Generalni štrajk u Grčkoj

Prenosimo tekst sa stranica Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja u kojem izvještavaju da je grčki narod stupio u generalni štrajk i daju kratak pregled događaja dana i preduvjeta koji su pogodovali samome štrajku. Grčki radnici neće dopustiti da im se ukidaju prava radi duga kapitalista.

U Grčkoj se danas na stotine tisuća ljudi priključilo generalnom štrajku, sedmom po redu ove godine. Predviđa se da je samo u Ateni i do sto tisuća ljudi bilo na ulicama, prosvjedovalo i sukobilo se s policijskim snagama, u nekim dijelovima grada se prosvjedi još uvijek nisu stišali.

Prosvjednici su zapalili ulaz u zgradu Ministarstva ekonomije, autobus interventne policije pokraj zgrade Parlamenta i luksuzne aute pred hotelima Saint George i Grand Bretagne. Prosvjednici su također napali bivšeg ministra Hastzidakisa, te su pokušali okupirati zgradu nacionalnog sindikata GSEE (čiji su predstavnici kontrolirani od strane vladajuće stranke PASOK) koji podržavaju vladine mjere rezanja ali ih je u tome zaustavila policija.

Policija je prosvjednike napala suzavcem, pendrecima i specijalnim policajcima na motorima. U pojedinim kvartovima prisutnost policije bila je velika. Slobodarski kvart Exarcheia, poznat po svojem otporu režimu, bio je prema riječima očevidaca doslovno militariziran, nije se dozvoljavao ulaz unutra, a policija je napadala stanovnike bez povoda.

Broj uhićenih i ozlijeđenih još se zbraja, pogotovo u Ateni, dok su iz Soluna stigle informacije kako je tamo tijekom prvog dijela uhićeno dvadesetak ljudi od kojih je sedamnaest kasnije pušteno na slobodu. Iz drugih dijelova Grčke stižu informacije kako je i u Volosu rano ujutro napadnuta zgrada općinske vlasti.

Generalni štrajk je održan netom nakon obilježavanja druge godine od ubojstva mladića koje je kulminiralo u masovnom prosinačkom ustanku studenata, radnika i ‘stranaca’ 2008. godine. Od tada su prosvjedi, štrajkovi i sukobi s policijom u Grčkoj postali svakidašnji te ne prestaju zbog dubokih socijalnih i klasnih razlika, ‘financijske krize’ i vladine antiradničke politike rezanja. Službena stopa nezaposlenosti iznosi 12,6% ili 3,3% više nego godinu ranije, dok se bruto društveni proizvod u trećem kvartalu smanjio za 4,6%, a vlada od nove godine najavljuje novi program ‘štednje’. Sve se to odvija u sjeni sloma pred kojim se našla grčka vlada i ‘dugovima’ njenoj kapitalističkoj zajednici koju predvode EU, MMF i grčka elita, a koja je pokušava ‘spasiti’ još snažnije bacajući breme na leđa radnika, nezaposlenih i ostalih skupina (migranata). Njih se može isključiti ali i iskorištavati za jeftinu radnu snagu i još više profita kapitalu i političarima. Za ‘ekonomiju’.

Ono što generalno okuplja prosvjednike je protivljenje tim mjerama, i protivljenje rušenju socijalnih prava, ekonomije bazirane na profitu i radničko plaćenje krize, te traganje za alternativama. I sam ovaj generalni štrajk je kulminacija mnogih štrajkova koji su izbijali tijekom cijelog prošlog tjedna. U subotu je i oko tisuću anarhista prosvjedovalo ulicama Atene (sukoba sa policijom nije bilo), a na jednom od transparenta je pisala jedna gotovo zaboravljena humanistička poruka koja je pokrenula mnoge korjenite promjene:

Klasna i socijalna borba! Za svijet jednakosti, solidarnosti i slobode!

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve