Otvoreno pismo javnosti od 9. ožujka 2010.
Prenosimo otvoreno pismo plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu plasirano u svjetlu informacija o “tajnom sastanku” Rektorskog zbora na Plitvičkim jezerima, na kojem se (valjda) raspravlja o prijedlogu novog Zakona o sveučilištima: “Iako se odvija uz pažljivo navučene zavjese zavjereničke šutnje, može se očekivati da će i ovaj konspirativni izlet najviših dužnosnika najviših javnih obrazovnih ustanova u državi na koncu biti predstavljen kao korak u apsolviranju javne rasprave”. Sada je trenutak za djelovanje!Danas se negdje na Plitvičkim jezerima sastaje Rektorski zbor. Ni mjesto ni datum sastanka nisu prethodno obznanjeni javnosti. Do tih se informacija moglo doći samo neslužbenim putem. Ono što Rektorski zbor pokušava sakriti i prešutjeti jest da na današnjem dnevnom redu stoji pitanje stava o nacrtu novoga Zakona o sveučilištu o kojem bi se zbor trebao izjasniti. Iako se odvija uz pažljivo navučene zavjese zavjereničke šutnje, može se očekivati da će i ovaj konspirativni izlet najviših dužnosnika najviših javnih obrazovnih ustanova u državi na koncu biti predstavljen kao korak u apsolviranju javne rasprave. Post festum, kada su izgledi za utjecaj šire javnosti u raspravu ograničeni prigodnim čudom izrežiranih gotovih činjenica. Insceniranje farse ove vrste nažalost je uobičajen aspekt uhodanog, tihog cinizma u procesima odlučivanja, kako unutar sveučilišta, tako i unutar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Ako je institucionalni cinizam svakidašnji, ulozi to u ovome slučaju više nisu. Ono o čemu se na Plitvicama iza zatvorenih vrata raspravlja zakonski je prijedlog koji prijeti da će iz temelja dovesti u pitanje status i funkciju visokoobrazovnih ustanova kao javnih institucija. Upravo zato je od presudne važnosti da šira javnost, ali prije svega svi koji su uključeni u proces visokog obrazovanja, od studenata do profesorâ, budu upoznati s razmjerima potencijalnih promjena, i da dobiju priliku izjasniti se o njima. S objavljivanjem nacrta zakona se kalkulira s razlogom. Ministarstvo je svjesno vjerojatnog otpora šire sveučilišne zajednice na smjer putanje u koju bi je zakon trebao jednom zauvijek gurnuti. Gubitak autonomije sveučilišta, direktan utjecaj politike na izbor rektorâ i daljnja komercijalizacija temeljni su aspekti inovacijâ koje MZOŠ servira kao recept za budući prosperitet sveučilišta. Svakoga tko o ustroju i funkciji visokoobrazovnih ustanova ima drugačije mišljenje, ovo bi trebalo duboko alarmirati. O uvođenju Bolonje odlučeno je visoko iznad glavâ onih koji su prisiljeni proživljavati njezin kaos i zakazivanje iz dana u dan, političkim dekretom. Riječ nije tek o propuštenoj prilici, nego i o stigmi na obrazu svakoga člana sveučilišne zajednice, koji su se time pokazali nesposobnima skrbiti i o vlastitom neposrednom interesu, a kamoli da funkcioniraju kao djelatni korektiv politici u pitanjima od šireg društvenog dometa. Donošenje novog zakona prijeti postati reprizom istog sramotnog poraza. Dok se to ne dogodi, dok proces njegova donošenja još nije okončan, ovo je i prilika da se sveučilišna zajednica pokaže dostojnom normativnom idealu sadržanome u samome pojmu autonomije: neka ne dopusti da druge instance donose zakone o njoj, na njezinu štetu!
Apeliramo na sve studente i profesore da se javno angažiraju i ne dopuste da im se pravo na ravnopravno suodlučivanje o ustroju i funkciji institucijâ u kojima djeluju otuđi!
Sada je trenutak za djelovanje!
