O stanju na njemačkim sveučilištima

Dok Austrijanci ulaze u četvrti tjedan blokade (sve je počelo 20. studenog na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču), njemačke kolegice i kolege polako, ali sigurno blokiraju sveučilišta diljem zemlje, počevši 3. studenoga. Donosimo tekst kolegice plenumašice o stanju na blokiranim njemačkim sveučilištima i onima koji će to tek postati. Naime, broj blokiranih njemačkih visokoškolskih ustanova (sveučilišta, fakulteta i viših škola) se naglo povećao od trenutka pisanja ovoga teksta. Dok ovo stavljamo na SlobFil.com, u Njemačkoj je blokirano oko 20 fakulteta.


U utorak, 3. studenoga, studenti Sveučilišta u Heidelbergu zaposjeli su predavaonicu 14 središnjeg nastavnog kompleksa u staroj gradskoj jezgri. Dvjestotinjak studenata ovim je činom željelo izraziti potporu austrijskim kolegama koji već treći tjedan blokiraju predavaonice u devet gradova širom zemlje. Prije same akcije heidelberški su se studenti organizirali putem servisa Twitter, a protestu se uskoro na sličan način pridružilo još šest lokalnih podružnica njemačke inicijative Bildungsstreik, koje su u matičnim gradovima inicirale zauzimanje pojedinačnih predavaonica ili čak čitavih zgrada u posjedu fakultetâ. Osim Heidelberga, akcije su poduzeli studenti Sveučilišta u Münsteru, Akademije primjenjenih umjetnosti u Münchenu, Filozofskog fakulteta u Marburgu, Sveučilišta u Potsdamu i Tübingenu te triju visokih škola u Darmstadtu.

Jučer su i studenti dvaju manjih njemačkih sveučilišta odlučili slijediti primjer kolega u većim sveučilišnim centrima. Studenti Sveučilišta u Greifswaldu su ponosno priopćili kako, iako nemaju blokadu, imaju vlastiti Audimax jer su po prvi put u nekoj od predavaonica održali tribinu »neodređenog trajanja«. Hochschule Niederrhein također javlja o zauzimanju dvorane i održavanju alternativnog programa za 250 studenata uz potporu nekolicine profesora.

Na većini zahvaćenih fakulteta i sveučilišta profesori su manje ili više otvoreno stali uz mlađe kolege, dok u Münchenu i Heidelbergu postoji i donekle postojano razumijevanje Uprave. Rektorat heidelberškog sveučilišta navodno je odlučio tolerirati ovakav oblik prosvjeda te je tijekom čitavog proteklog tjedna dopušteno organiziranje alternativnog programa. U Münchenu pak blokada Akademije nije ni bila u planu, već je spontano generirana iz povorke solidarnosti za austrijske studente. Okupljeni su na poziv studentskog predstavništva pri Akademiji krenuli prema jednoj od predavaonica i zauzeli je. Osim načelno pozitivnog stava naspram studenata, uskoro su pojedini predavači – voditelji Akademijinih radionica – osigurali i aktivnu potporu. U međuvremenu su uspostavljene brojne radne grupe, dok plenum svake večeri okuplja i do tristo članova. U dnevnim smjenama blokadu čuva nekoliko desetaka studenata, a krajem tjedna počela je djelovati i mala javna kuhinja.

Nažalost, uz tek nekoliko primjera kada zauzeti prostor sveučilišta doista djeluju kao otvorena kreativna radionica, njemački se jesenski prosvjedi svjesno i namjerno slamaju represijom baš na prostoru koji se predstavlja autonomnim. Kao primjer, već drugog dana po zauzimanju središnje predavaonice Sveučilišta u Münsteru rektorica Nelles zatražila je hitnu evakuaciju zgrade. Kako studenti nisu pristali suspendirati blokadu, protiv njih su na mjestu podnesene kaznene prijave kojima ih se tereti za grubo kršenje kućnog reda. Narednog jutra u 6 sati policija je upala na prostor Sveučilišta i ispraznila dvoranu u kojoj je tijekom noćnog dežurstva spavalo 50-ak osoba. Iste su večeri studenti organizirali mirni prosvjed i uputili priopćenje u kojem ističu kako ih potez Uprave nije obeshrabrio te ne žele odustati od plenuma u subotu i nedjelju. Za ponedjeljak su najavili okupljanje u središtu grada i zajednički mimohod prema zgradi Rektorata s ciljem ponovnog zauzimanja prostorija. Međutim, u ponedjeljak je Uprava sama ispraznila Rektorat do 14 sati, zaključala zgradu i onemogućila pristup. Očevici tvrde da su čak i u prilaznim ulicama oko sveučilišne jezgre uvedeni osiguranje i posebna regulacija prometa.

Sličan incident dogodio se u Marburgu, gdje je Plenum Filozofskog fakulteta 5. studenog izglasao blokadu zgrade te pozvao sve zainteresirane da sudjeluju u daljnjim akcijama i radu plenuma. Studenti su od početka blokade naglašavali kako je tim činom uspostavljen slobodan prostor za sve – prostor koji će poslužiti kao platforma za pokretanje iscrpne diskusije o stanju obrazovanja te progresivnoj komercijalizaciji, birokratizaciji i hijerarhizaciji sveučilištâ. Još tijekom prve noći na zauzetom fakultetu formirane su radne grupe te se pristupilo izradi konstruktivnih prijedloga za rješavanje postojećeg razdora između Uprave i studenata. Sljedećeg je jutra glasnogovornica Sveučilišta u Marburgu, čija je sastavnica i spomenuti Filozofski fakultet, izdala priopćenje za javnost kojim obavještava kako će Sveučilište pričekati s bilo kakvim akcijama jer »predstoji vikend te nastavni proces time nije ugrožen«. Poslijepodne istog dana u glavnu je predavaonicu u pratnji policije ušao nadležni upravitelj zgrade. Studentima je rečeno da u deset minuta imaju isprazniti dvoranu – u protivnom će policija prisilno izvršiti »čišćenje« prostorije. Mirno napuštanje dvorane studenti su kasnije pojasnili u vlastitom priopćenju, naglasivši kako su procijenili da »ni Uprava ni sami studenti ne mogu izvući dobit iz moguće eskalacije.«

Upravo o problemu sukoba unutar obrazovnih jedinica prošli se tjedan raspravljalo u Tübingenu. Tamošnji studentski aktivisti ističu potrebu organizacijskog preustroja obrazovnih institucija, čime bi se studentima omogućio veći politički utjecaj, osobito u rješavanju problema pri matičnim sveučilištima. Njemački se studenti u svojim komentarima događanja mahom žale na neprikladno zastupanje u medijima i priopćenja za javnost koja ovih dana stižu upravo od čelnika visokoškolskih institucija. Tako je predsjednica blokiranog Sveučilišta u Potsdamu u nedjelju objavila »spremnost na dijalog«, no studenti mnogo indikativnijom smatraju tvrdnju dotične Kunst da će, u skladu s funkcijom koju obnaša, zastupati studente koji ne sudjeluju u prosvjedu te im je uskraćeno pohađanje nastave, kao i činjenicu da je navedeno priopćenje plasirano pred sam početak najavljene studentske konferencije za tisak. Unatoč svemu, spomenutu je konferenciju u potsdamskom Audimaxu pratilo čak 150 osoba u dvorani te daljnjih 200 putem video-veze. Zastupnici političkih stranaka, organizacija i udruga uključivali su se u gotovo četverosatni program i javljali za riječ kako bi izrazili solidarnost sa studentima te istakli slaganje s njihovim ciljevima i metodama. U međuvremenu su studenti potsdamskog sveučilišta zatražili pomoć kolega u posjedu PRESS-iskaznice. Time žele osigurati nepristrano informiranje u slučaju policijske evakuacije i/ili pokušaja legitimacije prosvjednika u predstojećem tjednu jer novinari s važećom iskaznicom prema njemačkom zakonu imaju pravo prisustvovati policijskoj intervenciji i dokumentirati je bez cenzure.

U službenom proglasu koji je nedavno upućen javnosti, ali i nadležnima u Ministarstvu i visokoškolskim ustanovama, savezna inicijativa Bildungsstreik ostaje pri kritici obrazovne politike koja je artikulirana ranije ove godine te popularizirana kroz nacionalni tjedan akcije o kojem smo izvještavali. Iako je tada na prosvjedima širom Njemačke zabilježen odaziv od 270,000 građana, inicijativa ne vidi promjenu kursa u dominantnoj obrazovnoj politici te poziva na daljnje akcije, osobito u razdoblju od 17. studenog do 10. prosinca. Upozoravaju da će, ukoliko nadležne institucije i dalje budu ignorirale poziv na javnu raspravu, provesti masovnu blokadu Konferencije Ministarstva kulture koja bi se trebala održati početkom prosinca u Bonnu. Nasuprot politici strogih i nefleksibilnih studijskih rokova, pritiska uspješnosti i konkurentnosti, inicijativa poziva na promišljanje učenja i obrazovanja kao izbora koji sam sebe opravdava te inzistira na osnaživanju obrazovnih ustanova u smjeru zajedničkog- i samozastupanja.



» …čak i ako nam je danas oduzet prostor za slobodno djelovanje, time nije otklonjena potreba za istim. « (iz izjave za javnost, Marburg)

Alemka Kos

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve