Izjava za javnost Sindikata “Akademska solidarnost” povodom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, 28. ožujka 2013. + video

“Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.




Sindikat visokog obrazovanja i znanosti
Akademska solidarnost
Nedavne izmjene i dopune nedavnih neprimjerenih odredaba

Izjava za javnost Sindikata “Akademska solidarnost” povodom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, 22. ožujka 2013.)

Nacionalno vijeće za znanost (NVZ), najviše stručno tijelo koje brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, dvanaest dana pošto je donijelo novi Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, i šest dana prije nego što je taj pravilnik uopće stupio na snagu, na svojoj je 79. sjednici propisalo izmjene i dopune spomenutog pravilnika. Te smo izmjene i dopune, najavljivane prošlog tjedna, pronašli u Narodnim novinama od petka, 22. ožujka 2013.

Podsjetimo: NVZ je tvrdilo da se “o pravilniku raspravljalo i na njemu radilo protekle četiri godine, a posebno intenzivno u proteklih pet mjeseci”. Mijenjanje pravilnika nakon nepuna dva tjedna njegova postojanja – pri čemu se izmjene događaju na pet od sedam područja: kod prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, biotehničkih, društvenih, te humanističkih znanosti – znakovito je svjedočanstvo o intenzitetu i kvaliteti tih četverogodišnjih rasprava i radova. No hitre su izmjene svakako poučne: eto što se događa kad se nedovoljno konzultira zajednica kojoj je pravilnik namijenjen, kad se za savjet ne pita ni tri od sedam vlastitih savjetodavnih tijela.

Nadalje. NVZ je tvrdilo da želi novim propisom potaknuti hrvatske humanističke znanstvenike na povećanje međunarodne vidljivosti njihovih radova. Proteklih je tjedana znatan dio znanstvene zajednice – sveučilišta i instituti, strukovne udruge i pojedinci, pa i članovi ovog sindikata – upozoravao na opasnost koju uzrokuje isključivo privilegiranje jedne komponente znanstvenog djelovanja: doći će do zapostavljanja svih ostalih, ništa manje važnih, komponenata. Posebno smo upozoravali na štetne posljedice koje će dekretiranje “međunarodnog zaokreta” imati za hrvatsko društvo i kulturu, za hrvatski kao jezik znanosti, za hrvatske znanstvene časopise i izdavače. Stanje duha iz kojeg je proizašao ovaj pravilnik, taj implicitan stav da domaću znanost i domaću znanstvenu publiku treba, kao a priori manje vrijedne, lijene i iskvarene, disciplinirati po uzoru na čistoću i superiornost “inozemstva” – to je stanje prepoznato kao školski primjer kolonijalne svijesti. Radi se o zebnji i kompleksu slabijih pred jačima, o spremnosti na odricanje od vlastitoga u nadi da bi neki među nama – najbolji jer su najprilagođeniji – mogli biti pripušteni u fantazmagorični krug “odabranih i povlaštenih”.

Daljnja je potvrda kolonijalne svijesti najnoviji pokušaj NVZ da paničnim izmjenama prikrije nekompetentnost svojih improvizacija. Za hrvatske humanističke znanosti, izmjene se svode na širenje popisa međunarodnih izdavača. Raniji popis, preuzet od dviju nizozemskih visokih poljoprivrednih škola (on ostaje mjerodavan za društvene znanosti), sada je zamijenjen popisom koji je jedan španjolski istraživački projekt ponudio kao tek jednu od komponenata sustava vrednovanja španjolske humanistike. NVZ propisuje ovako: “Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Index“.

Poticanje suradnje hrvatskih humanista sa španjolskim nakladništvom toplo pozdravljamo, uzbuđeno zamišljajući oduševljenje kojim će španjolska znanstvena publika pozdraviti monografije i zbornike o metrici Marina Držića, o kulturnoj politici Khuena Hedervaryja, o dijalektima sjevernog Međimurja ili oltarnim slikama u Bjelovaru. I dalje, međutim, ne razumijemo: kakav je to istočni grijeh učinio hrvatske znanstvene nakladnike manje vrijednima kako od “svih stranih”, tako i od četrdeset njihovih kolega s Pirenejskog poluotoka? Kojim to supermoćima španjolski humanisti mogu bolje od hrvatskih prepoznati međunarodne nakladnike važne za Hrvatsku? I napokon – kako će i kada moguće rupe španjolskog popisa (na primjer, u slučaju slavistike) biti ispravljene, ako je sastavu NVZ koji je donio ovaj propis mandat istekao, a za novo NVZ još nije ni raspisan natječaj?

Pravi ciljevi ovog pravilnika, nažalost, nemaju veze ni s kvalitetom ni s međunarodnom vidljivošću. Oni su vrlo konkretni. Pravilnik je morao što većem dijelu znanstvenika, uključujući i one najmlađe, onemogućiti napredovanje, i morao je stvoriti prostor za uskratu financiranja brojnim znanstvenim časopisima i znanstvenim nakladnicima. Ti konkretni ciljevi proizlaze iz konkretnog pristupa službenika MZOS i njihovih savjetnika, pristupa po kojem je znanost isključivo mjesto troška, te treba i nju i s njome povezano visoko obrazovanje, preko kratkoročnih ušteda, uskrata i obezvređivanja, učiniti lakim plijenom za komercijalizaciju.

Smatramo da prošlotjedne kozmetičke izmjene tek donesenog Pravilnika ne mijenjaju štetnost njegove biti; i dalje smo uvjereni da će najnoviji Pravilnik naškoditi i hrvatskoj znanosti i hrvatskom društvu. Zato ponavljamo zahtjev da Nacionalno vijeće za znanost zbog svojeg djelovanja, zbog načina izrade i donošenja Pravilnika, odgovara svome osnivaču, Saboru Republike Hrvatske.

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti
AKADEMSKA SOLIDARNOST



U Zagrebu, 28. ožujka 2013.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve