Slučaj okupacije Teatro Valle u Rimu

U jeku događanja oko zauzimanja kina “Zvezda” u Beogradu, povezujući ga s okupacijama rimskog Teatro Valle i Cinema America, naš suradnik Ivan Velisavljević pripremio je temat pod naslovom “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, u kojem ukazuje na važnost građanskih akcija zauzimanja, obrane i osnivanja zajedničkih prostora. Započinjemo s prijevodom teksta Davida Bolliera koji prati trogodišnju borbu za budućnost Teatra Valle.


Zaustavljena je nameravana privatizacija slavnog javnog teatra u Rimu, Teatro Valle – ali značajnije je da se istorijskom, trogodišnjom okupacijom pozorišne zgrade postigla većina primarnih ciljeva okupacije, uključujući prihvatanje zahteva za uspostavljanjem novog teatra po principu zajedničkog dobra, nakon nekoliko nedelja svadljivih pregovora.

Borba je bila vredna pažnje jer su se sukobili gradska vlast Rima, sa jedne strane, čije su se politike štednje ogledale u velikim uštedama u budžetu pozorišta, i samoidentifikovani borci za zajedničko dobro, sa druge strane, koji žele da upravljaju istorijskim pozorištem na znatno otvoreniji, participativniji i inovativniji način. Nije se radilo samo o nastavku budućeg rada pozorišta Teatro Valle, nego o načinu upravljanja, organizaciji, nameni i karakteru pozorišta. Da li će biti „javno dobro“ kojim upravlja gradska vlast, često na štetu javnog interesa, ili „javno/zajedničko dobro“, što bi podrazumevalo da obični građani mogu iskazati sopstvene ideje i predložiti sopstvena pravila?

Mučen budžetskim problemima, gradonačelnik Rima predložio je privatizaciju pozorišta Teatro Valle. Međutim, demonstranti koji su okupirali zgradu pozorišta 2011. godine nepokolebljivo su se protivili predloženom planu. Njihov protest inspirisao je snažno i rašireno negodovanje protiv privatizacije pozorišta, ne samo kod stanovnika Rima i Italijana, nego i unutar međunarodne mreže boraca za zajedničko dobro, kao i među borcima za ljudska prava, političarima, naučnicima i akademcima, i radnicima u kulturi.

Gradska vlast pretila je „okupatorima“ izbacivanjem i izdala ultimatum za napuštanje zgrade pozorišta, sa krajnjim rokom do 31. jula. Usledili su pregovori. Fondacija Teatro Valle Bene Comune predstavljala je borce za zajedničko dobro i pregovarala sa gradskim vlastima i Teatro di Roma, javnim entitetom koji upravlja pozorištima u Rimu.

Gradska vlast i Teatro di Roma protivili su se ideji da Fondacija Teatro Valle Bene Comune upravlja pozorištem, ali se činilo da su skloni prihvatanju ideje da se pokrene „specijalni projekat“ participativnog i eksperimentalnog pozorišta, s tim što bi se o detaljnim principima upravljanja raspravljalo naknadno. Ali, gradska vlast želela je da zatvori pozorište na najmanje deset meseci kako bi renovirala zgradu pozorišta. Očigledno je da su mnogi borci za zajedničko dobro, uključujući Fondaciju, bili skeptični prema ovoj ideji, koja je mogla biti iskorišćena kao varka da bi „okupatori“ izašli iz zgrade, a da im se ne ponudi bilo koje realno izvodljivo političko obećanje. Umesto toga, Fondacija je predložila zajednički program renoviranja zgrade tokom kojeg bi pozorište ostalo otvoreno za javnost.

Fondacija je organizovala mnogo velikih javnih zborova kako bi razrešila pat poziciju. Podrška koju su Fondaciji pružili nekadašnji zamenik predsednika Ustavnog suda Italije, nekadašnji ministar kulture, i razni drugi prominentni istoričari umetnosti, pokazatelj je važnosti celokupne polemike. Kako se krajnji rok, odnosno 31. jul približavao, Ugo Matei, prominentni pravnik i zastupnik ideje zajedničkog dobra, zatražio je produženje roka za postizanje dogovora kako bi se pronašla prihvatljiva opcija.

U noći 10. avgusta saznao sam da će „okupatori“ napustiti zgradu pozorišta Teatro Valle. Moj izvor je objavio: „Samo će stalno kolektivno predsedništvo biti prisutno dok se stvari ne razjasne malo više. Organizovaće se jedno ostajanje preko noći za zainteresovane građane na ulici i sutra u 11 časova, tokom konferencije za štampu, ‚okupatori’ će prepustiti pozorište gradskoj vlasti Rima i zatim će Grad izvršiti transfer prema Teatro di Roma.“

Ugo Matei je naznačio: “Ovo je važan znak političke zrelosti pokreta za zajedničko dobro u Italiji”, i dodao da dogovor omogućava „nešto preko potrebne demokratije u trenutku kada Italija klizi niz opasni autoritarni put.“

Sve ugovorne strane se slažu oko sledeće tri tačke:

1. Da će gradska vlast prepoznati „političko, umetničko i organizaciono iskustvo“ okupacije i ulogu Fondacije Teatro Valle Bene Comune u tome;

2. Da će Fondaciji biti poverena autonomija da inicira eksperimentalni projekat participativnog pozorišta, i da upravlja pozorišnim prostorom u saradnji sa umetničkim direktorom “Teatro di Roma”; i

3. Da će pozorište ostati otvoreno svakodnevno tokom cele godine, čak i kada nema predstava, i da će prostor biti dostupan za zajedničko korišćenje i za inicijative građana.

Pokušaj da se postigne specijalni ugovorni režim za radnike pozorišta bio je delimično uspešan, jer gradska vlast Rima nije bila nadležna za to pitanje. Namera je bila da se otkloni privremeno zapošljavanje i nesigurni uslovi u vezi trajanja radnog angažmana, da se reinvestira profit ostvaren poslovanjem pozorišta i obezbede specijalne cene ulaznica kako bi se povećala i proširila javna poseta nastupima.

Odbijen je poslednji zahtev Fondacije da im sedište bude u pozorištu Teatro Valle.

Predsednik Teatro di Roma, Marino Sinibaldi, rekao je da će sporazum biti poštovan jedino ukoliko „okupatori“ napuste pozorište do ponoći, 10. avgusta – što se, očigledno, desilo.

Saopštenjem Fondacije kaže se sledeće:

„Prekidamo stanje okupacije Teatro Valle kako bi započeli novu fazu mobilizacije i Fondacije. Članovi Fondacije, zajedno sa stanovnicima, napisaće mapu puta kako bi odgovorili na novu fazu uspostavljenu pregovorima; fazu u kojoj je potrebno uspostaviti iskren dijalog sa institucijama o novom modelu participativnog upravljanja zajedničkim dobrom kako bi se odlučilo o budućnosti pozorišta.“

Pratićemo pažljivo kako se sprovodi hrabri, novi eksperiment stvaranja zajedničkog dobra. Eksperiment obećava osmišljavanje novih pionirskih modela saradnje gradske vlasti i boraca za zajedničko dobro u upravljanju i organizaciji javnih ustanova, i u načinima političke mobilizacije boraca za zajedničko dobro radi ostvarivanja sopstvenih ciljeva.

Prevod: Prevodilačko odeljenje Ministarstva prostora
ponedeljak, 11. avgust, 2014.



Adaptirana fotografija preuzeta s teatrovalleoccupato.it

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve