Sveučilište commerce

Donosimo tekst Igora Lasića objavljen u Novostima 6. studenog 2010. u kojemu govori o prijedlozima novih zakona o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanosti. Povlači paralelu s pobunama studenata koji su se prije dvije godine počeli boriti protiv ukidanja autonomije sveučilišta i komercijalizacije visokog školstva – o kojima danas čitava akademska zajednica bruji.


Nedavno dovršeni nacrti prijedloga triju novih zakona koji bi trebali odmijeniti važeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kako se već pročulo, ispisani su u konspiraciji usporedivoj s onom tajne policije carske Rusije pri uređivanju Protokola sionskih mudraca.

Nije ni čudo, jer se ono što predlagač kani nametnuti pomoću njih – faktičko ukidanje autonomije sveučilišta i znanosti, te drastičnu komercijalizaciju istih – niti ne može provesti drukčije doli zaplotnjačkim, nejavnim sredstvima. Uostalom, predviđeni Zakon o sveučilištu, Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o znanosti toliko su brutalni u tom pogledu da su se protiv njih izjasnili i poslovično inertni te poslušni dekani velikog broja hrvatskih fakulteta.

Sad bi se potonje moglo pitati: gdje ste bili kad su vam studenti lani objašnjavali – ma, doslovce vam crtali – što je to komercijalizacija visokog obrazovanja? Otprije nekoliko dana ozloglašeni zakonski prijedlozi, naime, samo su logičan i dosljedan nastavak provedbe neoliberalno nastrojenog Bolonjskog procesa, koliko god se činilo da ostavljaju prostora za iznenađenost. Utoliko je i javna rasprava koju su nanovo inicirali prvenstveno studenti, namjesto one što je s dužim rokom provedbe morao sazvati državni projektant zakona, otkrila ista politička te ideološka uporišta kao polazne i odredišne točke te kontrarevolucionarne reforme.

Osim uobičajeno najaktivnijih studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dakle, ovom su prilikom veliki doprinos širenju prostora javne diskusije dale i pojedine institucije poput Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, kao i pojedinci iz drugih znanstvenih i visokoškolskih ustanova. Filip Hameršak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, te iz Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, tako je ocijenio da Zakon o znanosti navodi znanost na tržišnu prostituciju, a naročito ugrožava humanistiku koja se niti ne može iole unosno prodati. Znanstveni instituti bi se, ovisno o statusu, javno financirali u iznosu od 60 ili 80 posto, dok bi za ostatak svojih potreba morali zaraditi sami. Zakon o sveučilištima, pak, te ustanove podvrgava dominantnom nadzoru vlade, s razvlaštenim senatom i, s druge strane, Sveučilišnim vijećem za koje profesori Gvozden Flego i Neven Jovanović s Filozofskog fakulteta kažu da je – oktroirano.

Institut za etnologiju i folkloristiku upozorava javnost, među ostalim, da se ukidanjem načela autonomije ugrožava i na njemu zasnovana regulacija etičnosti i vrednovanja znanosti; štoviše, novim se zakonom ukida zapravo i sam Odbor za etiku, te se odgovornost prenosi na volju pojedinca. Naglasak zakonskog prijedloga ograničava doprinos znanosti na gospodarstvo kao samo jedno društveno područje i na novac kao samo jednu društvenu vrijednost, navodi se dalje, dok obrazovanje i kultura, primjerice, te znanje i moral, više nisu toliko važni. Što se tiče buduće kontrole financijskog poslovanja, zacijelo će se u kampanji zaoštravanja toga odnosa iskoristiti nova otkrića o pronevjerama izvjesnih fakultetskih uprava. A naročito je to opravdano znamo li da se u vladi, je li, nikad nije dogodilo ništa slično.

Naposljetku, studentski plenum Filozofskog fakulteta zaključio je da sporni zakoni potiču snažnu političku i tržišnu regulaciju znanosti i visokog školstva, te daljnje procese cijepanja i privatizacije sveučilišta. Po novom se također ne ukidaju školarine, samo se nazivaju upisninama. U iščekivanju vladine reakcije na sve te kritike, i odgovora na dilemu hoće li se zakonski prijedlozi samo pokrpati ili će se njihov koncept u cijelosti odbaciti, međutim, možemo barem donijeti sud kako nema sumnje da je (za)ključno pitanje studentske aktivistkinje Andree Milat, čije stajalište objavljujemo uz ovaj tekst, isključivo retoričke naravi. Jasno je, znači, tko bi jedini od ovakvih zakona imao koristi: oni koji znanost i visoko školstvo vide kao samo još jedan javni resurs za crpljenje vrijednosti u privatnu korist. A oni ne samo da nisu za potcjenjivanje, oni već odavno vladaju.


Udaranje po ostacima javne sfere

Dean Duda, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kaže da cjelokupan zakonski paket treba u potpunosti odbaciti jer se, s obzirom na njegov “duh”, nikakvim amandmanima, korekcijama ili preinakama stvari ne mogu popraviti.

– Ako se tim trima zakonskim prijedlozima pridoda još i onaj o javnoj televiziji, onda je posve jasno da su na udaru “ostatci ostataka” javne sfere ili, ako hoćete, stvari od općeg i zajedničkog interesa. Iako tekst tih prijedloga pokazuje doista nanose svega i svačega, od različitih tradicija do prepisivanja, ključnim mi se čine dvije međusobno nadovezujuće pozicije – totalitarna i tržišna, da ne velim neoliberalna. S jedne strane koncentracija političko-upravljačke moći u državnim rukama kao svojevrstan korak u bolje totalitarno političko sutra kad su posrijedi sveučilište, znanost i visoko obrazovanje, a s druge tobožnje pretvaranje znanstvenih i sveučilišnih institucija u snalažljive i hijerarhizirane tržišne subjekte što nužno vodi komercijalizaciji osnovne djelatnosti i logično računa na novčanik tzv. krajnjeg korisnika. Zapravo nam nakon marketinškog mahnitanja društva znanja, slijedi druga faza koja predstavlja praktičnu dijetu na svim razinama. Najkonkretnije: društvo se prekraja prema glazbenim željama ili pak na sliku i priliku jedinih socijalnih definitora – političara i poslodavaca. Ostali ne postoje, zapravo su nepotrebni.


Svakodnevna izvanredna situacija

Andrea Milat, studentska aktivistkinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra da je javna rasprava koja se razvila na temu paketa zakona o znanosti, sveučilištima i visokom obrazovanju važna – kako zbog opsega koji je poprimila na nacionalnom teritoriju tako i zbog činjenice da je postupak donošenja zakona u Hrvatskoj uobičajen u svojoj obrnutoj formi, odnosno da se većina zakona donosi po hitnoj proceduri koja je zapravo propisana za izvanredne situacije.

– Tako smo u biti, mi kojih se ti zakoni najviše tiču, pristali da nam izvanredna situacija postane svakodnevna, a svakodnevna izvanredna. U ovako zadanim parametrima, postavlja se pitanje bi li se i ova javna rasprava dogodila bez ustrajnih studentskih intervencija. Novi zakoni nam otkrivaju komercijalizaciju obrazovanja i znanosti u punoj lepezi društvenih posljedica. Najvažnije moguće i izgledne posljedice ovih zakona – iz perspektive studenata, kao između ostalog i ljudskog kapitala – su ograničavanje pristupa visokom obrazovanju najsiromašnijim dijelovima društva (onemogućava se studentski rad zbog nastavnih obveza koje predviđa Bolonjski proces, a paralelno s tim povećava se ekonomska potreba studenata za radom zbog sve većih troškova studiranja), ograničenje izbora studija zbog sprege s tržištem i gospodarstvom (studenti moraju birati ono što je tržišno isplativo, što nije nužno i ono što doprinosi kulturnom razvoju države), otežan pristup doktorskim studijima, a nakon toga dodatno otežano zapošljavanje te jedva moguć napredak nakon doktorata. Zakoni također ukidaju odluku Ustavnog suda o autonomiji akademske zajednice i to dvostruko: politički i financijski. Očito se odustalo od ideje društva znanja i širenja visokog obrazovanja najsiromašnijim slojevima društva, a zbog sprege s gospodarstvom. Zato pitanje koje treba postaviti jest: tko ima koristi od ovih zakona?

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 24. svibnja 2020. Okolišna perspektiva ljudske povijesti "Budući da je, prema zakonu entropije, energija potrošna i ne možemo je reciklirati, svaki dan moramo iznova vaditi sirovine i goriva iz zemlje za potrebe ekonomije. U određenoj mjeri recikliramo materijale poput aluminija i bakra, ali ne previše. Čak bi i ekonomija nulte stope rasta nužno došla do granica mogućnosti vađenja nafte, ugljena, bakra, boksita, željezne rudače, ekstrakcije plina hidrauličkim frakturiranjem, itd. Dakle, ekonomija nije cirkularna, nego jednosmjerna i vodi ka entropiji – rasipanju sirovina i energije."
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve