Deset rijetko postavljenih progresivnih zahtjeva Ekspropriranima

Njemački romanopisac i kritičar Dietmar Dath kroz deset točaka se osvrće na često postavljana pitanja, predrasude i neuralgična mjesta u borbi za drugačiji svijet; pruža svoje uvide i daje preporuke za daljnje djelovanje Onima Kojima Svijet Ne Pripada.



Deset rijetko postavljenih progresivnih zahtjeva Ekspropriranima


Onima Kojima Svijet Ne Pripada


(Uputstva za korištenje: pod ‘vlasništvom’ se ne misli na nekoga tko posjeduje par hlača, auto, vibrator ili smrznutu pizzu. Vlasništvo se u politički relevantnom smislu ostvaruje samo onda, kada imam nešto na raspolaganju što druge primorava da pognu glavu, budu šikanirani, ili se pokore, kako bih ja mogao živjeti onako kako živim. Ako posjedujem komad zemlje, kuće ili stanove u kojima netko želi živjeti ili gdje želi nešto uzgajati, oni mi moraju prepustiti dio svojih nadnica, plaća ili nešto slično. Ako posjedujem kapital, puštam da radi za mene; što će reći da zapravo prisvajam tuđi rad. Kome se ne sviđa upotreba takva jezika, neka se obrati Karlu Marxu; on počiva u miru i ima vremena baviti se takvim tričarijama.)


Prvo: Molim vas, nemojmo redovito dodjeljivati Vlasnicima, to jest protivničkoj strani u borbi za ukidanje eksploatacije, ugnjetavanja, marginalizacije, diskriminacije i ljudske okrutnosti, autoritet arbitra koji utvrđuje je li, i na koji način, runda borbe dobivena ili izgubljena!

Objašnjenje: U prvoj sezoni izvrsne televizijske serije epske fantastike, Igra prijestolja, temeljene na istoimenom romanu George R. R. Martina, pobunjenicima pođe za rukom uhvatiti sina iz bogate i moćne obitelji ugnjetavača, kuće Lannisterovih. Zarobljeni muškarac apelira na osjećaj časti pobunjenika te zahtijeva da se jedan od njihovih kolovođa okuša s njime u dvoboju. Pobunjenici su svjesni da novac, slobodno vrijeme i radni raspored sinu bogataša omogućavaju vrhunsku obuku u mačevalaštvu. Pobunjenici nisu sišli s uma te ljubazno odbijaju testosteronima nabijenu ponudu. Momak ostaje zatočenik, kako bi ga se kasnije koristilo u strateške svrhe.

Drugo: Patetično prozirna tvrdnja da odvažni i progresivni društveni projekti, poput rodne ravnopravnosti, raspada heteronormativnosti, razbijanja rasizma, socijalizma koji nije okružen prijetećim neprijateljima, svjetskog mira, ili nogometnih večeri bez huligana, nisu izvedivi jer nikada prije nisu postojali – mora biti temeljito ismijana!

Objašnjenje: Ma tko su ti imbecili kojima na um padaju ovakve ideje? Jedino se najturobnije, najnezanimljivije sranje može proglasiti već viđenim. Svaka nevjerojatna slika ili pjesma, svaki iole zanimljiv tekst, svako znanstveno otkriće koje proširuje horizont, ranije nije postojalo. I svako ljudsko biće koje dolazi na ovaj svijet rođeno je po prvi puta. Ljepota, pravda i istina su bez presedana.

Treće: Molim vas, nemojmo nikada smetnuti s uma da Vlasnici i njihovi propagandni aparati u načelu nemaju predodžbu o povijesti, te da se prave kao da je imaju tek kada se uplaše vlastita iščezavanja u tijeku povijesnih transformacija!

Objašnjenje: Svaki puta kada se Vlasnici postepeno nađu u prevelikom škripcu, a stvari poput ukidanja zdravstvene skrbi, uništavanja egalitarnog i javnog obrazovanja, i slični prljavi trikovi proizvedu nezadovoljstvo – tisak, radio, televizija i internet, kao i ostale institucije za diseminaciju propagande pod kontrolom Vlasnikâ, krenu nam objašnjavati kako su Staljin, DDR, RAF, Weather Underground i maoističke te trockističke skupine bile užasne. Međutim, tisak, radio, televizija i ostale institucije za diseminaciju propagande pod kontrolom Vlasnikâ nemaju pojma što i tko su Staljin, DDR, RAF, Weather Underground i maoističke te trockističke skupine bile, jer nemaju nikakvog interesa da o njima nešto nauče. Jedino se mi sami možemo informirati o svemu tome; Vlasnike ne zanima kakve se pouke daju izvući iz tih iskustava.

Četvrto: Pripazite da vas vlastite frustracije i nedostaci ne navedu na mržnju prema drugim Ekspropriranima ili prema onima koji su na neki drugi način marginalizirani.

Objašnjenje: Poznajem jednog kritičara iz društvenih znanosti – užasno otečena i spužvasta od silnog junk food-a – koji se neki dan, tijekom pauze za razmišljanje između dnevne i noćne akademske smjene, pola sata gorko prepirao s prkosnom i unezvjerenom marketinškom stručnjakinjom i prijateljicom iz svijeta umjetnosti, o tome kako je na konferencijama iz društvenih znanosti na temu sudske prakse, modernog braka, ljubavi i seksualnosti, sav razgovor pojačano usredotočen na homoseksualce; a odnedavno također, i to s još većim intenzitetom, na ljude koji sami sebe nazivaju „transrodnima“. „Podvrgli su se operacijama i tko zna još čemu“, nastavio je napadati društveni znanstvenik, jedva se uspijevajući suzdržati od uzrujanosti nad tobožnjim „cjepidlačenjem oko nekih specifičnosti spolne orijentacije ili neuobičajenosti“. Nažalost, slučajno znam kako se supruga ovoga društvenoznanstvenog kritičara – koja kao sportska novinarka poprilično poznaje tijela – povremeno u povjerenju žali njegovim kolegicama i kolegama kako se strašno zapustio te kako bi povremeno trebao posjetiti teretanu. Neke su stvari istovremeno onoliko strašne, koliko se i daju lako objasniti.

Peto: Eksproprirani nikada, nigdje, i ni pod kojim okolnostima ne bi smjeli prihvatiti kriterije produktivnosti Vlasnikâ!

Objašnjenje: Da se pod vladavinom Vlasnikâ najdestruktivnije besmislice smatraju produktivnom aktivnošću sve dok donose profit, poznato je još od Marxova vremena. Sumnjalo se na to još i prije Marxa. Pravila igre od tada su se samo pogoršala i postala izopačenija. Kapitalizam zahtijeva izvođenje sve više poslova i aktivnosti – možete tome svakodnevno svjedočiti na ulici, u uredima, pa čak i na internetu – koje nisu racionalne čak ni po njegovim standardima. S druge strane, jedini razlog zašto ovo malo zajedništva opstaje jest taj što zasad još uvijek postoji dovoljan broj ljudi posvećenih neprofitabilnim vještinama koje su od vitalnog značaja za njegovo očuvanje. Vrijeme je da se tim besmislicama stane na kraj.

Šesto: U slučaju da Vlasnici od Ekspropriranih, umjesto tek puke pokornosti, rintanja i skromnosti, zatraže i neku vrstu informacije, kao što im to iz najrazličitijih razloga i u najrazličitijim prigodama ponekad padne na pamet – valjalo bi na to striktno odgovoriti jedino najprevrtljivijim, najkontradiktornijim i najnerazumljivijim lažima! U njih, naime, posebno vole vjerovati.

Objašnjenje: Brecht pripovijeda o svome gospodinu Keuneru, od kojega su zatražili da se odrekne nasilja. Suočen s nasiljem, gospodin Keuner je, prirodno, govorio u prilog nasilju, objasnivši potom ovaj razborit izbor komentarom kako njegova kičma ne postoji da bi bila polomljena. Velika feministička pjesnikinja Joanna Russ izrazila je to mnogo jednostavnije: „Nemojte razotkriti svoju krinku.“

Sedmo: Onoliko koliko je to ljudski moguće, trebalo bi učiti o onima koji su u borbi za okončanje eksploatacije, ugnjetavanja, marginalizacije, diskriminacije i ljudske svireposti, izgubili svakojake udobnosti, perspektivu, sreću, zdravlje ili svoje živote. Jedino u tome leži vjerojatnost da će Eksproprirani poštovati takve individualce, a na taj način, istovremeno, i sami sebe.

Objašnjenje: Tko je bio britanski skladatelj koji se borio protiv rasizma, dok ga jedne zimske noći nije pregazio auto? Tko je bila njemačka novinarka koja je pokušala pomoći djeci iz sirotišta i koja je poslije pronađena obješena u svojoj zatvorskoj ćeliji? Tko je bio izbjeglica iz Sjeverne Afrike koji se utopio u moru osvjetljenom reflektorima obalne straže? Koga kriviti?

Osmo: Svatko tko se bori protiv zajedničkog neprijatelja s drugima koji su eksploatirani, ugnjetavani, marginalizirani, diskriminirani i odvratno tretirani, trebao bi poštivati različitost ciljeva i sredstava, a ne ustrajati na superiornosti svojih vlastitih, sve dok to ne znači da će borba biti izgubljena.

Objašnjenje: Poprilično je teško neuroanatomski poškakljati sama sebe. Kada rukom golicamo vlastito stopalo, naš mozak već zna rezultat i ne doživljava to nimalo smiješnim. Raspačivač droge Scarface izrekao je to puno jednostavnije: „Nemojte se navući na vlastitu robu.“

Deveto: Programi, strategije i taktike za radikalnu transformaciju postojećeg korumpiranog poretka, koje je potrebno u potpunosti dovršiti prije nego li revolucija uspije, spadaju u kantu za recikliranje, a ne na dnevni red.

Objašnjenje: Krajnji proizvodi metabolizma predstavljaju loše sastojke za recept.

Deseto: Eksproprirani bi trebali smatrati zavist ozbiljnim mentalnim poremećajem koji umjesto da slabi, jača sustav u kojem se ljudi dijele na Vlasnike i Eksproprirane. Ono protiv čega se treba boriti nisu postojeća materijalna bogatstva Vlasnikâ, već kontrola nekolicine nad potencijalnim obiljem sviju.

Objašnjenje: Između svibnja 2011. i svibnja 2012. godine, glumica Kristen Stewart zaradila je 34,5 milijuna; Cameron Diaz 34 milijuna, a Sandra Bullock 25 milijuna dolara. Oduzeti im taj novac neće čovječanstvo dovesti išta bliže pojmu slobode i pravde.



S engleskog uz konzultiranje njemačkog originala preveli: Karolina Hrga i Martin Beroš


Dietmar Dath rođen je 1970. godine u Rheinfeldenu, u Njemačkoj. Studirao je fiziku i književnost u Freiburgu. Bio je urednik glazbenog časopisa Spex, a od 2001. do 2007. godine bio je urednik za kulturu lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. Objavio je više romana, drama, biografiju Rose Luxemburg, kao i teorijski traktat: Maschinenwinter (“Machine Winter: Knowledge, Technology, Socialism”, “Zimski Stroj: Znanje, Tehnologija, Socijalizam”). Njegov roman, The Abolition of Species (“Ukidanje vrsta”), objavit će ovoga proljeća Seagull Books.


Ovaj članak izvorno je objavljen u Prager Frühling (Praško proljeće: Časopis Za Slobodu i Socijalizam) u listopadu 2012. godine. Prijevod na engleski objavljen je na The Bullet-u 22. ožujka 2013. Na engleski preveo Sam Putinja.


Adaptirani crtež Fernanda Vicentea preuzet s The Bullet-a


Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve