Studentski zbor čvrsto ostaje pod nadzorom “stožerne stranke”

Glavna zadaća Studentskog zbora oduvijek je bila osigurati pacifikaciju i pokornost studenata HDZ-u. Niti jedni izbori nisu prošli bez optužbi za lažiranje, a predsjednici su često bili članovi HDZ-a.



Predsjednik sa stranačkom iksicom



Glavna zadaća Studentskog zbora oduvijek je bila osigurati pacifikaciju i pokornost studenata HDZ-u. Niti jedni izbori nisu prošli bez optužbi za lažiranje, a predsjednici su često bili članovi HDZ-a

Sve se promijenilo da se ne bi promijenilo ništa: na mjestu predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu 25. ožujka jednog HDZ-ovca zamijenio je drugi. Novi je predsjednik student Medicinskog fakulteta Danko Relić, a kao prvi potez novopečeno je vodstvo uputilo, zajedno s više zavičajnih udruga, poziv na – ni manje ni više – nepriznavanje nove Vlade Federacije BiH. Pritom je taj apel, koji na prvi pogled ne spada u redovnu djelatnost institucije koja bi trebala štititi prava studenata, potpisan mimo znanja Skupštine Zbora.

Relića je izabrala Skupština čiji članovi su birani na izborima održanim 5. i 6. svibnja prošle godine, tijekom kojih su studenti okupljeni u inicijativu Song (Studenti organizirano nadgledaju glasanje) zabilježili i izbornom povjerenstvu prijavili 71 slučaj kršenja izbornih propisa na 15 fakulteta, od fizičkog protjerivanja promatrača, uvjeravanja studenata pored samih glasačkih kutija koga trebaju birati, dijeljenja popisa s imenima “poželjnih” kandidata, pa do nestanka glasačkih kutija s biračkih mjesta. Dio prigovora nadležna sveučilišna tijela su odbacila, a na dio, tvrde nezadovoljni studenti, odgovor nikada nije došao.

Obraćanje rektoru Aleksi Bjelišu i ministru znanosti Radovanu Fuchsu prošlo je bez uspjeha, pa je zbog toga, kao i zbog sumnji u malverzacije s izbornim materijalom koji je osam mjeseci stajao pohranjen bez nadzora i objave rezultata, pedesetak studenata više zagrebačkih fakulteta spriječilo 18. ožujka fizičkim upadom u dvoranu Rektorata prvi pokušaj konstituiranja SZ-a, a kao svoj sljedeći korak najavljuju podnošenje tužbe Upravnom sudu.

SZ je osnovan 1996, a glavna zadaća oduvijek mu je bila osigurati pacifikaciju i pokornost studentske populacije HDZ-u. Niti jedni izbori unutar Zbora nisu prošli bez optužbi za lažiranje, a dužnost predsjednika često su vršili aktivni članovi HDZ-a, poput Mislava Baneka koji je bio i predsjednik stranačke mladeži, dok ga prošle godine nije naslijedila premijerkina miljenica Martina Banić, zatim Darija Škegre ili dosadašnjeg čelnika SZ-a Ivana Bote.

Kao pravi HDZ-ovi pretorijanci, vođe SZ-a pljuvali su svaku nepoćudnu studentsku akciju, poput blokada fakulteta tijekom kojih se Bota na izvanrednim presicama umiljato uslikavao prvo s ministrom znanostiDraganom Primorcem, a potom i Fuchsom. Najzloglasniji član ove družine ipak ostaje Petar Bezjak, koji je 2003. godine studente pozivao da glasuju protiv lijeve koalicije, a koji je konačno odletio nakon što je u zatvoru posjetio ratnog zločinca Mirka Norca taman kada je u Zagreb dolazila Carla del Ponte.

Vlasti su, pak, odanost šefova SZ-a kupovale prepuštanjem da samovoljno raspolažu višemilijunskim proračunima. U Bezjakovo doba mastilo se večerama u Sheratonu i raspojasano putovalo po Južnoj Africi, a Index.hr je pred dvije godine objavio da je Tomislav Čengić, tadašnji šef riječkog Zbora, zajedno s Fuchsovim sinom na trošak SZ-a tulumario jugoistočnom Azijom. Na mobitele se, pak, troši više od stotinu tisuća proračunskih kuna, a s obzirom na to da su vrlo aktivne upravo udruge studenata iz BiH, 2010. godine je, primjerice, najviše novca od svih studentskih medija dobio list hercegovačkih studenata “Moj kamen”.

Sve u svemu, ne čudi da se i na listi Studenti zajedno, koja je pobijedila na prošlogodišnjim izborima, nalazi više članova HDZ-a. Studentski zbor, jasno je, čvrsto ostaje pod nadzorom stožerne stranke hrvatskog naroda, a mladi kabadahije i dalje imaju gdje vježbati klijentelizam, korupciju i proceduralne vratolomije, što im – vidjeli smo – ide odlično.

Jerko Bakotin
Objavljeno u Novostima 2. travnja 2011.

Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve