Izjava za javnost Sindikata “Akademska solidarnost” povodom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, 28. ožujka 2013. + video

“Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.


Sindikat visokog obrazovanja i znanosti
Akademska solidarnost
Nedavne izmjene i dopune nedavnih neprimjerenih odredaba

Izjava za javnost Sindikata “Akademska solidarnost” povodom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, 22. ožujka 2013.)

Nacionalno vijeće za znanost (NVZ), najviše stručno tijelo koje brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, dvanaest dana pošto je donijelo novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, i šest dana prije nego što je taj pravilnik uopće stupio na snagu, na svojoj je 79. sjednici propisalo izmjene i dopune spomenutog pravilnika. Te smo izmjene i dopune, najavljivane prošlog tjedna, pronašli u Narodnim novinama od petka, 22. ožujka 2013.

Podsjetimo: NVZ je tvrdilo da se “o pravilniku raspravljalo i na njemu radilo protekle četiri godine, a posebno intenzivno u proteklih pet mjeseci”. Mijenjanje pravilnika nakon nepuna dva tjedna njegova postojanja – pri čemu se izmjene događaju na pet od sedam područja: kod prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, biotehničkih, društvenih, te humanističkih znanosti – znakovito je svjedočanstvo o intenzitetu i kvaliteti tih četverogodišnjih rasprava i radova. No hitre su izmjene svakako poučne: eto što se događa kad se nedovoljno konzultira zajednica kojoj je pravilnik namijenjen, kad se za savjet ne pita ni tri od sedam vlastitih savjetodavnih tijela.

Nadalje. NVZ je tvrdilo da želi novim propisom potaknuti hrvatske humanističke znanstvenike na povećanje međunarodne vidljivosti njihovih radova. Proteklih je tjedana znatan dio znanstvene zajednice – sveučilišta i instituti, strukovne udruge i pojedinci, pa i članovi ovog sindikata – upozoravao na opasnost koju uzrokuje isključivo privilegiranje jedne komponente znanstvenog djelovanja: doći će do zapostavljanja svih ostalih, ništa manje važnih, komponenata. Posebno smo upozoravali na štetne posljedice koje će dekretiranje “međunarodnog zaokreta” imati za hrvatsko društvo i kulturu, za hrvatski kao jezik znanosti, za hrvatske znanstvene časopise i izdavače. Stanje duha iz kojeg je proizašao ovaj pravilnik, taj implicitan stav da domaću znanost i domaću znanstvenu publiku treba, kao a priori manje vrijedne, lijene i iskvarene, disciplinirati po uzoru na čistoću i superiornost “inozemstva” – to je stanje prepoznato kao školski primjer kolonijalne svijesti. Radi se o zebnji i kompleksu slabijih pred jačima, o spremnosti na odricanje od vlastitoga u nadi da bi neki među nama – najbolji jer su najprilagođeniji – mogli biti pripušteni u fantazmagorični krug “odabranih i povlaštenih”.

Daljnja je potvrda kolonijalne svijesti najnoviji pokušaj NVZ da paničnim izmjenama prikrije nekompetentnost svojih improvizacija. Za hrvatske humanističke znanosti, izmjene se svode na širenje popisa međunarodnih izdavača. Raniji popis, preuzet od dviju nizozemskih visokih poljoprivrednih škola (on ostaje mjerodavan za društvene znanosti), sada je zamijenjen popisom koji je jedan španjolski istraživački projekt ponudio kao tek jednu od komponenata sustava vrednovanja španjolske humanistike. NVZ propisuje ovako: “Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Index“.

Poticanje suradnje hrvatskih humanista sa španjolskim nakladništvom toplo pozdravljamo, uzbuđeno zamišljajući oduševljenje kojim će španjolska znanstvena publika pozdraviti monografije i zbornike o metrici Marina Držića, o kulturnoj politici Khuena Hedervaryja, o dijalektima sjevernog Međimurja ili oltarnim slikama u Bjelovaru. I dalje, međutim, ne razumijemo: kakav je to istočni grijeh učinio hrvatske znanstvene nakladnike manje vrijednima kako od “svih stranih”, tako i od četrdeset njihovih kolega s Pirenejskog poluotoka? Kojim to supermoćima španjolski humanisti mogu bolje od hrvatskih prepoznati međunarodne nakladnike važne za Hrvatsku? I napokon – kako će i kada moguće rupe španjolskog popisa (na primjer, u slučaju slavistike) biti ispravljene, ako je sastavu NVZ koji je donio ovaj propis mandat istekao, a za novo NVZ još nije ni raspisan natječaj?

Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.

Smatramo da prošlotjedne kozmetičke izmjene tek donesenog Pravilnika ne mijenjaju štetnost njegove biti; i dalje smo uvjereni da će najnoviji Pravilnik naškoditi i hrvatskoj znanosti i hrvatskom društvu. Zato ponavljamo zahtjev da Nacionalno vijeće za znanost zbog svojeg djelovanja, zbog načina izrade i donošenja Pravilnika, odgovara svome osnivaču, Saboru Republike Hrvatske.

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti
AKADEMSKA SOLIDARNOST

U Zagrebu, 28. ožujka 2013.

Vezani članci

  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvrajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo, odnosno ono što autor teksta naziva Nietzscheovim neobičnim idejnim koktelom „aristokratskog radikalizma“, a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika neoliberalizma. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. “antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donisi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u svojem „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, izrabljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve