Rasizam ponovno ulazi u europski mainstream

Kriza kapitalizma u Europskoj uniji rezultirala je porastom popularnosti ksenofobne desnice koja upire prstom u imigrante, optužujući ih da su odgovorni za gubitak radnih mjesta “domaće” radne snage. I dok je Europska komisija vrlo brza u donošenju diktata kada su u pitanju interesi kapitala, ljudska prava i osnovne slobode prebacuje na nacionalnu razinu. Marie-Christine Vergiat analizira porast moći radikalne desnice, posebice nizozemskog PVV-a, koji djeluje kao dio vladajuće koalicije, ali i francuskog predsjednika N. Sarkozyja koji obilno koristi ksenofobnu retoriku u svojoj predsjedničkoj kampanji.

Nedavno je u Nizozemskoj otvorena web-stranica za prikupljanje pritužbi na imigrante iz srednje i istočne Europe. Korisnike interneta se potiče da odgovore jesu li izgubili posao zbog „Poljaka, Bugara ili Rumunja“. Također, mogu označiti kućice kako bi prijavili „buku“, „probleme s parkingom“ ili „pijanstvo“. Takvo poticanje na rasnu mržnju – jasan i sramotan pokušaj stvaranja ksenofobije prema imigranatima, osobito prema onima iz Srednje i Istočne Europe – dolazi od nikoga drugog doli krajnje desne PVV (Stranka za slobodu). Autor stranice, vođa PVV-a Geert Wilders već se mnogo puta istaknuo u ovom polju, budući da je do sada bio poznat isključivo po svojoj žestokoj antiislamskoj retorici. No, u posljednje vrijeme Wilders je počeo širiti svoj populistički repertoar i na gorespomenute napade.

Ta stranka nije samo još jedna stranka krajnje desnice; Wildersova stranka podupire nizozemsku manjinsku vladu koju vodi Mark Rutte i službeni je dio parlamentarne većine. Kada govorimo o ovoj kontroverzi, možemo samo reći kako je tišina nizozemske vlade zaglušujuća. Premijer Ritte pozvan je prošlog tjedna u Strasbourg kako bi razjasnio poziciju svoje vlade pred Europskim parlamentom. Naša debata je nastavljena, ali je Rutteov izostanak upadljiv. Inače, premijer je također ignorirao apele da distancira svoju vladu od PVV-ove stranice.

Nažalost, ovaj slučaj nije samo simboličan budući da uključuje stranku – punopravnu članicu političke većine – čiji utjecaj seže puno dalje od nizozemskih granica. Slične prakse nastaju u brojnim zemljama članicama. Dvije ekstremno desne poljske stranice označuju ljevičare, homoseksualne osobe i strance kao „rasne neprijatelje“. U Latviji su Rusi na udaru zbog registracijskih tablica na svojim automobilima. U Luksemburgu je donesen zakon koji ograničava obiteljske doprinose stranim državljanima koji tamo borave. S ovog popisa nipošto ne možemo izostaviti Mađarsku i katastrofalne poteze Viktora Orbana. U zadnjih nekoliko tjedana u mojoj zemlji, Francuskoj, rasistička retorika poprimila je novu dimenziju otkako predsjednik Sarkozy – u svojoj izbornoj kampanji – koristi teme koje su obično u domeni ekstremno desne Nacionalne fronte. Nakon napada na Rome, najavio je planove za referendum o imigraciji i zaprijetio ukidanjem francuskog članstva u Schengenskoj zoni, koji je jedna od tekovina Europske unije za koju njeni građani kažu da su joj najprivrženiji.

Tijekom ovotjedne rasprave u Europskom parlamentu, dansko predsjedništvo nad EU-om i Europska komisija objavili su osude PVV-ove stranice. Ali, nisu išli dalje od pozivanja na sankcije od strane pojedinih zemalja članica i njihovih sudova. Komisija nam stalno ponavlja kako je ona čuvarica sporazumâ. Zar sloboda kretanja i nediskriminacija više nisu temeljne vrijednosti EU? Zar je Komisija oslobođena jedne od svojih temeljnih odgovornosti?

Tužna istina je, nažalost, puno jednostavnija. U ekonomskim pitanjima – slobodan protok robe i kapitala i ukidanje prepreka konkurenciji – Komisija brzo djeluje. Kada je riječ o napadima na osnovna prava, čak i ona najdugovječnija – a to uključuje slobodno kretanje ljudi i naše pravo da ne budemo diskriminirani na prostoru EU – odjednom nam se govori da je to pitanje pojedine zemlje članice. I onda se čude kada ljudi dovode u pitanje istinske vrijednosti EU. Takvi ratoborni govori prizivaju u sjećanje tragičnu povijest Europe i morala bi postojati pravna obaveza da se djeluje. Sada vođe EU moraju ne samo jednoglasno osuditi već se i čvrsto obračunati sa svim kršenjima osnovnih vrijednosti. Vrijeme je da počnemo zatvarati vrata, ali ne onima koji žele izgraditi bolji život u drugoj zemlji, nego populističkim ksenofobima koji će nas odvesti istim tragičnim putem kojim je Europa već kročila.

Marie-Christine Vergiat
S engleskog preveo Marko Milošević
Originalno objavljeno na Internet portalu transform!

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam "U situaciji degradiranja osnovnih materijalnih preduvjeta za uspostavu održivog i pravednog postkapitalističkog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos s prirodom i neljudskim životinjama, te u skladu s time i količinu, ali i sadržaj potrošnje. Istovremeno treba imati u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih – radničkih, ekoloških, antiimperijalističkih, feminističkih, queer, antirasnih, antispecističkih – borbi otvorio politički prostor za osmišljavanje komunističke alternative kao jedinog pravog i održivog rješenja trenutne ekološke krize."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve