Slučaj okupacije Teatro Valle u Rimu

U jeku događanja oko zauzimanja kina “Zvezda” u Beogradu, povezujući ga s okupacijama rimskog Teatro Valle i Cinema America, naš suradnik Ivan Velisavljević pripremio je temat pod naslovom “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, u kojem ukazuje na važnost građanskih akcija zauzimanja, obrane i osnivanja zajedničkih prostora. Započinjemo s prijevodom teksta Davida Bolliera koji prati trogodišnju borbu za budućnost Teatra Valle.

Zaustavljena je nameravana privatizacija slavnog javnog teatra u Rimu, Teatro Valle – ali značajnije je da se istorijskom, trogodišnjom okupacijom pozorišne zgrade postigla većina primarnih ciljeva okupacije, uključujući prihvatanje zahteva za uspostavljanjem novog teatra po principu zajedničkog dobra, nakon nekoliko nedelja svadljivih pregovora.

Borba je bila vredna pažnje jer su se sukobili gradska vlast Rima, sa jedne strane, čije su se politike štednje ogledale u velikim uštedama u budžetu pozorišta, i samoidentifikovani borci za zajedničko dobro, sa druge strane, koji žele da upravljaju istorijskim pozorištem na znatno otvoreniji, participativniji i inovativniji način. Nije se radilo samo o nastavku budućeg rada pozorišta Teatro Valle, nego o načinu upravljanja, organizaciji, nameni i karakteru pozorišta. Da li će biti „javno dobro“ kojim upravlja gradska vlast, često na štetu javnog interesa, ili „javno/zajedničko dobro“, što bi podrazumevalo da obični građani mogu iskazati sopstvene ideje i predložiti sopstvena pravila?

Mučen budžetskim problemima, gradonačelnik Rima predložio je privatizaciju pozorišta Teatro Valle. Međutim, demonstranti koji su okupirali zgradu pozorišta 2011. godine nepokolebljivo su se protivili predloženom planu. Njihov protest inspirisao je snažno i rašireno negodovanje protiv privatizacije pozorišta, ne samo kod stanovnika Rima i Italijana, nego i unutar međunarodne mreže boraca za zajedničko dobro, kao i među borcima za ljudska prava, političarima, naučnicima i akademcima, i radnicima u kulturi.

Gradska vlast pretila je „okupatorima“ izbacivanjem i izdala ultimatum za napuštanje zgrade pozorišta, sa krajnjim rokom do 31. jula. Usledili su pregovori. Fondacija Teatro Valle Bene Comune predstavljala je borce za zajedničko dobro i pregovarala sa gradskim vlastima i Teatro di Roma, javnim entitetom koji upravlja pozorištima u Rimu.

Gradska vlast i Teatro di Roma protivili su se ideji da Fondacija Teatro Valle Bene Comune upravlja pozorištem, ali se činilo da su skloni prihvatanju ideje da se pokrene „specijalni projekat“ participativnog i eksperimentalnog pozorišta, s tim što bi se o detaljnim principima upravljanja raspravljalo naknadno. Ali, gradska vlast želela je da zatvori pozorište na najmanje deset meseci kako bi renovirala zgradu pozorišta. Očigledno je da su mnogi borci za zajedničko dobro, uključujući Fondaciju, bili skeptični prema ovoj ideji, koja je mogla biti iskorišćena kao varka da bi „okupatori“ izašli iz zgrade, a da im se ne ponudi bilo koje realno izvodljivo političko obećanje. Umesto toga, Fondacija je predložila zajednički program renoviranja zgrade tokom kojeg bi pozorište ostalo otvoreno za javnost.

Fondacija je organizovala mnogo velikih javnih zborova kako bi razrešila pat poziciju. Podrška koju su Fondaciji pružili nekadašnji zamenik predsednika Ustavnog suda Italije, nekadašnji ministar kulture, i razni drugi prominentni istoričari umetnosti, pokazatelj je važnosti celokupne polemike. Kako se krajnji rok, odnosno 31. jul približavao, Ugo Matei, prominentni pravnik i zastupnik ideje zajedničkog dobra, zatražio je produženje roka za postizanje dogovora kako bi se pronašla prihvatljiva opcija.

U noći 10. avgusta saznao sam da će „okupatori“ napustiti zgradu pozorišta Teatro Valle. Moj izvor je objavio: „Samo će stalno kolektivno predsedništvo biti prisutno dok se stvari ne razjasne malo više. Organizovaće se jedno ostajanje preko noći za zainteresovane građane na ulici i sutra u 11 časova, tokom konferencije za štampu, ‚okupatori’ će prepustiti pozorište gradskoj vlasti Rima i zatim će Grad izvršiti transfer prema Teatro di Roma.“

Ugo Matei je naznačio: “Ovo je važan znak političke zrelosti pokreta za zajedničko dobro u Italiji”, i dodao da dogovor omogućava „nešto preko potrebne demokratije u trenutku kada Italija klizi niz opasni autoritarni put.“

Sve ugovorne strane se slažu oko sledeće tri tačke:

1. Da će gradska vlast prepoznati „političko, umetničko i organizaciono iskustvo“ okupacije i ulogu Fondacije Teatro Valle Bene Comune u tome;

2. Da će Fondaciji biti poverena autonomija da inicira eksperimentalni projekat participativnog pozorišta, i da upravlja pozorišnim prostorom u saradnji sa umetničkim direktorom “Teatro di Roma”; i

3. Da će pozorište ostati otvoreno svakodnevno tokom cele godine, čak i kada nema predstava, i da će prostor biti dostupan za zajedničko korišćenje i za inicijative građana.

Pokušaj da se postigne specijalni ugovorni režim za radnike pozorišta bio je delimično uspešan, jer gradska vlast Rima nije bila nadležna za to pitanje. Namera je bila da se otkloni privremeno zapošljavanje i nesigurni uslovi u vezi trajanja radnog angažmana, da se reinvestira profit ostvaren poslovanjem pozorišta i obezbede specijalne cene ulaznica kako bi se povećala i proširila javna poseta nastupima.

Odbijen je poslednji zahtev Fondacije da im sedište bude u pozorištu Teatro Valle.

Predsednik Teatro di Roma, Marino Sinibaldi, rekao je da će sporazum biti poštovan jedino ukoliko „okupatori“ napuste pozorište do ponoći, 10. avgusta – što se, očigledno, desilo.

Saopštenjem Fondacije kaže se sledeće:

„Prekidamo stanje okupacije Teatro Valle kako bi započeli novu fazu mobilizacije i Fondacije. Članovi Fondacije, zajedno sa stanovnicima, napisaće mapu puta kako bi odgovorili na novu fazu uspostavljenu pregovorima; fazu u kojoj je potrebno uspostaviti iskren dijalog sa institucijama o novom modelu participativnog upravljanja zajedničkim dobrom kako bi se odlučilo o budućnosti pozorišta.“

Pratićemo pažljivo kako se sprovodi hrabri, novi eksperiment stvaranja zajedničkog dobra. Eksperiment obećava osmišljavanje novih pionirskih modela saradnje gradske vlasti i boraca za zajedničko dobro u upravljanju i organizaciji javnih ustanova, i u načinima političke mobilizacije boraca za zajedničko dobro radi ostvarivanja sopstvenih ciljeva.

Prevod: Prevodilačko odeljenje Ministarstva prostora
ponedeljak, 11. avgust, 2014.

Adaptirana fotografija preuzeta s teatrovalleoccupato.it

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve