Kako se jedan boemski kraj Rima bori da očuva svoju dušu

Zauzimanje Cinema America u Rimu započelo je u studenom 2012. godine, nakon što je kino od 2004. predmetom spora između privatnog vlasnika i onih koji su željeli da zgrada zadrži kulturnu funkciju. Članovi pokreta za okupaciju, potpomognuti lokalnim stanovništvom i filmašima, nalaze se u novoj etapi borbe za autonomnu kulturnu zonu. Nakon što su 3. rujna ove godine izbačeni iz kina, nastavljaju djelovanje u prostoru susjedne pekare (Piccolo America). Novi plan je – kupiti kino u gentrificiranom rimskom predgrađu Trastevere. Pročitajte prijevod teksta iz Observera, treći prilog u tematu “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”.


Studenti, aktivisti, članovi pokreta za okupaciju, potpomognuti lokalnim stanovništvom i filmadžijama, ostvaruju novi plan za simbolički bioskop u Trastevere kraju.


Po prvi put nakon nekoliko godina, podignute su roletne na pekari iz devetnaestog veka, koja se nalazi na adresi Natale del Grande 7, i stara kasa je postavljena nakrivo u sredini sobe. Miris hleba i kolačića je, može biti, još uvek daleko: električne instalacije koje vise s plafona predstavljaju opasnost i tinejdžeri što čiste imaju štošta na rukama. Ipak, oseća se nešto u vazduhu: nada, svakako, a možda i trunčica prkosa.

„Ovo mesto zvaćemo Mali Bioskop Amerika“, kaže Valerio Curcio, dvadesetdvogodišnji student književnosti. „Odlučili smo da nastavimo bitku.“

U poslednje dve godine, otkad je grupa školaraca i studenata započela okupaciju sa ciljem da se povrate napuštene zgrade u centru grada, i da se bori protiv spekulacija na tržištu nekretnina, ta borba se odvijala u zgradi pored ove: u Bioskopu Amerika, dragulju italijanske arhitekture iz pedesetih godina, koji je tokom svog vrhunca bio otvoren za reku filmskih poklonika, oduševljavajući ih i pokretnim krovom čijim bi se pomeranjem omogućio pogled na nebo tokom pauza između projekcija.

Međutim, ranije tokom ovog meseca, policija je zaustavila okupaciju, očistivši bioskop. „Okupatori“ i veoma poznate ličnosti savremenog italijanskog filma, posebno Paolo Sorrentino, čiji je film Velika Lepota (La Grande Bellezza, 2013) osvojio nagradu „Oskar“ i proslavio lepotu Rima, ali i njegovu dekadenciju i postepeno propadanje, razbesneli su se zbog prekida okupacije.

Ipak, možda je najznačajnija protestna podrška pružena iz sopstvenog dvorišta: dugogodišnji stanovnici naglo džentrifikovanog komšiluka, nekada boemske četvrti Trastevere, počeli su ceniti ragazzi (decu) iz Bioskopa Amerika – ne samo zbog toga što se znaju lepo ponašati, razlikujući se od party manijaka koji se kreću u gomili kaldrmisanim ulicama, nego zato što su vratili nešto duha u ovaj kraj.

Piero Iacozzilli, mesar koji radi u porodičnoj radnji Iacozzili koja se nalazi malo dalje niz ulicu, kaže da su „osvežili malčice“ ovaj nekada radnički komšiluk, lociran na zapadnoj strani reke Tiber. „Takođe, vratili su određene vrednosti Trastevere kraja koje su nestale… U principu, protiv sam ideje okupacije kao koncepta“, zaključuje, „ali ova deca su stvarno sjajna i nadam se da će naći rešenje.“

Kada je okupacija započeta u novembru 2012. godine, Bioskop Amerika, koji je otvoren 1956. godine, bio je zatvoren više od deceniju, i od 2004. godine bio je predmet spora između novog, privatnog vlasnika i onih koji su želeli da zgrada zadrži kulturnu funkciju.

Organizovanjem otpora prema nameri vlasnika da pretvori Bioskop Amerika u nove apartmane i podzemna mesta za parkiranje, došlo se do pat pozicije koja je trajala godinama. Onda, odjedanput, otpočelo se sa okupacijom i sa nečim sasvim drugačijim: zajedničkim mestom za sastajanje, gde su prikazivani na velikom ekranu mečevi fudbalskog kluba Roma, mestom gde su studenti dolazili da uče, lokalci mogli da debatuju, majke da doje svoje bebe (na snazi je bila zabrana pušenja) i gde su se prikazivali neki filmovi. Dobro, ne baš neki filmovi.

Sorrentino je došao da predstavi Felinijev Sladak život (La Dolce Vita, 1960). Nanni Moretti, reditelj filma Imamo papu (Habemus Papam, 2011), prezentovao je svoj Dragi dnevniče (Caro Diario, 1993). Velika imena iz sveta italijanske umetnosti bila su impresionirana ponovnim uspostavljanjem bioskopa, ozbiljnošću ekipe koja ga je vodila, i njenim energičnim idealizmom.

„Oni su veoma dobra ekipa“, kaže Marco Delogu, proslavljeni fotograf, gegajući se ka forno na broju 7. „Oni donose slobodu i osećanje kulture u (post-Berluskonijevom) vremenu, kada ljudi misle samo o novcu, novcu, novcu.“ Dodaje da ih voli čak i više jer su uspeli bez ijednog „shabby chic“, retro-dizajna enterijera, i bez hipsterskih pretenzija. I činjenica je: obična crna majica kratkih rukava na kojoj je logo bioskopa Amerike je uniforma „okupatora“. Nema šminkerskih frizura na vidiku. Možda je upravo ovo odsustvo pretencioznog stava pomoglo mladim ljudima da ostvare, kako Curcio naziva, „novi model okupacije za sve“. Njihov bioskop novog izgleda se pokazao inkluzivnim i osvojio je one čija podrška nije bila garantovana na početku. „Na početku sam bio pomalo skeptičan… ali odradili su dobro“, kaže Guido Hermanin de Reichenfeld, arhitekta i predsednik stanara kraja Trastevere. „Uspeli su da uključe mnogo ljudi: porodice, studente, srednjoškolce.“ Jedino što nije voleo kod njih jesu javna gledanja utakmica FK „Roma“: navijač je njihovog arhi-neprijatelja FK „Lacio“.

Ranije tokom ove godine je izgledalo da se stvari odvijaju dobro po Bioskop Amerika. U julu je Ministar kulture, Dario Franceschini, obznanio da će biti prepoznato umetničko i istorijsko nasleđe zgrade jer je utvrđena autentičnost vrednih mozaika iz pedesetih godina. Na filmskom festivalu u Veneciji, navodeći Bioskop Amerika, obznanio je nameru za prepoznavanjem i spasavanjem italijanskih istorijskih bioskopa – od kojih su mnogi zatvoreni i pretvoreni u prodavnice, dvorane za tombole, i u apartmane, tokom proteklih godina.

I onda, ujutro 3. septembra, „okupator“ Carocci koji je jedini spavao te noći u Bioskopu Amerika, probuđen je: „ogromnom bukom: bum, bum, bum.“ Bila je to policija. Brzinski je napisao na Facebook profilu pokreta za okupaciju: „Upomoć, izbacivanje! (sic!) Svi ‘vamo!“ Raniji učesnici okupacije i besni meštani okupili su se da protestuju. „Uzvikivali su: Ostavite decu, neka ostanu!“, priseća se dvadesetdvogodišnji Carocci. Ali sve je bilo uzaludno. Usledilo je prekidanje okupacije na osnovu zahteva vlasnika prostora.

Međutim, „okupatori“ nisu klonuli duhom, nego su pronašli novu bazu, preselivši se u pekaru, odmah pored. Vlasnik im je dozvolio da koriste besplatno prostorije. U kraju u blizini Natale del Grande, koji se proteže od tržnice San Cosimato, teško je pronaći nekoga ko može reći nešto loše o tridesetak tinejdžera i studenata okupljenim u grupi za okupaciju.

„Većina lokalaca je na njihovoj strani“, kaže osoba u dvadesetim godinama, trgovac nekretninama koji je želeo da ostane anoniman, verovatno jer, kako sam priznaje, podržava ilegalnu okupaciju. „Znate li ko je ne podržava? Novopridošli: političari, novinari, tobože radikalni šminkeri“, kaže on, i dodaje da je to što oni donose „destrukcija“. Brzinski izgovara probleme: haotični noćni život, mnoštvo turista, prevarantski restorani, cene nekretnina „koje su odlepile“ – jednosobni stanovi koji se iznajmljuju mesečno za 700 eura američkim studentima na studijskoj razmeni, na primer, ili ukoliko se žele kupiti, onda stanovi koštaju između četiri stotine i pet stotina hiljada eura. On je rođen u kraju, ali sada živi u Monteverde, kraju koji se nalazi dalje na zapadu grada i dalje od ludačke gomile. „Volim Trasteverde“, dodaje beznadežno, „ali sada je gotovo.“ Za Curcio i Carocci, međutim, daleko je od završetka. Oni su tek počeli da manevrišu. Žele da kupe Bioskop Amerika, uz pomoć lokalaca, filmadžija, i čak uz pomoć gradskog veća Grada Rima.

„U Engleskoj je popularna jedna stvar: fudbalski klub u vlasništvu navijača“, kaže Curcio. „Želimo da osnujemo bioskop koji će posedovati fanovi… Želimo da lokalci kupe makar jedan deo bioskopa, da imaju svoj udeo. S pravom glasa bez obzira da li si dao deset hiljada eura ili dvadeset eura… Na taj način komšiluk može uzeti nazad bioskop.“

On želi da se promeni dominantan stav prema urbanističkim politikama, kaže, od pasivnog stava ka efektivnim kolektivnim akcijama. “Sasvim je druga stvar objasniti ljudima da se kolektivnom akcijom, svakodnevnom borbom i organizacijom može promeniti na bolje sopstveni komšilukom – i njime upravljati.”


Izvor: The Observer
Prevod: Prevodilačko odeljenje Ministarstva prostora
13. septembar, 2014.


Tekst je dio temata “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, kojega je uredio Ivan Velisavljević.

Adaptirana fotografija preuzeta s cinema.america @ flickr

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi Jačanje tržišne ekonomije u Jugoslaviji 60-ih produbljuje razlike između proizvođača i onih koji organiziraju proizvodnju, sve jasnije ukazujući na kontradikcije samoupravnog modela te upitne dosege radničke participacije i političke emancipacije. O povijesti Jugoslavije kao projekta državnog kapitalizma, problemima kolektivizacijskih i industrijalizacijskih modela razvoja zemlje, potrebi razlikovanja dviju vrsta radničkog samoupravljanja (odozdo i odozgo) te dezintegracijskom učinku svjetskog tržišta na realno postojeće samoupravne prakse razgovarale smo s historičarom Vladimirom Unkovskim-Koricom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve