Rasizam ponovno ulazi u europski mainstream

Kriza kapitalizma u Europskoj uniji rezultirala je porastom popularnosti ksenofobne desnice koja upire prstom u imigrante, optužujući ih da su odgovorni za gubitak radnih mjesta “domaće” radne snage. I dok je Europska komisija vrlo brza u donošenju diktata kada su u pitanju interesi kapitala, ljudska prava i osnovne slobode prebacuje na nacionalnu razinu. Marie-Christine Vergiat analizira porast moći radikalne desnice, posebice nizozemskog PVV-a, koji djeluje kao dio vladajuće koalicije, ali i francuskog predsjednika N. Sarkozyja koji obilno koristi ksenofobnu retoriku u svojoj predsjedničkoj kampanji.


Nedavno je u Nizozemskoj otvorena web-stranica za prikupljanje pritužbi na imigrante iz srednje i istočne Europe. Korisnike interneta se potiče da odgovore jesu li izgubili posao zbog „Poljaka, Bugara ili Rumunja“. Također, mogu označiti kućice kako bi prijavili „buku“, „probleme s parkingom“ ili „pijanstvo“. Takvo poticanje na rasnu mržnju – jasan i sramotan pokušaj stvaranja ksenofobije prema imigranatima, osobito prema onima iz Srednje i Istočne Europe – dolazi od nikoga drugog doli krajnje desne PVV (Stranka za slobodu). Autor stranice, vođa PVV-a Geert Wilders već se mnogo puta istaknuo u ovom polju, budući da je do sada bio poznat isključivo po svojoj žestokoj antiislamskoj retorici. No, u posljednje vrijeme Wilders je počeo širiti svoj populistički repertoar i na gorespomenute napade.

Ta stranka nije samo još jedna stranka krajnje desnice; Wildersova stranka podupire nizozemsku manjinsku vladu koju vodi Mark Rutte i službeni je dio parlamentarne većine. Kada govorimo o ovoj kontroverzi, možemo samo reći kako je tišina nizozemske vlade zaglušujuća. Premijer Ritte pozvan je prošlog tjedna u Strasbourg kako bi razjasnio poziciju
svoje vlade pred Europskim parlamentom. Naša debata je nastavljena, ali je Rutteov izostanak upadljiv. Inače, premijer je također ignorirao apele da distancira svoju vladu od PVV-ove stranice.

Nažalost, ovaj slučaj nije samo simboličan budući da uključuje stranku – punopravnu članicu političke većine – čiji utjecaj seže puno dalje od nizozemskih granica. Slične prakse nastaju u brojnim zemljama članicama. Dvije ekstremno desne poljske stranice označuju ljevičare, homoseksualne osobe i strance kao „rasne neprijatelje“. U Latviji su Rusi na udaru zbog registracijskih tablica na svojim automobilima. U Luksemburgu je donesen zakon koji ograničava obiteljske doprinose stranim državljanima koji tamo borave. S ovog popisa nipošto ne možemo izostaviti Mađarsku i katastrofalne poteze Viktora Orbana. U zadnjih nekoliko tjedana u mojoj zemlji, Francuskoj, rasistička retorika poprimila je novu dimenziju otkako predsjednik Sarkozy – u svojoj izbornoj kampanji – koristi teme koje su obično u
domeni ekstremno desne Nacionalne fronte. Nakon napada na Rome, najavio je planove za referendum o imigraciji i zaprijetio ukidanjem francuskog članstva u Schengenskoj zoni, koji je jedna od tekovina Europske unije za koju njeni građani kažu da su joj najprivrženiji.

Tijekom ovotjedne rasprave u Europskom parlamentu, dansko predsjedništvo nad EU-om i Europska komisija objavili su osude PVV-ove stranice. Ali, nisu išli dalje od pozivanja na sankcije od strane pojedinih zemalja članica i njihovih sudova. Komisija nam stalno ponavlja kako je ona čuvarica sporazumâ. Zar sloboda kretanja i nediskriminacija više nisu temeljne vrijednosti EU? Zar je Komisija oslobođena jedne od svojih temeljnih odgovornosti?

Tužna istina je, nažalost, puno jednostavnija. U ekonomskim pitanjima – slobodan protok robe i kapitala i ukidanje prepreka konkurenciji – Komisija brzo djeluje. Kada je riječ o napadima na osnovna prava, čak i ona najdugovječnija – a to uključuje slobodno kretanje ljudi i naše pravo da ne budemo diskriminirani na prostoru EU – odjednom nam se govori da je to pitanje pojedine zemlje članice. I onda se čude kada ljudi dovode u pitanje istinske vrijednosti EU. Takvi ratoborni govori prizivaju u sjećanje tragičnu povijest Europe i morala bi postojati pravna obaveza da se djeluje. Sada vođe EU moraju ne samo jednoglasno osuditi već se i čvrsto obračunati sa svim kršenjima osnovnih vrijednosti. Vrijeme je da počnemo zatvarati vrata, ali ne onima koji žele izgraditi bolji život u drugoj zemlji, nego populističkim ksenofobima koji će nas odvesti istim tragičnim putem kojim je Europa već kročila.

Marie-Christine Vergiat
S engleskog preveo Marko Milošević
Originalno objavljeno na Internet portalu transform!

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve