Kreće špijuniranje

Ove subote, 26. studenog, u Zagrebu je u organizaciji Mladih antifašista Zagreba održan četvrti Marš solidarnosti pod sloganom Stop povećanju policijskih ovlasti. U nastavku donosimo njihov tekst Kreće špijuniranje koji govori o postavljanju nadzornih kamera u Zagrebu čime je pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i za povećanje sigurnosti građana započelo legalno danonoćno špijuniranje.


Pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i pod parolom: „Zagreb, još sigurniji grad“ započelo je legalno danonoćno špijuniranje stanovnika grada Zagreba. Bez ikakve javne rasprave ili obavještavanja šireg dijela javnosti Grad Zagreb je, u dogovoru s policijom, prije više od godinu dana odlučio kupiti 225 kamera i postaviti ih na 75 lokacija po cijeni od 21 milijun kuna. Taj novac je uzet poreznim obveznicima i iskorišten da bi ih se nadziralo i kažnjavalo. U utorak je postavljeno prvih 18 nadzornih kamera u Šubićevoj, Martićevoj i na Kvatriću, a špijunirat će početi, već sljedeći mjesec.

Iako je kupovina kamera na početku pravdana samo snimanjem prometnih prekršitelja pa ja kupac za potrebe „sustava automatske regulacije prometa“ bio Zagrebparking odmah je bilo dano na znanje da će njihova primjena biti mnogo šira. Snimat će se apsolutno svi, a uvid u to tko je kad, s kim i gdje bio, imat će i policija. To svjedoči da postavljanje kamera ima i veće posljedice od samog nadziranja toga tko se nije vezao ili tko je krivo parkirao svoj auto. Policija će tako imati priliku da na temelju snimaka nadzornih kamera kazneno ili prekršajno goniti sve one koji rade protiv zakona. Snimke s kamera će se, znači, uzimati kao dokazni materijal na sudu. Da bi represivni aparat djelovao što je moguće efikasnije i da „velikom bratu“ ništa ne promakne dolazi do umrežavanja i centraliziranja cijelog nadzornog sustava. Njegovo središte (Sektor za komunalno i prometno redarstvo) u Jagićevoj ulici, u što je ustvari uložen dobar dio novaca, će biti mjesto iz kojeg će se prosljeđivati informacije prema odgovarajućim institucijama i mjesto iz kojeg će se moći dobiti informacije za potrebe rada na terenu. Takvo umrežavanje još više može zbližiti policiju i zaštitarske tvrtke koje su inače privatne i rade svakakve stvari za one koji im plate, sjetimo se samo slučaja Varšavske kada su doslovce napali prosvjednike zbog jednog transparenta i to pred budnim okom policije. U slučaju neke „kriminalne radnje“ iz nadzornog centra preko radio frekvencija se može obavijestiti najbližeg zaštitara da djeluje. Do koje mjere bi oni smjeli djelovati i kakve sve ovlasti bi zaštitarske firme mogle imati ostaje nam za vidjeti.

No, ono što može zabrinjavati sve stanovnike je da ne postoji način da se kontrolira to sumanuto neprekidno špijuniranje. Eventualne zakonske zaštite o privatnosti, odnosno snimanju javnih površina, padaju kao pijane jednim dizanjem ruku političara. Više ništa ne može garantirati zaštitu privatnosti, a voajeri koji će cijelo vrijeme držati grad na oku mogu praktično raditi što hoće. Koliko će netko snimke čuvati, tko će ih smjeti koristiti i u koje svrhe možemo samo nagađati. Policija i tajne službe već odavno bez naloga suda gledaju kome šaljemo poruke, koga zovemo i gdje se pritom nalazimo, a sad će moći kontrolirati i svako naše kretanje.

I prije nego što su kamere postavljene čuli smo najave o potpunom kontroliranju Zagreba, o tome da će cijeli grad jednog dana biti premrežen. Tome se trebamo suprotstaviti na vrijeme i boriti se za naše pravo na privatnost. Recimo stop kontroliranju već 26. 11., na Maršu solidarnosti, jer svako povećanje ovlasti represivnog aparata bez našeg otpora je korak prema policijskoj državi.


tekst je izvorno objavljen 17. studenog 2011. na mladi-antifasisti.hr

Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, s fokusom na osobe s invaliditetom.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ U prilogu aktualnim raspravama o biopolitičkim tumačenjima pandemije COVID-19, autor nas vodi kroz povijest sociobioloških obilježja epidemija i pandemija, primarno u kontekstu uvezanosti liberalnog upravljanja i biopolitike, koja u Foucaultovoj interpretaciji ide s onu stranu ekonomskog polja u mjeri u kojoj se stanovništvo pokazuje kao novi objekt analize i intervencije. Tekst na pozadini povijesti epidemija velikih boginja (te juridičko-disciplinarnih mehanizama poput cijepljenja) ukazuje na dvije temeljne manjkavosti Foucaltovog pokušaja podvođenja biopolitike pod problematiku liberalnog guvernmentaliteta, i nudi revidiranu, demokratsku, eksplanatorno snažniju, robusniju upotrebu biopolitičke teorije, onkraj laisser-faire pristupa i autoritarnih mjera države.
  • 20. prosinca 2020. Filipini: paralelne strukture u džunglama Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve