Lutz Henke: Zašto smo prefarbali najpoznatije berlinske grafite

Lutz Henke, sukreator muralâ u četvrti Kreutzberg, za Guardian objašnjava kakve je poteškoće za život u gradu donijela gentrifikacija berlinskih četvrti i kako je natjerala ulične umjetnike da odbiju artificijelno savezništvo te odgovore intervencijom kojom će sami presuditi svojoj umjetnosti.


Gentrifikacija i zombifikacija Berlina u punom je jeku. Radije ćemo uništiti svoju uličnu umjetnost nego li dopustiti da doprinese tom procesu.



Zvuk megafona para hladan noćni zrak Berlina. Nekolicina prolaznika bijesno viče u našem smjeru. Drugi u tišini s obrazâ brišu suze. „Po prvi puta u mojoj umjetničkoj karijeri netko me izviždao“, kaže glas pored mene. Na trenutak smo se zaustavili s farbanjem kako bismo promotrili grupicu ljudi koja se okupila otprilike 25 metara ispod naše uzdignute platforme, s druge strane ograde. No, nema previše vremena za introspekciju: ostalo je još skoro 1,000 četvornih metara zida koje valja prekriti crnom bojom do sutra ujutro.

Prošloga tjedna, od četvrtka kasno navečer do petka rano izjutra, nas nekoliko je premazalo dva murala talijanskog umjetnika Blu u Kreuzbergu, koje se često navodilo kao najikoničkiju berlinsku uličnu umjetninu. Od tada, njemačkim glavnim gradom bruje nagađanja tko je to učinio i zašto. Mnogi su uzeli zdravo za gotovo da su investitori u nekretnine uništili njihov voljeni mural, a tek je nekolicina shvatila kako su ljudi koji stoje iza toga upravo oni koji su te murale i stvorili. Stoga smo odlučili ispričati svoju stranu priče.

Sedam godina nakon što je monumentalni zid nastao, osjetili smo kako je vrijeme da ga se uništi, zajedno s umirućim dobom berlinske povijesti koju je predstavljao. Priča o muralu izravno je povezana s poviješću ove gradske četvrti, koja je neposredno graničila s Istočnom Njemačkom. Prvi rad, suradnja između Blu-a i francuskog umjetnika JR-a, prikazuje dvije figure koje tijekom čina međusobnog raskrinkavanja dlanovima pokazuju znakovlja bandi s „istočne“ i „zapadne“ strane. Blu i ja smo 2008. godine odlučili obnoviti dvije figure, no umjesto toga smo na zid pored njih spontano dodali drugi mural: biznismena okovana vlastitim zlatnim satovima.

Ti su radovi odvažno na sebe skrenuli svjetsku pažnju, postajući onim što je Siegfried Kracauer 1930. godine opisao kao Raumbilder: nesvjesno proizvedene prostorne slike koje predstavljaju „snove društva“. Nehotice smo stvorili idealnu vizualnu reprezentaciju imaginarnoga Berlina nultih godina 21. stoljeća i njegovih obećanja: grada ispunjenog pustoši koji nudi obilje prostora za povoljan život i kreativno eksperimentiranje među ruševinama svoje novije povijesti.

Ove su značajke postale glavna atrakcija i mantra nedavno preminulog gradonačelnika Klausa Wowereita i njegova ozloglašena, „siromašnog ali seksi“ Berlina. U takvoj realnosti muralima je u sklopu tura ulične umjetnosti nametnuta funkcija mjesta hodočašća, ili prilike za fotografiranje za bezbrojne razglednice, korice knjiga ili omote ploča. Grad je u svojim marketinškim kampanjama počeo koristiti estetiku otpora.

Međutim, do tada se susjedstvo već našlo u vrtlogu gentrifikacije, popraćene žestokim prosvjedima protiv povećanja stanarina. Naravno, umjetnost – a osobito vrlo vidljiva javna umjetnost, sjetite se samo Banksya – pridonosi tom procesu.

I dok je Berlin s jedne strane ponosan na svoju umjetničku scenu, jalovim urbanističkim razvojem i kulturnom politikom protraćen je velik dio njegova izuzetnog prostornog potencijala, a time je u pitanje dovedena i egzistencija njegove glavne atrakcije – umjetnikâ. Odjednom su postali svoji najveći neprijatelji, pridonoseći vlastitom izmještenju.

U posljednje se vrijeme gentrifikacija u Berlinu ne zadovoljava uništavanjem kreativnih prostora. Budući da joj je njezin umjetnički brend potreban kako bi zadržala privlačnost, sklona je umjetnom reanimiranju kreativnosti koju je izmjestila, proizvodeći tako „nemrtvi grad“. Ova zombifikacija prijeti pretvoriti Berlin u muzealni grad fasada, „umjetničku scenu“ prezerviranu kao zabavni park za one koji si mogu priuštiti rastuće stanarine.

Ipak, zašto bi umjetnik pristao uništiti svoj rad, umjesto da podupre službeni pokušaj njegova očuvanja kao javnog umjetničkog djela? Iz očaja? Očito ne. Prije od tuge. Od trenutka njihova nastajanja, Blu-evim muralima bilo je suđeno da nestanu. U prirodi je ulične umjetnosti da zauzima prostor slaveći njegovu neizvjesnost, uz svijest o njegovoj prolaznosti i nestalnoj egzistenciji.

No, za mene taj čin premazivanja crnom bojom* također označava ponovno rođenje: kao poziv na buđenje ovome gradu i njegovim stanovnicima, podsjetnik na nužnost očuvanja pristupačnih i vitalnih prostornih mogućnosti, umjesto proizvodnje nemrtve preparirane umjetnosti. Njime se naglašava društvena funkcija umjetničkih intervencija na mjestima gdje intervencije druge vrste posustaju.

Banksy, na tebi je red.



S engleskog prevela Karolina Hrga



Prevoditeljske opaske

[*] U originalu stoji whitewashing, što na engleskom istovremeno može značiti “bijeljenje vapnom”, kao i “zataškavanje”. Međutim, kako je pri akciji prekrivanja muralâ autor sa suradnicima koristio crnu boju umjesto bijelog vapna, dvostrukost značenja je teško prevesti na naš jezik.


Objavljeno na Guardianu 19. prosinca 2014.


Adaptirana fotografija preuzeta s Guardiana


Vezani članci

  • 21. travnja 2018. Aleksa Bjeliš prilikom studentske akcije upada na sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. lipnja 2010. godine u borbi za javno financirano visoko obrazovanje (foto: SkriptaTV) Naizgled odvojeni svjetovi Skoro desetljeće od studentskih prosvjeda u borbi za javno financirano visoko obrazovanje i devet godina nakon prve blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istim ciljem, donosimo kratku historizaciju djelovanja tadašnjih institucionalnih aktera u visokoobrazovnom polju, sve do recentnije krize upravljanja najvećim hrvatskim Sveučilištem. Pročitajte tekst Igora Lasića o kontinuitetu liberalno-ekonomskog rastakanja visokog obrazovanja i sistemske demontaže akademske zajednice, koji traje sve do danas.
  • 14. travnja 2018. Ferdinand Bol, „Upravni odbor gilde vinskih trgovaca“, 1663. (izvor: wikipedia.org). Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 12. travnja 2018. Adolf Hitler tijekom svjedočenja na Vrhovnom sudu u Leipzigu, 1930. godine (foto: Heinrich Hoffmann, izvor: en.wikipedia.org) Totalitarizam. Povijest i aporije koncepta Prvi puta objavljena prije dvadeset godina, Traversova historizacija i kritika pojma totalitarizma nije izgubila na svojoj aktualnosti. Pokušavajući ukazati na polimorfni, elastični i uglavnom ambivalentni karakter koncepta, autor razlikuje devet osnovnih etapa u razvoju rasprave o totalitarizmu, precizno ocrtavajući stoljeće dugu genezu kontradikcija u kontekstu njegove recepcije i javne upotrebe. Objavljujemo integralni prijevod teksta Enza Traversa, čiji su dijelovi pročitani u emisiji Ogledi i rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.
  • 1. travnja 2018. Papa Leon XIII. sa suradnicima. (Izvor: Wikimedia Commons) Crna internacionala Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.
  • 1. ožujka 2018. Obrazovanje stanovništva 1930-ih u selu Shorkasy (okrug Cheboksary) (Izvor: Wikimedia Commons) Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 21. siječnja 2018. Nina Obuljen iz Ministarstva kulture RH tijekom izlaganja na okruglom stolu „Održivost margine: Mjere za opstanak nezavisne kulture“, 15. travnja 2010. (izvor: Tomislav Medak @ Flickr prema Creative Commons licenci). Otvoreno pismo neprofitnih medija Tijekom posljednje dvije godine, hrvatska vlada strateški donosi odluke s jasnim ciljem slabljenja i gašenja neprofitnih medija i uništavanja medijskog pluralizma. Neprofitni mediji ostali su bez gotovo ikakvog oblika javnog financiranja, a državne institucije sabotiraju i ostvarivanje podrške Europskog socijalnog fonda. Pročitajte otvoreno pismo koje je dio neprofitnih medija uputio nadležnim institucijama i hrvatskoj javnosti.
  • 10. siječnja 2018. Detalj murala iz kompleksa Tepantitla u Teotihuacanu, Meksiko. Crtež prikazuje igrača s loptom kojemu iz usta izlazi svitak koji simbolizira govor, cca. 2. stoljeće (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci) Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te članica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta „Jezici i nacionalizmi“ sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedničkom jeziku, Snježana Kordić, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena „Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku“, koji smo na našim stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 31. prosinca 2017. Crtež Inesse Armand, Aleksandre Kollontai, Rose Luxemburg i Clare Zetkin koji je poslužio kao promotivni vizual za tribinu „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“. Autori vizuala: Dominik Brandibur i Leopold Rupnik Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 31. prosinca 2017. Hells Kitchen and Sebastopol, New York, cca. 1890., fotografija Jacobsa Riisa koji je tih godina kao novinar pisao i dokumentirao o životu u njujorškim slamovima. (izvor) Razmišljati skromno Socijalistička Jugoslavija posebnu je pozornost posvećivala pitanju stambenih politika. Držalo se da je zadovoljavanje stambenih potreba stanovništva preduvjet za uspostavu egalitarnog društva. Raspadom Jugoslavije trendovi u polju stambenih politika sve više preuzimaju neoliberalne modele rješavanja ovog pitanja. Donosimo prijevod teksta F. T. Green, koji se bavi stambenom krizom u New Yorku u kontekstu aktualnih rasprava o (ne)prihvatljivosti „mikrojedinica“, minijaturnih urbanih nastambi koje postaju novi standard osiromašene populacije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve