Rasizam ponovno ulazi u europski mainstream

Kriza kapitalizma u Europskoj uniji rezultirala je porastom popularnosti ksenofobne desnice koja upire prstom u imigrante, optužujući ih da su odgovorni za gubitak radnih mjesta “domaće” radne snage. I dok je Europska komisija vrlo brza u donošenju diktata kada su u pitanju interesi kapitala, ljudska prava i osnovne slobode prebacuje na nacionalnu razinu. Marie-Christine Vergiat analizira porast moći radikalne desnice, posebice nizozemskog PVV-a, koji djeluje kao dio vladajuće koalicije, ali i francuskog predsjednika N. Sarkozyja koji obilno koristi ksenofobnu retoriku u svojoj predsjedničkoj kampanji.

Nedavno je u Nizozemskoj otvorena web-stranica za prikupljanje pritužbi na imigrante iz srednje i istočne Europe. Korisnike interneta se potiče da odgovore jesu li izgubili posao zbog „Poljaka, Bugara ili Rumunja“. Također, mogu označiti kućice kako bi prijavili „buku“, „probleme s parkingom“ ili „pijanstvo“. Takvo poticanje na rasnu mržnju – jasan i sramotan pokušaj stvaranja ksenofobije prema imigranatima, osobito prema onima iz Srednje i Istočne Europe – dolazi od nikoga drugog doli krajnje desne PVV (Stranka za slobodu). Autor stranice, vođa PVV-a Geert Wilders već se mnogo puta istaknuo u ovom polju, budući da je do sada bio poznat isključivo po svojoj žestokoj antiislamskoj retorici. No, u posljednje vrijeme Wilders je počeo širiti svoj populistički repertoar i na gorespomenute napade.

Ta stranka nije samo još jedna stranka krajnje desnice; Wildersova stranka podupire nizozemsku manjinsku vladu koju vodi Mark Rutte i službeni je dio parlamentarne većine. Kada govorimo o ovoj kontroverzi, možemo samo reći kako je tišina nizozemske vlade zaglušujuća. Premijer Ritte pozvan je prošlog tjedna u Strasbourg kako bi razjasnio poziciju svoje vlade pred Europskim parlamentom. Naša debata je nastavljena, ali je Rutteov izostanak upadljiv. Inače, premijer je također ignorirao apele da distancira svoju vladu od PVV-ove stranice.

Nažalost, ovaj slučaj nije samo simboličan budući da uključuje stranku – punopravnu članicu političke većine – čiji utjecaj seže puno dalje od nizozemskih granica. Slične prakse nastaju u brojnim zemljama članicama. Dvije ekstremno desne poljske stranice označuju ljevičare, homoseksualne osobe i strance kao „rasne neprijatelje“. U Latviji su Rusi na udaru zbog registracijskih tablica na svojim automobilima. U Luksemburgu je donesen zakon koji ograničava obiteljske doprinose stranim državljanima koji tamo borave. S ovog popisa nipošto ne možemo izostaviti Mađarsku i katastrofalne poteze Viktora Orbana. U zadnjih nekoliko tjedana u mojoj zemlji, Francuskoj, rasistička retorika poprimila je novu dimenziju otkako predsjednik Sarkozy – u svojoj izbornoj kampanji – koristi teme koje su obično u domeni ekstremno desne Nacionalne fronte. Nakon napada na Rome, najavio je planove za referendum o imigraciji i zaprijetio ukidanjem francuskog članstva u Schengenskoj zoni, koji je jedna od tekovina Europske unije za koju njeni građani kažu da su joj najprivrženiji.

Tijekom ovotjedne rasprave u Europskom parlamentu, dansko predsjedništvo nad EU-om i Europska komisija objavili su osude PVV-ove stranice. Ali, nisu išli dalje od pozivanja na sankcije od strane pojedinih zemalja članica i njihovih sudova. Komisija nam stalno ponavlja kako je ona čuvarica sporazumâ. Zar sloboda kretanja i nediskriminacija više nisu temeljne vrijednosti EU? Zar je Komisija oslobođena jedne od svojih temeljnih odgovornosti?

Tužna istina je, nažalost, puno jednostavnija. U ekonomskim pitanjima – slobodan protok robe i kapitala i ukidanje prepreka konkurenciji – Komisija brzo djeluje. Kada je riječ o napadima na osnovna prava, čak i ona najdugovječnija – a to uključuje slobodno kretanje ljudi i naše pravo da ne budemo diskriminirani na prostoru EU – odjednom nam se govori da je to pitanje pojedine zemlje članice. I onda se čude kada ljudi dovode u pitanje istinske vrijednosti EU. Takvi ratoborni govori prizivaju u sjećanje tragičnu povijest Europe i morala bi postojati pravna obaveza da se djeluje. Sada vođe EU moraju ne samo jednoglasno osuditi već se i čvrsto obračunati sa svim kršenjima osnovnih vrijednosti. Vrijeme je da počnemo zatvarati vrata, ali ne onima koji žele izgraditi bolji život u drugoj zemlji, nego populističkim ksenofobima koji će nas odvesti istim tragičnim putem kojim je Europa već kročila.

Marie-Christine Vergiat
S engleskog preveo Marko Milošević
Originalno objavljeno na Internet portalu transform!

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve