Konferencija 1. listopada 2011.

Letnja škola: Kriza, odgovori, levica

Na ovogodišnjoj Letnjoj školi fondacije Rosa Luxemburg održanoj na Fruškoj Gori pod naslovom “Kriza, odgovori, levica” izlagali su i raspravljali Goran Musić, Mislav Žitko, Stipe Ćurković, Andreja Živković, Ankica Čakardić, Tihana Pupovac, Dražen Šimleša, Srećko Horvat, Đurđa Knežević, Primož Krašovec i Boris Buden. SkriptaTV napravila je video sažetak/teaser sva tri dana izlaganja, a ona se, kao i rasprave, mogu u cijelosti pogledati na playlisti i youtube kanalu SkriptaTV. U nastavku pročitajte rezime Vladana Jeremića.

Drugu letnju školu u organizaciji i koncepciji Rosa Luxemburg Stiftung kancelarije za jugoistočnu Evropu, pohađalo je 70 učesnika i učesnica. Okruženi predivnim prirodnim ambijentom Fruške Gore, u Centru za privredno-tehnološki razvoj Vojvodine Andrevlje, sakupili su se istraživače/ice u oblasti društvenih nauka, društveno angažovane aktiviste i aktivistkinje, kritički nastrojeni/ne kulturni radnici i radnice, predstavnici sindikata i drugi/e radnici i radnice koji/e deluju i žive u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Oni su tri puna dana, 21, 22, i 23. jula imali prilike da zajedno nauče, promisle i re-mapiraju glavna polja kojima se savremena levica bavi i da povezivanjem i umrežavanjem regionalnih levičarskih aktivističkih i istraživačkih inicijativa otvore prostor za stvaranje jedne permanentne regionalne platforme za razmenu znanja.

Naslov letnje škole je glasio Kriza, odgovori, levica, a opšti cilj je bila političko-teorijska edukacija sa akcentom na značenje i važnost kritičke analize ekonomske krize u svetu i posebno regionu jugoistočne Evope, te njenih posledica na državne i regionalne politike, kao i na različite socijalne pokrete. Stoga je glavna teme škole bila aktuelna ekonomska kriza, njeni uzroci i posledice po kapitalistički sistem i njegovu političku ideologiju, kao i levičarsko shvatanje i promišljanje krize, mogućnosti levice da krizu iskoristi za sopstvena preispitivanja, teorijske re-artikulacije i jačanje političkih kapaciteta.

Ovogodišnja letnja škola je tokom tri dana bila fokusirana na tri celine/radna okvira. Prvog dana, 21. jula, učesnici i učesnice su obrađivali radni okvir Kapitalizam i kriza. Prvi govornik ovog radnog okvira je bio ekonomista i istoričar, trenutno na doktorskim studijama u Firenci, Goran Musić, koji je uvodnim predavanjem sagledao istorijat ekonomskih kriza u kapitalizmu. Mislav Žitko, apsolvent filozofije iz Zagreba je održao predavanje Interpretacija krize: Postkejnzijanizam i marksizam, dajući kritičku analizu ekonomske teorije i političke ekonomije. Sociolog Andreja Živković, trenutno na doktorskim studijama u Kembridžu, održao je predavanje Povratak u budućnost: tranzicija na Balkanu u kome je podvukao osnovne karakteristike nacionalnih ekonomija nakon Drugog svetskog rata i neoliberalizacije državnih ekonomija sa akcentom na realne probleme i ekonomsku krizu u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji nakon sloma real-socijalizma. Stipe Ćurković iz Zagreba, je u izlaganju Nezaposlenost: socijalna anomalija kao kapitalistička normalnost analizirao aspekte kapitalističkog tržišta rada i krizu.

Drugog dana letnje škole je obrađivana celina Posle neoliberalizma u sklopu koje su govorile, Ankica Čakardić, docentica na Katedri za socijalnu filozofiju, Sveučilišta u Zagrebu, sa izlaganjem Minimalna država i neoliberalne strategije kapitalizma i filozofkinja Tihana Pupovac sa naslovom izlaganja Proleće demokracije, koja je ukazala na potencijale direktne demokratije i plenuma, na primeru studentskog organizovanja i protesta u Zagrebu. Tokom nastavka dana, govorio je sociolog Dražen Šimleša, asistent na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, s temom Ekologizacija kapitalizma: Green New Deal ili samo još jedan uobičajeni deal?. Filozof i publicist Srećko Horvat je u izlaganju Od Magreba do Balkana, ili zašto je Foucault 1979. bio u pravu? istakao značaj protesta u zemljama Magreba i važnost demokratizacije Magreba i država na Balkanu.

Treći dan letnje škole protekao je pod radnim okvirom Čemu još levica?. Književnica i publicistkinja sa Brača, Đurđa Knežević je govorila na temu Feminizam i ljevica – sličnosti politike, nesporazumi po spolu, dajući važnu kritičku analizu procesa profesionalizacije feminizma i posebno istakla opasnosti udaljavanja feminizma od šire društvene kritike kapitalističkog sistema i šire i levice danas. Sociolog i istraživač Pedagoškog instituta u Ljubljani, Primož Krašovec je izlagao na temu Klase i identiteti, analizirajući konstrukt kreativne klase i njenu ideološku ulogu u neoliberalnom kapitalizmu. Poslednji govornik je bio filozof Boris Buden, (Berlin) koji je održano predavanje Javnost-kontrajavnost, ukazujući na krizu koncepta javnosti u liberalnoj demokratiji.

Nakon svakog izlaganja vodile su se žive diskusije, a tokom drugog dana podeljene i u dve diskusione grupe. Organizatori/ke i moderatori/ke Ksenija Forca, Ana Veselinović, Vladan Jeremić, Milan Rakita, Dušan Maljković i Miloš Jadžić su zaključivali/le diskusije na kraju svake radne celine. U organizaciji letnje škole su pored pomenutih učestvovali i Ljubica Paleček i Boris Kanzleiter.

SkriptaTV iz Zagreba je snimala sva izlaganja i diskusije, uskoro će na njihovom kanalu biti dostupna celokupna video dokumentacija letnje škole.

Nakon ovoga uspeha, kancelarija za jugoistočnu Evropu Rosa Luxemburg Stiftung će usmeriti svoje kapacitete prema organizovanje naredne letnje škole 2012. godine, tražeći nove moduse umrežavanja, širenja znanja o savremenoj levici i političke edukacije.

Tekst: Vladan Jeremić
Tagovi:
, , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve