Tom Schaffer: Otvoreno pismo zaposjedačima Audimaxa i predavaonice C1

Nastavljamo pratiti studentske prosvjede u Austriji te objavljujemo prijevod otvorenog pisma Toma Schaffera upućeno studentima koji su zauzeli Audimax, najveću dvoranu na bečkom sveučilištu, i predavaonicu C1. Bečki su prosvjednici postigli ogroman uspjeh u mobilizaciji studenata, no nije im lako, uz svu infrastrukturu koju to zahtijeva, održavati dvije dvorane pod blokadom. Pismo u originalu možete pročitati na zurpolitik.com.

Drage kolegice i kolege,

zauzimamo Audimax sad već deveti dan. Mnogi od nas su umorni, upravo smo polučili uspjeh da postavimo na noge jednu od najvećih austrijskih demonstracija desetljeća. Tu opada napetost, sad je potrebno ponovo se polako usredotočiti na nešto novo. No ne bismo se trebali predavati ludilu da se svaki dan pokušavamo nadmašiti. Naši uspjesi dolaze samo s dužnom opuštenošću. Grčevitost nas slabi.

Kad se umorimo, uzmimo si jedan dan da duboko predahnemo. Prosvjed funkcionira više-manje vrlo dobro. Jasno je, međutim, da poneki trebaju vremena za sebe i za odmor. Nitko nas ne može spriječiti u tome da si uzimamo to vrijeme. Dobro, tad infrastruktura neće funkcionirati baš jako dobro na jedan dan. So what? Tad će mediji morati čekati dva sata na jednu odluku. Taj jedan puta, kad možda budu morali biti bez nas, neće nas oboriti. Odavno već naš vlastiti stream ima dovoljnu gledanost da masovno mobilizira ljude. Odavno smo već pored našeg sveučilišta stvorili i svoju vlastitu javnost.

Onih 40 ili 50 tisuća ljudi nisu došli zbog medija nego zbog naše stvari!

Ja smatram važnim za pokret da ljudi ovdje ne budu premoreni i da se onda zbog sitnica međusobno napadaju. Iz umora slijedi nezadovoljnstvo, iz nezadovoljstva slijedi sitničavost. A to je upravo ono protiv čega se ovdje borimo. Naša otvorenost, promišljenost i zajedništvo jesu ono što nas čini jakima i pred čime politika tako strepi.

Nas je puno. Ali nema nas tako puno da bismo trebali zaposjedati predavaonicu C1. Što nama znači zaposjedanje neke predavaonice? Znači osloboditi prostor — za razmjenu, diskusiju, susret, slavljenje, opuštanje i znači zajedništvu! Taj prostor je Audimax. Ovdje možemo činiti sve to. Ja ne uviđam smisao zaposjedanja dvorane C1. Pozivam ljude koji su tamo da se ponovo spoje s nama.

Sva zauzeća koja premašuju te potrebe čine ono što nam neki od naših kolega i kolegica s nepravom predbacuju: puko blokiranje. Netko pokvareniji mogao bi to nazvati i dekadencijom. Ali naše okupiranje je oslobađanje, nikakav prkos.

Potpuno je suludo opterećenje za naš pokret da na udaljenosti od nekoliko stotina metara na istom sveučilištu podignemo dvije kompletne infrastrukture. Dvije kuhinje. Dvije plenarne dvorane. Dva tehnička odjela. Dva komunikacijska odjela. To vezuje snagu i košta vremena koje si ne bismo smjeli sâmi tako oduzimati. Dovedite te ljude natrag.

Ovo je naš prostor. Da bi on to mogao biti, mora se ulaziti u kompromise — one koji ne moraju doista boljeti. U C1 je zabrana pušenja i zato je taj prostor manje naporan. Ne bi trebalo da nepušači već nakon tjedan dana zauzeća dobivaju pušački kašalj. Imajte obzira. Izađite van ako u međuvremenu hoćete pušiti. Sjednite na galeriju ako to hoćete činiti cijele večeri.

Nije mi stalo do toga da nekome nešto zabranjujem. Kad bi dim bio nešto ugodniji i prije svega kad ne bi bio štetan i dugoročno slabio snage, mogli biste, što se mene tiče, sve zadimiti. Ali poznajem ljude koji zbog toga ne dolaze ili rijetko dolaze i koji zbog toga ovdje ne prenoćuju jer to ne podnose ili ne izdržavaju. Stalo je ipak do toga da imamo jedan prostor u kojemu se svi mogu osjećati ugodno.

Isto tako nije nužno uzmicati zbog tuluma. Oni spadaju u naš protest i ne bi ih trebalo isključivati iz našeg zajedničkog prostora. Ne treba prezirati to da ima takozvanih “turistulumaša”. Nisu svi stvoreni za to da budu politički aktivisti. Onaj tko ovamo dolazi, već samim time nas podržava. Bilo bi i drugih mjesta u Beču za ples. Tko ovdje pleše, pripada nama.

Sve dok se takve osobe pridržavaju dviju stvari.

Prvo: odgovornosti da ne štete protestu — na primjer kroz vandalizam na NAŠEM sveučilištu ili kroz neko drugo odurno ponašanje vani.

I drugo: odgovornosti da na kraju još jednom zajedno prionu na 5 minuta da bi se uklonilo nastalo smeće.

Ne povlačiti se od odgovornosti nego pokazati solidarnost da bi svima bilo dobro. To je temeljna ideološka okosnica našeg pokreta.

Hvala.

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve