Video kampanja “Pozor – ZOR: Novi Zakon o radu mora pasti!”

Kroz kratke video klipove naši sindikalisti i sindikalistkinje te aktivisti i aktivistkinje progovaraju o dodatnoj prekarizaciji radne snage, ukidanju rada na određeno, jačanju agencijskog rada, kolapsu mirovinskog sustava uslijed negativnih promjena radnog zakonodavstva, diskriminaciji na temelju trudnoće.

U prvih šest video klipova kampanje Pozor – ZOR! svoje NE Zakonu o radu poručili su:
Ankica Čakardić (BRID), Marijana Antunović (B.a.B.e.), Bojan Nonković (BRID), Marina Gruban (PPDIV), Jasna A. Petrović (SUH), Jagoda Milidrag Šmid (SSSH), Mario Iveković (Novi sindikat), Domagoj Ferdebar (Sindikat graditeljstva Hrvatske), Katarina Perković (Koordinacija žena HURS-a), Ena Knežević (CESI), Dean Duda (profesor FFZG-a), Natalija Jagić (LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta “AUT”) i Danijel Leš (Sekcija mladih SSSH).


1. Četvrta smjena radi besplatno

Ankica Čakardić (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Marijana Antunović (B.a.B.e.): Kao što je to slučaj u svim primjerima neoliberalizacije društva, bilo da je riječ o zemljama centra ili periferije, negativne posljedice politike neoliberalizacije koje se provode reformama radnog zakonodavstva najteže pogađaju žensko radništvo, majke i trudnice te dodatno pogađaju ekonomsku i socijalnu sigurnost kućanstava o kojima tradicionalno mahom skrbe žene.

2. Nesiguran život na određeno

Bojan Nonković (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Marina Gruban (Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske): Agencijski rad dodatno osnažuje nesigurne oblike rada jer privremeno zapošljavanje nije zakonom pojmovno određeno ili ograničeno na izvanredne slučajeve povećanog opsega rada, određene sezonske poslove, slučajeve zamjene privremeno odsutnog radnika/ice, čime je otvoren prostor za privremeno zapošljavanje na uobičajenim redovnim radnim mjestima. Rad na određeno treba biti jasno reguliran i kontroliran posredstvom efikasnih inspekcija te adekvatno kažnjen ukoliko ga poslodavac zloupotrebljava. Ovaj tip rada, koji je posljednjih godina postao pravilo, novim legislativama čini radna mjesta nesigurnima, cijenu rada nižom te produbljuje rodnu diskriminaciju na tržištu rada.

3. Kolaps mirovinskog sustava

Jasna A. Petrović (predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske) i Jagoda Milidrag Šmid (Savez samostalnih sindikata Hrvatske): inzistiranje na povećanju dobi umirovljenja na 67 godina nije prihvatljivo iz više razloga. U vezi takve temeljne promjene nije postignut društveni konsenzus te za to nema utemeljenih analiza niti opravdanja. Isto stajalište zauzimaju i umirovljeničke udruge koje su posebno upozorile na činjenicu da je očekivana životna dob hrvatskih građana, osobito broj godina zdravog života po umirovljenju, još uvijek daleko niže od europskog prosjeka, osobito za žene (tri godine manje!). Također, potrebno je uzeti u obzir da velik broj žena zbog prihvaćanja nesigurnih radnih mjesta i dugogodišnjeg rada na određeno, ali i zbog preopterećenosti besplatnim njegovateljskim radom, ne može ostvariti uvjete za punu mirovinu. Konačno, hrvatski mirovinski model, koji podrazumijeva uvođenje drugog stupa u vremenu krize i stagnacije, zapravo je model Svjetske banke koji je, pod ucjenom ishođenja kredita i potpora međunarodnih financijskih institucija, prihvaćen samo u bivšim europskim socijalističkim zemljama i praktički je nepoznat Zapadnoj Europi, gdje su modeli drugog stupa u pravilu dobrovoljni.

4. Smrt sindikalnog povjerenika
Mario Iveković (predsjednik Novog sindikata) i Domagoj Ferdebar (Sindikat graditeljstva Hrvatske): otvaranje novih radnih mjesta treba biti posljedica gospodarskog rasta i stabilnosti tržišta, a ne smanjivanja troškova rada nauštrb sigurnosti radnika i radnica. Naposljetku, temeljni cilj i logika Zakona o radu jest zaštita odnosa između poslodavca i radnika; otvaranje novih radnih mjesta treba biti rezultat aktivnih politika zapošljavanja, a ne prilagođenih zakonskih odredbi. Da bi sindikalni povjerenik ili povjerenica mogli nesmetano obavljati svoju ulogu, moraju imati sigurnost da neće dobiti otkaz, niti na bilo koji drugi način biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika i radnica zbog zauzimanja za radnike i radnice te pregovaranja s poslodavcem. Novi ZOR, međutim, nastavlja praksu starog, što znači da odredbe vezane uz zaštitu povjerenika i povjerenica nisu dovoljno jasne, što, logikom stvari, sindikalnim povjerenicima i povjerenicama onemogućava obavljanje njihove uloge.

5. Otkaz trudnicama

Katarina Perković (Koordinacija žena HURS-a) i (Ena Knežević, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje CESI): prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, neproduživanje ugovora o radu čini čak 34,1 posto slučajeva spolne diskriminacije s kojom se susreću žene na tržištu rada. Od 176 ispitanica koje su se našle u situaciji u kojoj im nije produžen ugovor o radu, njih 63,6 posto smatra kako im je poslodavac uskratio produženje ugovora o radu jer su zatrudnjele ili koristile rodiljna prava.

6. Historijsko nazadovanje

Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dean Duda iznosi tri osnovna razloga zbog kojih se protiv novom ZOR-u, Natalija Jagić, studentica i članica LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta “AUT” govori da su i lezbijke, homoseksualne i biseksualne osobe također radnici na koje negativne reforme jednako utječu, a predsjednik Sekcije mladih SSSH-a Danijel Leš naglašava kako ovakav Zakon o radu neće dovesti do većeg broja zaposlenih, već je budućnost mladih radnika na burzi rada.

7. Povećanje profita nauštrb radništva

Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a, objašnjava kako novi Zakon o radu neće povećati mogućnost novog zapošljavanja ili konkurentnost hrvatskog gospodarstva, već će poslužiti isključivo povećanju profita poslodavaca nauštrb radnika i radnica. Ivana Živković, članica inicijative Za rad spremne, govori o tome da će novi Zakon o radu dodatno otežati već dovoljno težak položaj mladih žena na tržištu rada, a Marijana Jozić iz Sekcije mladih SSSH-a podsjeća da se Zakon o radu ne događa nekom drugom, već cjelokupnom društvu bez izuzetaka.