo bi biti jasno da iza priloga ne stoji neki predstavnik za tisak ili čak neki cijeli tim”, kaže Hammer.

Politolog Filzmaier gleda općenito kritički na brze mjere. “Kratkoročne akcije dodvoravanja ništa ne pomažu. Izjave o solidarnosti mogu funkcionirati, ali kod protestnih skupina vlada uvijek barem podsvjesno zdravo nepovjerenje prema stranačko-političkoj instrumentalizaciji.” On vjeruje da bi, neovisno o sadašnjem povodu, za vjerodostojno djelovanje bili potrebni dugoročniji razgovori i spremnost na dijalog. I Zeger vjeruje da bi se političari trebali suzdržavati. “Kad bi na primjer SPÖ zasjela na ovu temu, onda to nitko ne bi uzeo ozbiljno.” Međutim, on vjeruje da bi tradicionalne stranke svakako mogle prisvojiti ovu debatu. Politika bi mogla pružiti tehničku infrastrukturu za ovakve rasprave kako bi se debate odvijale u strankama. “Međutim, moraju predati kontrolu nad komunikacijom i mogu intervenirati samo ograničeno. Tu se stranke moraju otvoriti. Korisnici interneta su vrlo kritični u toj stvari.”

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve