Kako se jedan boemski kraj Rima bori da očuva svoju dušu

Zauzimanje Cinema America u Rimu započelo je u studenom 2012. godine, nakon što je kino od 2004. predmetom spora između privatnog vlasnika i onih koji su željeli da zgrada zadrži kulturnu funkciju. Članovi pokreta za okupaciju, potpomognuti lokalnim stanovništvom i filmašima, nalaze se u novoj etapi borbe za autonomnu kulturnu zonu. Nakon što su 3. rujna ove godine izbačeni iz kina, nastavljaju djelovanje u prostoru susjedne pekare (Piccolo America). Novi plan je – kupiti kino u gentrificiranom rimskom predgrađu Trastevere. Pročitajte prijevod teksta iz Observera, treći prilog u tematu “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”.

Studenti, aktivisti, članovi pokreta za okupaciju, potpomognuti lokalnim stanovništvom i filmadžijama, ostvaruju novi plan za simbolički bioskop u Trastevere kraju.
Po prvi put nakon nekoliko godina, podignute su roletne na pekari iz devetnaestog veka, koja se nalazi na adresi Natale del Grande 7, i stara kasa je postavljena nakrivo u sredini sobe. Miris hleba i kolačića je, može biti, još uvek daleko: električne instalacije koje vise s plafona predstavljaju opasnost i tinejdžeri što čiste imaju štošta na rukama. Ipak, oseća se nešto u vazduhu: nada, svakako, a možda i trunčica prkosa.

„Ovo mesto zvaćemo Mali Bioskop Amerika“, kaže Valerio Curcio, dvadesetdvogodišnji student književnosti. „Odlučili smo da nastavimo bitku.“

U poslednje dve godine, otkad je grupa školaraca i studenata započela okupaciju sa ciljem da se povrate napuštene zgrade u centru grada, i da se bori protiv spekulacija na tržištu nekretnina, ta borba se odvijala u zgradi pored ove: u Bioskopu Amerika, dragulju italijanske arhitekture iz pedesetih godina, koji je tokom svog vrhunca bio otvoren za reku filmskih poklonika, oduševljavajući ih i pokretnim krovom čijim bi se pomeranjem omogućio pogled na nebo tokom pauza između projekcija.

Međutim, ranije tokom ovog meseca, policija je zaustavila okupaciju, očistivši bioskop. „Okupatori“ i veoma poznate ličnosti savremenog italijanskog filma, posebno Paolo Sorrentino, čiji je film Velika Lepota (La Grande Bellezza, 2013) osvojio nagradu „Oskar“ i proslavio lepotu Rima, ali i njegovu dekadenciju i postepeno propadanje, razbesneli su se zbog prekida okupacije.

Ipak, možda je najznačajnija protestna podrška pružena iz sopstvenog dvorišta: dugogodišnji stanovnici naglo džentrifikovanog komšiluka, nekada boemske četvrti Trastevere, počeli su ceniti ragazzi (decu) iz Bioskopa Amerika – ne samo zbog toga što se znaju lepo ponašati, razlikujući se od party manijaka koji se kreću u gomili kaldrmisanim ulicama, nego zato što su vratili nešto duha u ovaj kraj.

Piero Iacozzilli, mesar koji radi u porodičnoj radnji Iacozzili koja se nalazi malo dalje niz ulicu, kaže da su „osvežili malčice“ ovaj nekada radnički komšiluk, lociran na zapadnoj strani reke Tiber. „Takođe, vratili su određene vrednosti Trastevere kraja koje su nestale… U principu, protiv sam ideje okupacije kao koncepta“, zaključuje, „ali ova deca su stvarno sjajna i nadam se da će naći rešenje.“

Kada je okupacija započeta u novembru 2012. godine, Bioskop Amerika, koji je otvoren 1956. godine, bio je zatvoren više od deceniju, i od 2004. godine bio je predmet spora između novog, privatnog vlasnika i onih koji su želeli da zgrada zadrži kulturnu funkciju.

Organizovanjem otpora prema nameri vlasnika da pretvori Bioskop Amerika u nove apartmane i podzemna mesta za parkiranje, došlo se do pat pozicije koja je trajala godinama. Onda, odjedanput, otpočelo se sa okupacijom i sa nečim sasvim drugačijim: zajedničkim mestom za sastajanje, gde su prikazivani na velikom ekranu mečevi fudbalskog kluba Roma, mestom gde su studenti dolazili da uče, lokalci mogli da debatuju, majke da doje svoje bebe (na snazi je bila zabrana pušenja) i gde su se prikazivali neki filmovi. Dobro, ne baš neki filmovi.

Sorrentino je došao da predstavi Felinijev Sladak život (La Dolce Vita, 1960). Nanni Moretti, reditelj filma Imamo papu (Habemus Papam, 2011), prezentovao je svoj Dragi dnevniče (Caro Diario, 1993). Velika imena iz sveta italijanske umetnosti bila su impresionirana ponovnim uspostavljanjem bioskopa, ozbiljnošću ekipe koja ga je vodila, i njenim energičnim idealizmom.

„Oni su veoma dobra ekipa“, kaže Marco Delogu, proslavljeni fotograf, gegajući se ka forno na broju 7. „Oni donose slobodu i osećanje kulture u (post-Berluskonijevom) vremenu, kada ljudi misle samo o novcu, novcu, novcu.“ Dodaje da ih voli čak i više jer su uspeli bez ijednog „shabby chic“, retro-dizajna enterijera, i bez hipsterskih pretenzija. I činjenica je: obična crna majica kratkih rukava na kojoj je logo bioskopa Amerike je uniforma „okupatora“. Nema šminkerskih frizura na vidiku. Možda je upravo ovo odsustvo pretencioznog stava pomoglo mladim ljudima da ostvare, kako Curcio naziva, „novi model okupacije za sve“. Njihov bioskop novog izgleda se pokazao inkluzivnim i osvojio je one čija podrška nije bila garantovana na početku. „Na početku sam bio pomalo skeptičan… ali odradili su dobro“, kaže Guido Hermanin de Reichenfeld, arhitekta i predsednik stanara kraja Trastevere. „Uspeli su da uključe mnogo ljudi: porodice, studente, srednjoškolce.“ Jedino što nije voleo kod njih jesu javna gledanja utakmica FK „Roma“: navijač je njihovog arhi-neprijatelja FK „Lacio“.

Ranije tokom ove godine je izgledalo da se stvari odvijaju dobro po Bioskop Amerika. U julu je Ministar kulture, Dario Franceschini, obznanio da će biti prepoznato umetničko i istorijsko nasleđe zgrade jer je utvrđena autentičnost vrednih mozaika iz pedesetih godina. Na filmskom festivalu u Veneciji, navodeći Bioskop Amerika, obznanio je nameru za prepoznavanjem i spasavanjem italijanskih istorijskih bioskopa – od kojih su mnogi zatvoreni i pretvoreni u prodavnice, dvorane za tombole, i u apartmane, tokom proteklih godina.

I onda, ujutro 3. septembra, „okupator“ Carocci koji je jedini spavao te noći u Bioskopu Amerika, probuđen je: „ogromnom bukom: bum, bum, bum.“ Bila je to policija. Brzinski je napisao na Facebook profilu pokreta za okupaciju: „Upomoć, izbacivanje! (sic!) Svi ‘vamo!“ Raniji učesnici okupacije i besni meštani okupili su se da protestuju. „Uzvikivali su: Ostavite decu, neka ostanu!“, priseća se dvadesetdvogodišnji Carocci. Ali sve je bilo uzaludno. Usledilo je prekidanje okupacije na osnovu zahteva vlasnika prostora.

Međutim, „okupatori“ nisu klonuli duhom, nego su pronašli novu bazu, preselivši se u pekaru, odmah pored. Vlasnik im je dozvolio da koriste besplatno prostorije. U kraju u blizini Natale del Grande, koji se proteže od tržnice San Cosimato, teško je pronaći nekoga ko može reći nešto loše o tridesetak tinejdžera i studenata okupljenim u grupi za okupaciju.

„Većina lokalaca je na njihovoj strani“, kaže osoba u dvadesetim godinama, trgovac nekretninama koji je želeo da ostane anoniman, verovatno jer, kako sam priznaje, podržava ilegalnu okupaciju. „Znate li ko je ne podržava? Novopridošli: političari, novinari, tobože radikalni šminkeri“, kaže on, i dodaje da je to što oni donose „destrukcija“. Brzinski izgovara probleme: haotični noćni život, mnoštvo turista, prevarantski restorani, cene nekretnina „koje su odlepile“ – jednosobni stanovi koji se iznajmljuju mesečno za 700 eura američkim studentima na studijskoj razmeni, na primer, ili ukoliko se žele kupiti, onda stanovi koštaju između četiri stotine i pet stotina hiljada eura. On je rođen u kraju, ali sada živi u Monteverde, kraju koji se nalazi dalje na zapadu grada i dalje od ludačke gomile. „Volim Trasteverde“, dodaje beznadežno, „ali sada je gotovo.“ Za Curcio i Carocci, međutim, daleko je od završetka. Oni su tek počeli da manevrišu. Žele da kupe Bioskop Amerika, uz pomoć lokalaca, filmadžija, i čak uz pomoć gradskog veća Grada Rima.

„U Engleskoj je popularna jedna stvar: fudbalski klub u vlasništvu navijača“, kaže Curcio. „Želimo da osnujemo bioskop koji će posedovati fanovi… Želimo da lokalci kupe makar jedan deo bioskopa, da imaju svoj udeo. S pravom glasa bez obzira da li si dao deset hiljada eura ili dvadeset eura… Na taj način komšiluk može uzeti nazad bioskop.“

On želi da se promeni dominantan stav prema urbanističkim politikama, kaže, od pasivnog stava ka efektivnim kolektivnim akcijama. “Sasvim je druga stvar objasniti ljudima da se kolektivnom akcijom, svakodnevnom borbom i organizacijom može promeniti na bolje sopstveni komšilukom – i njime upravljati.”
Izvor: The Observer
Prevod: Prevodilačko odeljenje Ministarstva prostora
13. septembar, 2014.
Tekst je dio temata “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, kojega je uredio Ivan Velisavljević.

Adaptirana fotografija preuzeta s cinema.america @ flickr

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve