U Hrvatskoj je nužna reindustrijalizacija (II. dio)

Tvrtka RIZ-ODAŠILJAČI osnovana je 1948. godine u Zagrebu i od tada djeluje kao jedini proizvođač radioodašiljačke opreme u ovom dijelu Europe i jedan od malobrojnih u svijetu s tim proizvodnim programom.
Usprkos dugogodišnjoj uspješnoj proizvodnji iza koje je preko 1000 odašiljača velikih snaga u više od 50 zemalja širom svijeta, tvrtka RIZ se u posljednja dva desetljeća zbog nasrtaja raznih interesnih skupina bori za opstanak. U svjetlu aktualnih događanja vezanih uz RIZ, razgovarali smo s Marinom Glokević, glavnom sindikalnom povjerenicom Sindikata metalaca Hrvatske – industrijskog sindikata u tvrtki RIZ Odašiljači te članicom Radničkog vijeća i Davorom Frankovićem, osnivačem i članom Udruge branitelja, dopredsjednikom Radničkog vijeća i sindikalnim povjerenikom brojila. Oboje su radnici RIZ-a s više od trideset godina staža.

SINDIKAT, UDRUGA BRANITELJA, RADNIČKO VIJEĆE

U RIZ-u djeluju Sindikat metalaca Hrvatske – industrijski sindikat, Udruga branitelja i Radničko vijeće. Možete li nam opisati dinamiku djelovanja tih institucija i međusobne odnose unutar firme?

M.G. Što se tiče sindikata u RIZ Odašiljačima, odnosno Povjereništva, imamo 10 članova Povjereništva. Ja sam glavna sindikalna povjerenica. Imamo povjerenike u Nadzornom odboru povjereništva. Djelujemo na način da se sastajemo jednom mjesečno, po potrebi i više, izvan radnog vremena. Imamo dnevni red, zapisničara i ovjeravatelja. O svim temama raspravljamo, pišemo zapisnik koji redovito stavljamo na oglasne ploče tako da je sve transparentno i dostupno i onima koji nisu članovi sindikata. Prema naputku središnjice, financijsko stanje ne stavljamo na oglasnu ploču, ali svaki član sindikata ima pravo uvida u finacijsko stanje ukoliko ga zanima. Imamo blagajnicu koja vodi financijske transakcije. Još jedan kolega i ja smo ovlašteni podizati novce s računa. Na plaći se članovima automatski uzima članarina, 1% neto, 40% ide našoj podružnici, 60% ide na račun središnjice. Jednom mjesečno imamo blagajničko izvješće koje dobivaju kolega supotpisnik financijskog kartona i predsjednik Nadzornog odbora naše podružnice. S obzirom da ja prilikom svake transakcije dobivam izvode računa, uvijek imam uvid u stanje računa. Svaki kvartal radimo financijski obračun naše podružnice kojeg šaljemo središnjici. Također, imamo pravnu i novčanu pomoć. Novčanu pomoć u iznosu 500 kn dajemo ukoliko je zaposlenik koji je član sindikata na bolovanju duže od 3 mjeseca, te u slučaju smrtnog slučaja uže obitelji ili samog člana sindikata. Imamo 160 članova od ukupno 224 zaposlenih. Osobno nisam s tim zadovoljna jer bi htjela da svi zaposleni, izuzev Uprave, budu u sindikatu.


Kakvi su bili odnosi sindikata i radničkog vijeća?

D.F. Bilo je razdoblja kada nisu svi članovi radničkog vijeća bili ujedno i članovi sindikata što je bilo jako zanimljivo. Mi smo kao sindikat primjerice izgubili izbore. Međutim, situacija se razvila u smjeru da su se i oni koji nisu bili članovi sindikata, sada učlanili. Shvatili su koliko je neophodno zajedničko djelovanje. Danas smo svi iz radničkog vijeća ujedno i članovi sindikata. Uspjeli smo objediniti cijelu firmu, točnije 95% zaposlenika prepoznalo je rad sindikata. Na taj način smo uspješno obranili firmu.
M.G. Da, mi smo imali izbore za Radničko vijeće 2011. godine u trećem mjesecu (članovi se biraju na tri godine, do 2014.). Tada se manipuliralo ljudima zbog članstva u Nadzornom odboru koje je svojevremeno donosilo velik novac, ali danas je kod nas 2000 kn mjesečno. Na izbore se izašlo s nezavisnom listom. Radilo se o zaposlenicima koji nisu bili u sindikatu. Nezavisna lista je na izborima dobila većinu u Radničkom vijeću, pobijedili su s nekih 5 glasova razlike. Nama je to bio šok jer smo mislili da sindikat apsolutno treba pobijediti s obzirom da je to institucija koja se bori za zaštitu i prava radnika. Osobno sam to shvatila kao veliki poraz i htjela sam dati ostavku, no predsjednik Dragičević mi je rekao da to ne dolazi u obzir. Tražila sam ponovni izbor za glavnu sindikalnu povjerenicu i tek nakon što sam reizabrana, odlučila sam i dalje izvršavati dužnost glavne povjerenice. Na tim izborima se svakako radilo o manipulaciji. Naime, kad su imenovali predsjednika Radničkog vijeća, radilo se o jednom mladom dečku koji ima svega 3 i pol godine radnog staža u RIZ-u, mi smo mislili da će on ući u Nadzorni odbor. Na naše iznenađenje, on je za predstavnika radnika u Nadzornom odboru imenovao jednog kolegu koji je ušao u Radničko vijeće, a koji je njemu bio direktno nadređen. Tada smo shvatili da se tu radi o nekakvim dogovorima zbog čega smo imali nesuglasice s Radničkim vijećem.
Međutim, kad je iznesen zahtjev za ESOP-om, kojem se predsjednik Uprave Robert Inkret žestoko protivio, Sindikat i Radničko vijeće su se ujedinili. S obzirom da smo imali zajedničkog neprijatelja, jednostavno se po tom pitanju više nismo razdvajali. Situacija za radnike postaje još gorom po dolasku nove Uprave na čelu s Vranom. Kolegi, koji je bio predstavnik radnika u Nadzornom odboru, uzeli su mobitel i skinuli ga s funkcije šefa te su ga psihički strahovito maltretirali zbog čega je završio na bolovanju. Mi smo kao odgovor sazvali Radničko vijeće i kao novu predstavnicu radnika u Nadzornom odboru izabrali smo kolegicu, članicu Sindikata. Pred kraj, kad je predsjednica Nadzornog odbora prigovorila Upravi za sve nezakonitosti, oni su odlučili razgovarati o tome u Ministarstvu gospodarstva, vjerojatno kod ministra Čačića, uvjereni da u Nadzornom odboru imaju većinu koja će ih podržati. Računali su na dvojicu članova koji su postavljeni političkom linijom preko HNS-a, Dragutin Dominić iz Petlovca i Marijan Rošić iz Rijeke, te na predstavnika radnika kojeg su potjerali na bolovanje i na kojeg su vršili pritisak Protiv Uprave su bili predsjednica Nadzornog odbora i predsjednik Udruge malih dioničara. Šokirali su se kad su saznali da je Radničko vijeće izabralo novog predstavnika radnika u Nadzornom odboru.


Koja je uloga Udruge branitelja u RIZ-u?

D.F. Piše vam u statutu, a neke od najvažnijih čuvanje digniteta Domovinskog rata, obrana tvornice, čuvanje radnih mjesta hrvatskih branitelja te članova obitelji, pomaganje obiteljima i djeci poginulih branitelja itd. Osnivač sam Udruge, obavio sam fizički i pravni dio posla. U svakom slučaju, okupili smo 40 ljudi i organizirali Osnivačku skupštinu te je demokratskim, javnim, transparentnim glasanjem izabrana organizacijska struktura. Predsjednik i rukovodstvo je preuzelo dužnost i obveze. Bez obzira što su me predlagali za funkcije, nisam htio. Smatram da ne može jedna osoba sve kvalitetno i na vrijeme obavljati, potrebno je uključiti čim više ljudi, cilj je zajednički, a uz to imam puno obveza u radu Radničkog vijeća i Sindikata. Osobno sam se već počeo osjećati kao da „iskačem iz paštete“ što nije u redu. Predsjednik udruge je gospodin Branko Banjac.

M.G. Još bih nešto nadopunila. 24.9. ujutro, kad su čitali imena ljudi koji ne mogu ući u tvornicu, bio je i predsjednik Udruge branitelja, zaštitari su našeg kolegu branitelja, člana Udruge malih dioničara i člana sindikata koji 38 godina radi u RIZ-u, pitali kako se zove. Budući da ovdje radi 38 godina, smatrao je suludim predstavljati se te je prošao ne odgovorivši im ništa. Zaštitari su ga potom fizički izbacili gurnuvši ga na žičanu ogradu. To je bila točka na i. Nevjerojatno je da danas branitelji doživljavaju da ih netko tako tretira i fizički nasrće na njih.

Kakva je bila rekacija MInistarstva branitelja? Jeste li dobili podršku ostalih braniteljskih organizacija?

D.F. Uglavnom, obavijestili smo sve institucije (MB, HVIDRA-u, Sindikat, Inspektorat). Išli smo u DORH i došli smo do vrha vlasti, do ministra Freda Matića. Bili smo izuzetno uporni. Brzo su nas primili, u roku od 2 tjedna smo obavili 5 sastanaka i sve smo im razjasnili. Tad su nas već izbacili iz firme. Bili su nam zapriječeni svi mailovi tako da nismo imali povratne informacije. Ministarstvo branitelja je reagiralo prema svim relevantnim institucijama, obavijestili su o događajima u našoj tvrtci HVIDRA-u, AUDIO-u i Vladu. To je svakako jedan od faktora koji nam je pomogao u borbi. Zaista je začuđujuća brzina kojom su reagirali i efekti koji su zbog njihove reakcije postignuti. Prepoznali su važnost onoga što želimo i što branimo. Jer između ostalog, mi branimo 40 mjesta branitelja, a oni su bili svjesni da ti isti branitelji mogu biti potjerani iz firme, i da bi sutra bili na burzi, ponovno glavni problem Ministarstvu branitelja i Vladi. Zaista su nas na svim našim skupovima podržali. HVIDRA je organizirala konferenciju za štampu za RIZ i TŽV Gredelj na temu „Zaustavimo progon hrvatskih branitelja“ na kojoj je bilo više od 100 najtežih invalida domovinskog rata. Od poznatih imena, bili su pukovnik Ljubičić, koji je inače u HVIDRA-i Zagreb predsjednik udruge, Tromblon i ostali poznati pseudonimi, predstavnici specijalnih postrojbi, mnogi znani i neznani branitelji. Bila je nazočna i udovica branitelja, našeg suborca Mladena Mladenovića, koji se zbog problema u Gredelju ubio. Naš predsjednik, Branko Banjac, zaprijetioje samospaljivanjem. Bile su sve velike televizijske i medijske kuće: Nova TV, RTL, HRT. Skup je trajao 2 sata, no nažalost na HRT-u je emitirano svega 30 sekundi, gotovo potpuno zapostavljeno. Uglavnom, braniteljske organizacije i sindikati (SMH – IS i SSSH) su nas podržali jer su prepoznali sebe u nama. Oni su vidjeli da mi to ne radimo iz nekog vlastitog interesa već da zaista branimo 1000 ljudi i da se tu radi o nekim višim ciljevima.

MEDIJI

Koliko ste zadovoljni izvještavanjem medija o vašoj borbi? Imate li informacija o mogućim pritiscima na medije da ne pišu o slučaju RIZ?

D.F. Nas malo je u svakom slučaju organizacijski jako puno toga postiglo. Pred kraj smo bili i medijski dobro pokriveni. Pisali su o nama u Večernjem, Jutarnjem, Z1, Jabuci, Net-u, bili smo na HRT-u u emisiji Paravan i Radio Sljemenu. Također su nas podržali i mnogi nezavisni mediji. Katolička crkva je stala iza nas, Glas koncila i dosta malih portala koje vode manje grupe novinara te su se vijesti širile po portalima kao mjehurići od sapunice.

M.G. Glas koncila je zaista puno pisao o nama, a dobili smo i informacije da je naš bivši predsjednik Uprave Robert Inkret stalno zvao i tražio demantije na moj intervju kojeg su objavili. Demantiji nikad nisu objavljeni jer Inkret nije dao dokumentaciju. Također, kad je u Jutarnjem listu 5. kolovoza, na dan Oluje, izašla velika reportaža o RIZ-u, odmah su reagirali i urgirali PR agencije Krešimira Macana (PR Vlade) i Ankice Mamić (PR Radimira Čačića). Prije nego što je uopće reportaža objavljena, tražili su da i njihova verzija priče izađe.

D.F. Zanimljivo je da su oni protiv nas angažirali Krešimira Macana, jednog iznimno jakog PR-ovca. Mislim, mi smo elektroničari, što mi znamo o medijskom marketingu. Ali ipak, mogu reći da smo puno toga napravili i dobro se suprotstavili, što se ispostavilo kao ključno u borbi te je bilo dobro medijski popraćeno. Kolegica i ja smo napisali gomilu dopisa različitim institucijama: Vladi, Saboru, Predsjedničkom uredu… Također, radnici RIZ-a su prvi prosvjedovali na Markovom trgu. Ispred Udruge branitelja RIZ-a dopis je čitao predsjednik Branko Banjac. Sve informacije i tekstovi od i prema institucijama bile su javno objavljene na uvid svima na oglasnim pločama Društva RIZ.

ODNOS S VLADOM

Možete li nam pojasniti zašto ste tražili ispriku ministra Čačića?

M.G. Tražili smo ispriku zbog dvije stvari. Prvo, ministar Čačić, odnosno nitko iz Vlade nije našao za shodno primiti predstavnike radnika, sindikata, uprave ili branitelja. Jedino je Robert Inkret preko AUDIO-a i Škugora prenosio svoju verziju priče i pritom nas minorizirao. Sramotno je za jedan SDP i HNS da ne razgovaraju s nama i ne odgovaraju na naše dopise.
Druga stvar, na Markovom trgu, na kojem smo prvi prosvjedovali, ministar Čačić je došao, ali nas nije htio primiti, nego se obratio novinarima. Novinari su nam prenijeli njegove riječi koje su bile samo neistine i laži. Izjavio je, a to je kako kažu novinarski spin Krešimira Macana, da je država dokapitalizirala RIZ s 88 milijuna kn te da su radnici prodali svoje dionice. I jedna i druga izjava su notorne laži. Ispada da smo mi dobili novac od države i da smo na teret budžeta. Također, potrebno je znati da nisu samo radnici OUR-a, znači Odašiljača, imali pravo kupiti dionice, nego radnici cijelog SOUR-a. Logično je da su radnici jedinica nekadašnjeg SOUR-a koje su otišle u stečaj, prodavali dionice. Tu se nije radilo o radnicima RIZ Odašiljača. Dapače, radnici Odašiljača su imali 22% prije nego što je država postala vlasniki još uvijek imaju dionice. U trenutku kad su Tomislav Tukić i Michael Ljubas dizali vrijednost dionica iako je firma bila u gubitku blizu 80 milijuna kn, Cvjetko tri mjeseca nije isplaćivao plaće radnicima. Tada je i nekoliko radnika RIZ Odašiljača iz egzistencijalnih razloga bilo prisiljeno prodavati dionice.
I još jedna stvar vezana uz Vesnu Čizmar i AUDIO. Ona je zajedno s gospodinom Vučemilovićem iz Udruge malih dioničara, koji je član Nadzornog odbora, tražila sastanak u AUDIO-u. Došli su njih dvoje, Rošić, član Nadzornog odbora, Kamilo Vrana, predsjednik Uprave i Mirko Volarević, zamjenik ravnatelja AUDIO-a. Čizmar i Vučemilović su iznijeli sve nezakonitosti i tražili upute, međutim upute nisu dobili. Vrana je pitao Vučemilovića otkud je odjednom tako dobar s Čizmar, na što mu je ovaj odgovorio da oni nisu dobri, nego jednostavno rade svoj posao po zakonu. Zanimljivo je kako ih je Volarević zamolio da se pomire da ne ispadne skandal jer je Vlada prije mjesec dana imenovala novu Upravu, a o iznesenim nezakonitostima se nije odlučio očitovati.

ESOP

Iz medija saznajemo da je Vlada odobrila uvođenje ESOP-a u RIZ-u. Ukoliko su te informacije točne, možete li nam reći kakav model ESOP-a konkretno predlažete i podrazumijeva li taj model prijenos svih 64% dionica koje su trenutno u vlasništvu AUDIO-a?

M.G. Ovako, mi nismo dobili odluku Vlade, nego smo tražili sastanak s ministrom Linićem koji je rekao da će podržati program radničkog dioničarstva, ali ne i ono što smo mi cijelo vrijeme tražili, dakle, prema primjeru Varteksa, dionice za 1 kn. Linić je odbio otkup dionica za 1 kn, ali je rekao da dođemo s prijedlogom, s programom i da ćemo onda o tome raspraviti. U svakom slučaju, rekao je da on i njegova socijaldemokratska Vlada podržavaju radničko dioničarstvo. Ukoliko radnici idu u priču s radničkim dioničarstvom, sigurno je da im je stalo da industrija ide dalje svojim razvojem i da tvornica opstane. U konačnici, ako znamo proizvoditi, onda sigurno znamo upravljati firmom. Sigurno nije jednako biti najamni radnik ili vlasnik. Ako netko drugi, kao Ljubas, preuzme firmu, izvjesno je da će se tvornica ugasiti jer je njemu interesantnije graditi luksuzne stambeno-poslovne objekte. U svakom slučaju, mi ćemo tražiti svih 64% dionica.

Dakle, još uvijek nemate gotov model?
M.G. Nemamo. Za početak moramo osnovati RIZ ESOP d.o.o., zatim moramo osmisliti kako ćemo kupovati dionice, ali definitivno će radnici morati dizati kredite.

D.F. Nama je ESOP interesantan jer prvenstveno onemogućava da dođe do neželjenog preuzimanja tvrtke. Jedna od osnovnih stvari koje smo tražili je da onemogućimo, odnosno da „zaključamo prodaju dionice“ na 5 do 7 godina. U početku smo mislili 6 do 10 godina, ali u tom slučaju bi umrtvili dionicu, a ni to nije poželjno. Za dionicu je poželjno da uvijek raste. Još važnije je da dionica nosi prihod, dividendu. Slijedeći je razlog, i možda u svemu tome najvažnija stvar, da spriječite odljev intelektualne radne snage. Uvođenje ESOP modela čini spojnicu na moderno svjetsko gospodarstvo. Nismo to mi izmislili, takvi modeli se u mnogobrojnim industrijama koriste već zadnjih desetak godina. Međutim, u Americi je primjerice već i sedam godina provedenih u istoj tvornici puno. Za razliku od Amerike, u Hrvatskoj su ljudi i po trideset godina u istoj tvornici. Zato je bitno zadržati intelektualnu radnu snagu koja može ostati u tvornici i do svoje mirovine. Ukoliko je tvrtka dobro organizirana, uređena, ako posluje s ostatkom dohotka, odnosno s dividendom i ako se isplaćuje 13-ta, 14-ta ili 15-ta plaća i osobni dohoci su uredni s plaćenim davanjima državi i iznad prosjeka, ne vjerujem da bi ljudi htjeli otići. Vjerojatnije je da će pozvati svoje kolege. U tom slučaju se firma razvija, a dionice se mogu prodavati samo unutar firme, znači neko ograničeno vrijeme ne mogu doći na tržište. Opasnost otvorenog modela je da vas investitori pojedinačno ili fondovi koji nemaju namjeru razvijati, već ugasiti proizvodnju, lako mogu preuzeti. Možda to nekome zvuči kao utopija, ali mi se jedino tako i na taj način možemo izboriti da ne budemo najamni radnici, nego vlasnici u dijelu. Važno je uspostaviti strukturu koja radi za tvornicu, zna raditi i ima viziju stjecanja i razvoja. Ne želimo socijalu, nego ravnopravnost u budućoj zajednici u koju uskoro stupamo te poštujemo različitost.
U zapadnom svijetu postoji i pojam reinvestirane dobiti, odnosno povlastica kod plaćanja poreza, ali to je trenutno utopija. A dobar primjer ESOP-a je, primjerice, Kraš. Međutim, poznato je da u Krašu, ali i u drugim firmama u Hrvatskoj, radnici nisu većinski vlasnici dionica i samim time, nemaju udjela u upravljačkim strukturama.
U RIZ-u ćemo nadam se mi biti većinski vlasnici dionica. Premda je dovoljno biti članom ESOP-a zbog, recimo, dividende u slučaju pozitivnog poslovanja. Znači dobit ćete tu 13-tu, 14-tu, 15-tu plaću. Bitno je da se u tvrtci pravilno definiraju odnosi između Sindikata, Radničkog vijeća, Udruge malih dioničara i Uprave. Sindikat, Radničko vijeće i Udruga malih dioničara su glavni kontrolni mehanizmi u rukama radnika, oni čine povratnu vezu, odnosno komunikaciju između radnika i uprave. U firmama u kojima su ti odnosi pravilno definirani, nazovimo ih odlikašima, program ESOP-a ima smisla. Ne upravljaju radnici sami dionicama, oni upravljaju kroz predstavnike u nadzornim odborima, glasanjem na glavnim skupštinama kroz predstavnike udruga dioničara, a menadžment upravlja. Ako se postavi menadžment i uprava koja malverzira i ne donosi dobit, onda ESOP nema smisla.
Međutim, ako imate većinski vlasnički paket, uvijek možete opozvati ili postaviti Upravu koja radi u interesu dioničara, u našem slučaju radnika.
Imam susjede koji rade u Krašu koji su izuzetno zadovoljni svojim modelom ESOP-a. Njima je dionica stabilna i u ovim recesijskim vremenima globalne i lokalne krize, kao model oročene štednje s dobrim prinosom. Samo u krajnjem slučaju potrebe prodaju dionice između sebe. Međutim, oni na osnovi dividende školuju svoju djecu u privatnim školama.

103 milijuna kn potraživanja od države, je li to prošlo svršeno vrijeme ili to može biti ulog u pregovorima za ESOP?

M.G. Tih 103 milijuna kn nije zastarijelo i nije prošlo svršeno vrijeme. S obzirom da nam je ministar Linić rekao da dođemo s prijedlogom ESOP modela, a znamo da se bori za svaku kunu, vjerojatno ćemo i mi u tom pogledu biti korektni. Da li mi možemo nešto s tim kalkulirati, mislim da ne. Jedino možda za vrijednost dionica, ali to bi bila čista trgovina. Znamo da je Uljanik dobio 20% od tržišne vrijednosti dionica i 1% popusta na godinu staža unutar firme. I mi ćemo tražiti nešto slično. Ali u ovom smislu ćemo zaista biti korektni jer konačno smo dobili šansu. Jedina dva ministra koja su nas primila su bili ministri Linić i Matić. I kad važemo situaciju, što će nam 103 milijuna kn, ako su nam nestručni i nepošteni ljudi na čelu firme.

Ono što ste vi dobili od ministra je obećanje. Je li vam prethodna Vlada isto tako samo obećala ESOP ili ipak postoji nekakav dokument s kojim vi danas, uz legitiman zahtjev za ESOP-om, možete pravno tražiti ESOP?

M.G. Ne, nemamo dokument. Mi smo govorili da je nama 4. 10. 2007. na prosvjedu ispred DORH-a obećan novac. Tada smo tražili rješenje o obnovi pretvorbe. Rješenje nam je napisao tadašnji ravnatelj HFP-a, g. Grga Ivezić. Čak smo se onda i šalili kako je brzo izdano rješenje i od silne sreće što smo dobili novac, zaboravili smo tražiti taj dokument. Da, ali mi nismo imali dokument, crno na bijelo, u kojem piše da nam je odobreno radničko dioničarstvo. Rečeno nam je da je zaključak Vlade takav. Međutim, niti je država mogla postati većinski vlasnik, niti bi mi mogli dobiti novce, da to nije bio zaključak Vlade. Indikativno je da su sve firme koje su bile u istoj situaciji kao i mi, dakle u slučaju povrata otete imovine, dobile radničko dioničarstvo. Što se tiče ministra Linića, također nemamo potvrdu. Bili smo na na sastanku i tamo nam je dana podrška. Jer on razmišlja na isti način i želi da tvornica opstane. Ako radnici traže ESOP, ako ulaze u kredit i ako žele opstanak tvornice, onda i Linić smatra da je to bolje rješenje nego da RIZ privatizira netko za koga nije sigurno da će tvornicu zadržati ili će napraviti neku prenamjenu. Jer na kraju krajeva, mi imamo radna mjesta i plaćamo poreze. U Hrvatskoj je nužna reindustrijalizacija jer nema zaposlenja bez industrije. Oni koji pričaju da mi možemo živjeti od turizma, pričaju gluposti.

D.F. RIZ Odašiljači je uspješna tvornica koja ima perspektivu. Mi državi puno dajemo, kroz radna mjesta i poreze. Kad je izašla lista poreznih dužnika, RIZ-a nije bilo na njoj. Mi smo porezno čisti,plaćeni su svi doprinosi te isplaćene sve plaće. Nismo nikad bili na teret države niti dobili bilo kakva poticajna sredstva, povoljne kredite ili oprost dugova. Sve je bilo zarađeno na svjetskom i domaćem tržištu.
Svašta su nam htjeli naći, ali nisu imali što, u što se uvjerila i gđa Čizmar. Uvidjela je kakvo je stanje u RIZ-ukako radimo, što želimo i čemu stremimo. Medijski se lansira spin da je prešla na vašu stranu. Nije prešla na našu stranu. Ona ima svoju autonomiju i stala je na stranu istine.

Mislite li da će radnici biti kreditno sposobni za kupovinu dionica za ESOP?

D.F. 95% radnika je potpisalo peticiju za ESOP. Tražit ćemo način i najpovoljnije riješenje za radnika. Mislimo pozitivno. Ne vjerujem da će biti za par kuna, ali za radnička primanja svakako najpovoljniji uvjeti.

M.G. To je dobro pitanje, jer mi kad smo krenuli u tu priču, ideja je bila dobiti dionice za 1 kn. Ali mislim da je ova priča sa smijenjenom Upravom i naoružanim stražarima u firmi bila dobra škola. Nakon što smo dobili račune, vidjeli su da je Uprava u mjesec dana potrošila milijun kn novostvorene vrijednosti, onoga što su oni, radnici, zaradili. Mislim da danas jednostavno znaju da s dionicama u ESOP-u sebi kupuju radno mjesto.


Intervju je objavljen u suradnji s udrugom Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) iz Zagreba uz potporu Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe(Beograd)