Za Novu Europu: Sveučilišta ustaju protiv mjera štednje

Međunarodni kolektiv EduFactory nastavlja s borbom protiv komercijalizacije obrazovanja, u Europi povezane s Bolonjskim procesom, posljednjih godina uz alibi globalnih mjera štednje. U izjavi od 13. veljače, nakon zajedničkog sastanka u Parizu, najavljuju konsolidaciju otpora na međunarodnoj razini i protestiraju protiv francuskih vlasti koje su njihovim kolegama iz Tunisa zabranile ulazak u zemlju.

Završna izjava s europskog sastanka sveučilišnih pokreta, održanog u Parizu od 11. do 13. veljače 2011.

Mi, studenti i neizvjesno zaposleni radnici Europe, Tunisa, Japana, SAD-a, Kanade, Meksika, Čilea, Perua i Argentine, sastali smo se u Parizu preko vikenda od 11. do 13. veljače da raspravimo i organiziramo zajedničku mrežu na temelju zajedničke borbe. Studenti iz Magreba i Gambije su pokušali doći, ali im je Francuska odbila ulaz u zemlju. Zahtijevamo slobodan protok ljudi kao i slobodan protok borbi.

U biti, posljednjih godina naš je pokret učinio Europu područjem borbe protiv korporatizacije sveučilišta i neizvjesnog rada. Ovaj sastanak u Parizu i revolucionarni pokreti koji se komešaju na području Mediterana omogućavaju nam da poduzmemo važan korak prema novoj Europi protiv mjera štednje, na primjeru revolta u zemljama Magreba.

Generacija smo koja smatra da je neizvjestan rad stalno stanje: sveučilište više nije čimbenik za društveni uspon, nego prije tvornica neizvjesnosti. Niti je sveučilište zatvorena zajednica: naša borba za državnu pomoć potrebitima, protiv neizvjesnosti i za slobodan protok znanja i ljudi ne staje na vratima sveučilišta.

Nužnost za stvaranjem zajedničke mreže temelji se na našoj borbi protiv Bolonjskog procesa i ograničavanja sredstava za obrazovanje i mjera za kojima Europa namjerava posegnuti kako bi odgovorila na krizu.

Država i privatni interesi surađuju u procesu korporatizacije sveučilišta prema modelu poduzeća i stoga cilj naše borbe nije obrana statusa quo. Vlade spašavaju banke i potkopavaju obrazovanje. Želimo stvoriti svoje sveučilište – sveučilište koje se temelji na našim iskustvima autonomnog obrazovanja, alternativnih istraživanja i besplatnih škola. Slobodno sveučilište kojim upravljaju studenti, neizvjesno zaposleni i migranti, sveučilište bez granica.

Tijekom ovog vikenda izmjenjivali smo iskustva i raspravljali na različitim jezicima o praksama združenog sukoba: manifestacije, blokade i prometni štrajkovi. Stvorili smo i unaprijedili zajedničke zahtjeve: slobodan pristup sveučilištu bez povišenja troškova obrazovanja; novo blagostanje i zajednička prava bez duga i financijalizacije naših života, i za obrazovanje temeljeno na suradnji bez konkurencije i hijerarhija.

Na temelju ove zajedničke izjave:

  • Pozivamo na zajedničke i nadnacionalne dane akcije 24, 25. i 26. ožujka 2011: protiv banaka, dužničkog sustava i mjera štednje, a za slobodno obrazovanje i slobodan protok ljudi i znanja.
  • Stvorit ćemo zajedničke novine o borbi i medij za autonomnu komunikaciju
  • Napravit ćemo veliku karavanu i održati sastanak u Tunisu jer su borbe u Magrebu borbe u kojima ovdje sudjelujemo.
  • Pridružit ćemo se protestima na sastanku G8 sveučilišta u Dijonu od 5. do 7. svibnja 2011.
  • Ponovo ćemo se sastati u Londonu u lipnju.

Borimo se i surađujemo, ovo je naša Pariška komuna!

Više informacija: www.edu-factory.org

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve