Prosvjed 24. rujna 2012.

FPZG: Prosvjed sutra u 10 sati

Studenti Fakulteta političkih znanosti, njih 130 apsolovenata koji studiraju prema predbolonjskom programu, odlukom Fakultetskog vijeća 20. rujna 2012. su ostali bez prava studiranja prema uvjetima po kojima su upisali dodiplomske studije politologije i novinarstva. Povodom te odluke studenti Fakulteta političkih znanosti najavljuju prosvjed dana 25. rujna 2012. ispred Fakulteta političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb u 10 sati te mole studente ostalih fakulteta i medije da ih dođu podržati i pomoći im da se izbore da završe studij prema programu koji su upisali.


Studenti Fakulteta političkih znanosti, njih 130 apsolovenata koji studiraju prema predbolonjskom programu, odlukom Fakultetskog vijeća 20. rujna 2012. su ostali bez prava studiranja prema uvjetima po kojima su upisali dodiplomske studije politologije i novinarstva. Naime, odlukom Vijeća Fakulteta političkih znanosti oni studenti kojima je ostao samo jedan ispit ili par, prebacuju se na Bolonjski program te čak ne dobivaju ni titulu pravostupnika. Molba studenata da im se omogući polaganje preostalih ispita te da diplomiraju do kraja 2012. godine je odbijena uz obrazloženje kako im se jedino nudi mogućnost polaganja razlike ispita u nadolazećoj akademskoj godini, te tek sljedeće akademske godine mogu konkurirati za upise na diplomske studije. Molba se na spomenutoj sjednici zapravo nije ni razmatrala jer je sam prodekan za nastavu sugerirao kolegama da ignoriraju sve što je predstavnik studenata rekao. Isto tako treba spomenuti kako je upis apsoloventske godine dosad iznosio 1650 kuna, dok bi u slučaju prebacivanja na Bolonjski program on iznosio oko 4100 kuna po godini. S obzirom da sam dekan ni itko drugi nadležan nije dao adekvatno objašnjenje, nameće se pitanje koji je pravi razlog ovakve odluke. Jednostavnom računicom dolazimo do činjenice kako bi Fakultet političkih znanosti u ovom slučaju na studentima koji su prisiljeni prebaciti se na neredoviti preddiplomski studij zaradio preko pola milijuna kuna u samo jednoj godini. Dio studenata koji se koji se redovito upisuje prema Bolonjskom procesu se ionako upisuje na teret Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, pa se nameće još jedno pitanje, jesu li zaista čelne osobe Fakulteta političkih znanosti odlučile zaraditi na starim studentima koji su ionako odslušali sva predavanja i dolaze samo na ispitne rokove. Prelazak na studij prema Bolonjskom programu prolongirao bi studiranje studenata za najmanje dvije godine umjesto da 130 ljudi dobije priliku da se za dva mjeseca nađe na tržištu rada. Zašto se studiranje i znanje studenata na dodiplomskog studiju degradira u odnosu na Bolonjski program?

Nije naodmet napomenuti kako su neki drugi fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, kao što su Agronomski, Šumarski, Ekonomski, Pravni, Geodetski, Građevinski, Prometni fakultet te Hrvatski studiji, ipak izašli studentima u susret i omogućili im da diplomiraju prema programu koji su upisali bez dodatnih ispita i bez financijskog opterećenja. Zašto jedino Fakultet političkih znanosti ima neka druga pravila i računice?

Većina studenata sama je financirala svoje studiranje budući da Fakultet po akademskoj godini upisuje samo 30 studenata na teret države, dok je preostalih 200 studenata plaćalo troškove studiranja, bilo kao redovni, bilo kao izvanredni studenti. Velik broj njih i radi od početka studiranja te ne očekuju da im se išta pokloni, nego samo da ostvare svoja prava koja su im dodijeljena i bila zajamčena samim upisom.

Sve godine studiranja studenti su trpjeli poniženja i šutjeli, snalazili se kako su znali i umjeli, radili uz studij, no jednostavno ne mogu pristati na uvjete koje im je ponudio sam Fakultet političkih znanosti. Vrijednost jednog ispita ne može biti 4100 kuna niti postoji objektivan razlog prema kojem ne bi završili studij prema programu koji su upisali.

Povodom te odluke studenti Fakulteta političkih znanosti najavljuju prosvjed dana 25. rujna 2012. ispred Fakulteta političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb u 10 sati te mole studente ostalih fakulteta i medije da ih dođu podržati i pomoći im da se izbore da završe studij prema programu koji su upisali.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije         Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve